Negativan trend u turizmu, koji će ove godine očito eskalirati, mogao se uočiti još protekle turističke godine, pogotovo u privatnom smještaju. Već 2018. podaci su govorili kako je svaki treći ležaj u privatnom smještaju bio - prazan

Strahovi hrvatskih turističkih agencija s početka godine, nakon velikih turističkih sajmova u Njemačkoj, kako bi ova turistička godina mogla biti krajnje neizvjesna, polako se ostvaruju. Iako je glavnina sezone još uvijek ispred nas, pa se dosta toga još uvijek može popraviti, vijesti koje nam stižu s Jadrana nisu – nimalo obećavajuće. Njemačko turističko tržište je daleko najveće i Nijemci su protekle godine ostvarili čak 71 milijun turističkih putovanja i potrošili rekordnih 75 milijardi eura. Te brojke direktna su posljedica snažnog njemačkog gospodarstva koje nezaustavljivo raste.

Budući da je njemačko tržište jedno od važnijih za ukupnu sliku hrvatskog turizma, svaki negativan signal s tog tržišta budno se pratio. Projekcije su kazivale kako bi pad na njemačkom tržištu mogao iznositi nekoliko postotaka, ali budući da Nijemci   destinaciju za ljetovanje biraju u posljednji trenutak, u Hrvatskoj turističkoj zajednici i Ministarstvu turizma smatrali su kako bi se na kraju, ipak, mogli ponoviti rezultati prošlogodišnje sezone. Tako je ministar Gari Cappelli još u veljači davao utješne izjave kako bi se turistička sezona, ipak, mogla spasiti.

„Nakon dvije godine rasta turističkog prometa od gotovo 20 posto, ne mogu se više očekivati tako visoki porasti, te ove godine računamo na blagi rast od 1 do 3 posto u odnosu na lanjsku, rekordnu godinu“,  izjavio je tada ministar Cappelli.

Enormno povećanje privatnog smještaja

No, negativan trend u turizmu, koji će ove godine očito eskalirati, mogao se uočiti još protekle turističke godine, pogotovo u privatnom smještaju. Već 2018. podaci su govorili kako je svaki treći ležaj u privatnom smještaju bio prazan u jeku turističke sezone. Poznavatelji turističkih prilika u Hrvatskoj ističu kako će i u ovoj godini najveći pad noćenja biti zabilježen upravo u privatnom smještaju. Bilo je to bolno otriježnjenje, jer smo  2017. godine zabilježili rekordne turističke rezultate od 18,5 milijuna dolazaka, odnosno rast od čak 13 posto i 102 milijuna noćenja.

Godine visokog turističkog rasta, rezultirale su odmah enormnim povećanjem kapaciteta u privatnom smještaju. Tako se broj ležaja u privatnom smještaju u samo tri godine povećao za 150 tisuća kreveta. Kada pogledamo strukturu hrvatskog turizma onda vidimo kako je čak 80 posto turističkih kapaciteta u Hrvatskoj vezano za privatni smještaj. Međutim, mali postotak od gotovo 800 tisuća ležaja u obiteljskom smještaju,  spada u kategoriju luksuznog – vile i obiteljski pansioni – pa je na tim kapacitetima teško graditi veću dodatnu vrijednost u turizmu.

Kada znamo da su kapaciteti u privatnom (obiteljskom) smještaju popunjeni samo 15 posto na godišnjoj razini, onda dolazimo do jednog od glavnih problema u hrvatskom turizmu. Taj će problem biti  sve izraženiji ukoliko se rast apartmanizacije, odnosno,  smještajnih kapaciteta u obiteljskom smještaju, nastavi povećavati, a nema naznaka da će se inflacija smještaja ograničiti ili zaustaviti. U jednom trenutku će, zbog drastičnog povećanja kapaciteta, tržište reagirati snižavanjem cijena smještaja, a to će onda voditi do promjene strukture gostiju i vezati lančanu reakciju koja neće donijeti  ništa dobro cjelokupnom turističkom sektoru.

Jeftinije u Turskoj i Grčkoj nego u Hrvatskoj

Prvi izvještaji iz špice ovogodišnje sezone govore o padu od čak 20 posto dolazaka gostiju u nekim jadranskim turističkim destinacijama. Ovako lošem bookingu sigurno su pridonijeli iznimno kišovit svibanj i prvi dio lipnja, kada su zabilježena masovnija otkazivanja rezervacija. No, ključni problem ovogodišnje sezone, a to će sigurno pokazati i analize, leži u povratku gostiju u Tursku, Grčku i Tunis – destinacije koje su od izbijanja tzv. Arapskog proljeća zabilježile veliki pad u turističkim posjetima.

No, u međuvremenu je sigurnosna situacija u tim zemljama znatno  poboljšana, a države su i aktivno, raznim mjerama, uključile u oporavak svog turističkog sektora. Primjerice, Grčka je snizila stopu PDV u turizmu, a Turska se   uključila raznim subvencijama.

U turističkim agencijama su iznijeli  primjer četveročlane njemačke obitelji  koji najbolje dočarava koliko je hrvatski turizam u ovom trenutku nekonkurentan u odnosu na turski. Tako će ta obitelj ljetovanje u Turskoj od 14 dana u hotelu sa četiri zvjezdice, all inclusive, platiti 2700 eura. U cijenu je uračunata i cijena zrakoplovne karte. Isto ljetovanje u Hrvatskoj, njemačka bi obitelj platila 3200 eura, ali bi se do Hrvatske vozila u automobilu za što bi im trebalo još 500 eura za cestarine, tunelarine i mostarine, a valja razmišljati i o gorivu….

Kako oporaviti turizam, a ne snižavati cijene?

No, sada se zbog pada od gotovo 20 posto dolazaka gostiju (Nijemci otkazuju rezervacije) upalio  alarm kod većine malih iznajmljivača, ali i   hotelijera. Mnogi su u panici počeli snižavati cijene i do 40 posto… Analitičari naglašavaju   da   je cijeli sustav turizma organski povezan, pa bi panično snižavanje cijena moglo  naštetiti kompletnom sektoru i to na duži period. Pritom dio analitičara i dobrih poznavatelja prilika u hrvatskom turizmu smatra, kako Hrvatskoj trebaju novi sadržaju u turizmu i to hitno.

Kako kažu, potrebni su nam ekskluzivni hoteli i kampovi, ali i nove atrakcije, poput vodenih parkova, golf terena i ekskluzivnih kockarnica. Samo na taj način možemo privući bogatiju klijentelu koja će više trošiti, neovisno o vremenskim prilikama i cijenama smještaja.

Međutim, nas, ipak, zanima –  kako spasiti mali obiteljski smještaj, jer on predstavlja glavni izvor prihoda za mnoge hrvatske obitelji. Također, riječ je o novcu koji, za razliku od novca koji se potroši u ekskluzivnim hotelima i stranim trgovačkim lancima, ostaje u državi, odnosno, u domaćem platnom prometu.

O boljkama hrvatskog turizma, te o tome kako izvući pouke iz dosadašnjih iskustava, razgovarali smo s direktoricom ureda Turističke zajednice grada Makarske,  Hloverkom Novak Srzić.

„Prije svega treba kazati kako je u priči o turizmu najznačajnija uloga države. Hrvatska konačno treba odlučiti što za nju znači turistički sektor, a pogotovo što on znači za državni proračun. Ukoliko jedna grana, kao što je turizam, u strukturi BDP-a zauzima čak 20 posto, onda je to valjda strateška državna privredna grana. Ne može djelatnost koja niže gubitke, poput brodogradnje, biti strateška djelatnost, a turizam koji čini 20 posto BDP-a ne može imati takav status. Ne treba ići daleko kako bismo vidjeli kako se to radi.

Turistički ‘boom’ na Balatonu!?

Mađarska je nedavno proglasila turizam strateškom privrednom granom i snizila PDV u tom sektoru sa 27 posto, na samo 5 posto. To se odmah odrazilo na cjelokupni sektor turizma koji sada bilježi nevjerojatan rast. Balaton bi uskoro mogao postati jedna od najprepoznatljivijih europskih turističkih regija. I drugi su krenuli logikom rasterećenja turizma, pa su stope PDV-a snižavali i Turci i Grci. A što smo mi učinili? Mi smo ponovno stope vratili s 13 na 25 posto…

Što se tiče malog obiteljskog smještaja, iskustva s terena, ali i statistika pokazuju kako problem s bookingom ne postoji u smještaju više kategorije. Dakle, rješenje je u podizanju kvalitete i to stalnom  podizanju kvalitete“,  izjavila je Novak Srzić.

Očito je da država ne smije biti nijemi promatrač procesa u turizmu. Također, glavna intervencija, bilo države, županije ili lokalnih samouprava, mora biti u privatnom obiteljskom smještaju koji zauzima 80 posto ukupnih smještajnih kapaciteta. Već postoje kreditne linije i subvencije   za  unaprjeđenje standarda u privatnom smještaju, ali one moraju biti još dostupnije i izdašnije kako bi se taj dio turističke usluge podigao na višu razinu. Podaci govore kako problema s bookingom nema u luksuznijem smještaju, u vilama s bazenima i u ekskluzivnim apartmanima. Najveći pad rezervacija je, pak,  u smještaju koji ima jednu ili dvije zvjezdice…

Hoćemo li nešto naučiti iz opomene?

Drugi važan segment je intervencija države u porezno rasterećenje turizma. Ukoliko je turizam zaista strateška grana hrvatske privrede, onda ga treba i rasteretiti. Istodobno bi se smanjenjem PDV-a u turizmu oslobodio dio prihoda iz kojih bi poslodavci mogli bolje platiti radnu snagu, što potom vodi do višeg standarda u turizmu  i rješava kronični nedostatak radne snage.

Dakako, još je prerano prognozirati kakvi bi mogli biti konačni rezultati turističke 2019. godine. No, svi se slažu kako su godine dvoznamenkastog rasta broja dolazaka turista iza nas, ali i da ova turistička godina treba biti godina otrežnjenja za sve koji se bave turizmom. Bit će dobro ako iz svega izvučemo pouku i uspijemo na vrijeme izvršiti transformaciju. Jer, turističko tržište je živi organizam koji reagira i na najmanju promjenu, a kada se jednom promijene turistički tokovi, treba mnogo napora i vremena kako bi se stanje vratilo u ranije okvire. Najbolji primjer za to je Turska, u kojoj je turistički sektor doživio pravi procvat kada je u Hrvatskoj bjesnio Domovinski rat.

Očito je da smo predugo turizam uzimali samo kao djelatnost na koju utječu tek sunce i more. Dobili smo sada samo opomenu, ali bilo bi vrijeme da zaista iz nje nešto i naučimo…

 

Željko Primorac / 7Dnevno