Lani je plasirano da Split i Dalmacija zarade čak 500 milijuna kuna, a ove godine se išlo s pričom da svaki 'ultraš' dnevno potroši, ni više ni manje, nego 143 eura, što bi 'ultraše' svrstalo među najbolje potrošače na Jadranu!

U Splitu je održan još jedan Ultra Europe festival – festival elektronske glazbe. Neki su tužni što je završio, a mnogi su odahnuli. Dok turistički djelatnici javno prezentiraju sve benefite koje jedan ovakav festival donosi Splitu – poput broja dolazaka turista i njihove potrošnje – policija neumorno objavljuje statistike broja privedenih, drogama traumatiziranih i ozlijeđenih posjetitelja. Ipak, ova godina na Ultri je, u odnosu na prethodnu 2018., bila nešto mirnija. Dok je „rekordne“ 2018. zabilježeno više od 450 privedenih zbog zloporabe droga, 2019. je prošla  – s oko 350 privedenih. Također, 2018. su zabilježena tri silovanja, jedan smrtni slučaj i jedno teško ozljeđivanje, te više desetaka predoziranih. Na ovogodišnjoj Ultri, silovanja i smrtni slučajevi nisu zabilježeni, ali nije nedostajalo ovih zadnjih – predoziranih…

Policijska uprava Splitsko-dalmatinska je tri dana Ultre osiguravala sa čak 250 policajaca. Velika prisutnost policije, vjerojatno, je pridonijela i manjem broju zloporaba droge nego ranijih godina. Ipak, policijski izvještaj dočarava nam svu raskoš uporabe droge na ovom festivalu „glazbe i ljubavi“.

„Tijekom tri dana trajanja festivala privedene su ukupno 352 osobe, od čega 255 stranih i 97 hrvatskih državljana i to većinom zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Tijekom trajanja festivala, 8 osoba je kriminalistički obrađeno zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela – neovlaštena proizvodnja i promet drogama. Policijski službenici pronašli su i oduzeli ukupno 716 komada ecstasyja, 1593,08 grama marihuane, 29 tableta i 30 grama MDMA, 57 grama kokaina, 8,75 grama hašiša i 13,09 grama speeda, 50 grama ketamina“,  izvijestili su iz Policijske uprave Splitsko-dalmatinske. Ovim podacima treba dodati i kako je naplaćeno više od milijun kuna kazni!

Uspješan festival ili uspješan PR?

Ultra se ove godine preselila s Poljuda u Park mladeži. Dok jedni navode kako je festival preseljen zbog problema s travnjakom na Hajdukovu stadionu, koji nakon svakog festivala bude uništen, drugi tvrde kako je, u stvari, riječ o strateškom preseljenju festivala na drugu lokaciju, jer je već lani bilo i više nego jasno kako se drastično smanjio broj posjetitelja. Upućeni tvrde kako je prošlogodišnji broj posjetitelja bio ispod svih očekivanja organizatora, te se hitno pristupilo traženju nove lokacije.  U Parku mladeži, u koji je postavljena 75-metarska pozornica, nisu bile uočljive praznine kao na Poljudu, pa su i foto izvještaji puno nabijeniji, raskošniji, ali i propagandno lakši.

Ultru prati ogromna PR mašinerija koja danima prije i nakon festivala njeguje pomno osmišljenu priču o mega uspješnom „festivalu ljubavi i dobrih vibracija“, koji donosi velike prihode Splitu i Dalmaciji. S vremena na vrijeme u eter se ubace i brojke kako bi se pospješila priča o uspješnom festivalu. Naravno, brojke koje je dosta teško provjeriti, a koje se zasnivaju na proizvoljnim i površnim tumačenjima. Obično se u javnost plasiraju dvije vrste brojki – jedna,  koja njeguje priču o enormnoj zaradi koju festival donosi Splitu, a druga – o broju posjetitelja festivala koja treba dočarati priču o mega uspješnom festivalu.

Tako su iz PR-a festivala prošle godine plasirali priču o čak 500 milijuna kuna koje Split i Dalmacija zarade od Ultre, a ove godine su bili malo skromniji pa su išli s pričom o tome kako svaki „ultraš“ dnevno potroši, ni više ni manje, nego 143 eura, što bi „ultraše“ svrstalo među najbolje potrošače na Jadranu! Druge brojke kojima nas PR Ultre bombardira, vezane su uz broj posjetitelja festivala. Tako nas danima bombardiraju s naslovima o čak 120 tisuća posjetitelja festivala. Međutim, pritom vješto izbjegavaju navesti činjenicu kako je riječ  o zbroju posjetitelja na nekoliko večeri festivala koje se održavaju u Splitu, na Braču, Hvaru i Visu.

Festival – svrha samom sebi…

Dakle, brojka o 120 tisuća posjetitelja dobivena je na osnovu zbroja ulaznica koje su, navodno, prodane za 6 do 7 večeri festivala na različitim lokacijama. Pritom treba navesti kako je na tri udarne večeri festivala u Splitu, teško bilo više od 20 do 25 tisuća posjetitelja po večeri. I to je onaj broj posjetitelja koji zaista i dolazi na Ultru, dakle 20 do 25 tisuća posjetitelja, a nikako 120 tisuća kako se pokušava plasirati. Kao što se manipulira brojem posjetitelja, tako se manipulira i sa zaradom od samog festivala. Tako nitko ne zna kako i na koji način su u PR-u festivala došli do 143 eura koja, navodno, svaki posjetitelj Ultre dnevno potroši u Splitu.

Razgovarajući sa splitskim ugostiteljima saznali smo  kako se uglavnom radi o mladim gostima koji piće (alkohol) kupuju u trgovinama, a hrane se u fast foodovima. Jedini veći izdatak koji ti gosti realno imaju je – trošak smještaja. No, budući da smještaj u pravilu uzima njih nekoliko zajedno, u pravilu u apartmanima, teško i s navedenim troškom možemo dobaciti do  potrošnje od 143 eura po danu. Naravno, računica je rađena bez uračunatih ulaznica, jer od njih Split nema nikakve koristi…

Prema podacima koje je prošle godine iznio, Joe Bašić, osnivač i direktor agencije MPG koja organizira Ultru u Splitu, u projekt organizacije utrošeno je više od 80 milijuna kuna, a na njemu je angažirano čak 2500 ljudi. Ukratko, Ultra je postala ogroman projekt u kojem se vrti ogroman novac. Ali, prihod od ulaznica i prodanog pića nikako ne može biti dostatan za pokrivanje troškova samog festivala. E, tu dolazimo do ključnog detalja cjelokupne priče oko Ultre u Splitu – subvencija!

Naime, Ultru izdašno sponzoriraju Grad Split, Splitsko-dalmatinska županija,  te  Ministarstvo turizma, odnosno, Hrvatska turistička zajednica. Ukupni iznos subvencija nismo saznali, ali upućeni tvrde kako je riječ o milijunskim subvencijama koje su usmjerene u festival, a bez kojih bi se sam festival teško održao. Pored 75-metarske pozornice, razglasa, opreme i osiguranja, najveći trošak festivala su svjetski poznati DJ-evi, a njihovi honorari za nastup, penju se do milijunskih cifri. A oni su upravo  i razlog zbog kojih mladi partijaneri i dolaze na Ultru…

Treba li Splitu – Ultra?

Prije samo par mjeseci, splitski gradski oci, javnost i novinari zgražali su se nad činjenicom kako su neke turistkinje prošetale Marmontovom ulicom u – kupaćem kostimu. Opća sablazan dovela je do toga da je Grad Split izdao pravilnik kojim se sa 500 kuna kažnjava svaka šetnja u kupaćem kostimu po gradu. Čak je i gradonačelnik, Andro Krstulović Opara, u pozdravnoj riječi turistima na početku ove godine, upozorio   na kazne ukoliko se ne pridržavaju navedenog komunalnog reda.

No, na Ultri smo vidjeli jednu potpuno drugu sliku – stotine pijanih i razgolićenih turista bauljali su polugoli od Rive do Turske kule, a da nitko pritom nigdje nije vidio komunalne redare, a kamoli da je netko kažnjen za neprimjereno odijevanje. Štoviše, sam gradonačelnik je iz Prometova autobusa na putu za Park mladeži, pohvalio organizaciju festivala, a da pritom oko sebe nije vidio razgolićene mase pijanih i drogiranih turista. Opara je punu podršku festivalu pružio posjetom jednoj festivalskoj večeri, u društvu zagrebačkog mu kolege, Milana Bandića.

Ukoliko razgolićene turiste uzmemo tek kao normalnu ljetnu pojavu, a za ovaj primjer su uzeti samo zbog svjesnog kršenja pravilnika o javnom redu kojeg je sam Grad donio, onda povraćanje, obavljanje nužde i spavanje po gradskim ulicama, nikako ne možemo uzeti kao normalnu ljetnu pojavu. Internet je pun snimki izbezumljenih (sprženih) mladih turista koji komirani leže po gradskim ulicama ili nekontrolirano povraćaju i obavljaju nuždu gdje god stignu.

Treba li, onda, Splitu ovakav vid turizma? Pa i ne baš, jer Ultra i sve vezano uz nju je u direktnoj koliziji s vizijom turizma i destinacije kakvom se Split želi predstaviti u svijetu. Split je sve donedavno bio tranzitna destinacija, a potom je krenulo brendiranje grada na bazi kulture i gastronomije. Takvi turistički planovi razvoja, nikako se ne mogu povezati s koncertima elektronske glazbe i stotinama pijanih i nadrogiranih maldića i djevojka koji obavljaju nuždu na svakom (ne)prikladnom mjestu u gradu.

Prije nekoliko dana, komentirajući turističku sezonu, gradonačelnik Opara izjavio je kako Split bilježi rast na godišnjoj razini, od 11 posto više dolazaka turista. Pa čemu onda ulagati milijune kuna u jedan festival elektronske glazbe, koji za sobom vuče svu moguću negativnu prtljagu, ako ionako imate višak gostiju u srcu turističke sezone i konstantno radite planove kako te iste goste iz središta grada izvući na druge atraktivne lokacije u okolici, poput Salone i Klisa…?

Makar i Ultra, samo da je kontra…

Lokalne splitske i nacionalne medije lako možemo razumjeti zašto podržavaju, ratoborno, projekt Ultre u Splitu. S jedne strane riječ je o golemim iznosima koji se izdvajaju za promociju festivala, a koji se nesebično dijele. S druge strane, riječ je o medijima koji godinama pokušavaju pronaći masovni projekt koji će nametnuti kao kontru viziji Splita koju zagovara konzervativna katolička scena u gradu, a koja je okupljena oko Nadbiskupskog sjemeništa i katoličkih udruga navezanih na njega.

Primjerice, na tribinama koje na mjesečnoj bazi organizira Hrvatsko Nadzemlje, projekt Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije, okupi se  i po nekoliko tisuća mladih. Posjetitelji su uglavnom studenti i srednješkolci katoličke vjeroispovijesti, ali članovi Nadzemlja uvijek naglašavaju kako na razgovor pozivaju i pripadnike drugih vjera, te ateiste. Međutim, o tim tribinama i susretima, u najvećim medijima nikada nećete pročitati niti riječi.

No, kreatori javnog mnijenja vrlo dobro znaju kako nikakva liberalna ili lijeva ideja, u ovom trenutku u Splitu, ne može okupiti niti približno jednak broj zainteresiranih mladih ljudi. Stoga im je ovakav festival došao kao naručen, pa taman je i uvezen zajedno s tisućama stranih partijanera… Kroz navedeni festival, splitska lijeva i liberalna opcija pokušava, barem ona tri dana – živjeti svoju viziju Splita…

Poseban fenomen Ultre su političari deklarativno katoličke provenijencije, koji se vole naslikavati na Ultri. Teško je povjerovati kako, dok uživaju u taktovima glazbe, ne vide oko sebe tisuće nadrogiranih i pijanih mladih ljudi, dilanje i predoziranje. Ne, njima je isto doći na Ultru kao i u procesiju za Svetoga Duju, ali sve je to dio demokratskog odrastanja i odgoja stanovništava, koje će znatnije učinke polučiti tek za nekoliko godina…

 

Željko Primorac / 7Dnevno