Prepredeni britanski diplomat lord Peter Carrington je jedne prigode rekao Slobodanu Miloševiću da je Srbija izgubila rat od Hrvatske radio televizije.

-Vi niste mogli dobiti taj rat, rekao je lord Carrington Miloševiću koji mu se žalio da je Srbija izgubila rat od Hrvatske. Vi ste ga medijski izgubili od Hrvatske radio televizije, hladno mu je pojasnio taj britanski pregovarač - ispričao je Antun Vrdoljak, tadašnji ravnatelj HRT-a jednu anegdotu iz devedesetih godina u Markovom trgu na Z1 televiziji.

Upravo u tome Vrdoljak vidi ključni razlog pritiscima i uvredama kojima je kao tadašnji direktor HRT-a, kao i njegova obitelj, bili izloženi od strane tzv. lijevih medija.

-Vrijeđali su moju suprugu, djecu. Primjerice, novinarka Jasna Babić je pisala da je moja žena Srpkinja. Pa što onda i da je, što bi to Jasnu Babić trebalo smetati ako je moja žena Srpkinja iako to ona nije? Pisala je Babićka da se moja žena preziva Bojanić, a nije nego Bonović, pa da se njena majka zove Slavka, a nije nego Vjekoslava, da joj se otac zove Dragan, a nije nego Dragutin - rekao je Vrdoljak.

U ciljeve takve jedne kampanje uopće ne dvoji.

-Dakle takve stvari kako bi pokazala eto Hrvati imate svog velikog Hrvata jednog polusrbina i takve stvari. Bilo je to ružno, skrivao sam novine od svoje familije. Djecu je to najviše boljelo. A pitao sam se čime sam to zaslužio. Shvatio sam da politika nije za ljude koji imaju slab želudac jer sve to treba moći progutati - istaknuo je Vrdoljak.

Prokomentirao je informaciju kako je nedavno HRT pod pritiskom Ive Josipovića potpisao trogodišnji ugovor o isplati 67 milijuna kuna za autorska prava ZAMP-u ali i činjenicu kako je Slavko Linić oprostio velike porezne dugove HRT-u i EPH.

-Pa kada to oprostite tim firmama onda može Davor Butković imati plaću 70 tisuća kuna ili čak i više. Znate kad ste na vlasti vrlo je teško trpjeti da vas kritiziraju, onda vi jednostavno kupite te novine, televizije, itd. Nemojte me krivo shvatiti, ali to su ljudi koji se uglavnom ne mogu probuditi prije 10 sati. Onda oni u 11 i po iziđu van, sva su mjesta zauzeta, svi već rade. Gdje ću, pita se taj? Odi na televiziju, odi na film, odi u novine - kazao je Vrdoljak.

Osvrnuo se i na ismijavanje Domovinskog rata u današnjoj hrvatskoj kinematografiji.

-To kakvi se filmovi u Hrvatskoj snimaju o Domovinskom ratu je prestrašno. Nije mi jasno gdje su autori svih tih filmova pronašli onoliku hrpu razbojnika koji se kreću u tim njihovim filmovima. Moji su bili u ratu i ja sam bio u ratu i nikad nisam ni čuo ni vidio da je neki hrvatski vojnik nekome ugasio čik na čelu, da je napravio neku svinjariju, provalio u stan. Gdje su oni našli toliku hrpu razbojnika u Domovinskom ratu? To je ruganje! - prosudio je Vrdoljak.

Uvjeren je da se radi o mržnji.

-Naravno, da je i jedan od tih redatelja, makar na tren prismrdio barut ne bi tako govorio. To oni rade iz mržnje jer to nije njihov svijet, oni su jedan drugi svijet. Tuđman mi je govorio ma kakva god Hrvatska bila mi ćemo uvijek imati 20 posto ljudi koji će biti protiv nje. Nisam tada u to vjerovao jer nakon onih veličanstvenih pobjeda, zanosa, svi su svi bili za Hrvatsku. Ali bio je u pravu - naveo je Vrdoljak.

Prisjetio se i jedne "anegdote" o imovini SDP-a, neizravno potvrdivši da je Račanov SDP od vlade Nikice Valentića za zgradu "Kockice" tražio 70 milijuna njemačkih maraka.

-Sjećam se jedne anegdote s VONS-a kada je došao Tuđman i pitao Nikicu Valentića, tada predsjednika vlade, da jesu li riješili pitanje Kockice, zgrade centralnog komiteta Saveza komunista. Valentić je rekao 'jesmo'. Tuđman je pitao koliko, a Valentić je rekao 70 milijuna njemačkih maraka. Naime, tražila se zgrada gdje smjestiti Vladu - prisjetio se Vrdoljak.

M.M.

Share
0