Jedan od najvećih krivaca za izuzetno lošu javnu percepciju HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića je njegov specijalni savjetnik za odnose s javnošću – Krešimir Macan. Svojevremeno dvorjanin Ive Josipovića i Zorana Milanovića, Macan je danas glavni kreator komunikacije vladajuće stranke i premijera s javnosti i političkom scenom. Koliko to uspješno radi - premijer se svakodnevno može uvjeriti na vlastitoj koži.

No, Macan je poznat po tome da se njegov angažman ne staje samo na PR-ovskom oblikovanju priopćenja ili pripremanju političara za javni nastup. Ne, Macan voli oblikovati političku scenu, voli biti u žiži politike. To je ona vrsta PR-ovaca koja preko svojih klijenata želi vladati i upravljati. A najveću prepreku u svojoj nakani da postane glavni mačak Banskih dvora Macan vidi u klerikalnom i konzervativnom dijelu, kako HDZ-a tako i civilnog društva, okupljenog oko referendumskih inicijativa Narod odlučuje i Hrvatska protiv Istanbulske. Zbog opasnosti koje po njegove planove o kreiranju javnog i političkog mnijenja predstavlja navedeni dio političkog i civilnog spektra, Macan je izvukao svu tešku artiljeriju koju je imao i krenuo u nesmiljeni rat protiv – tzv. retradicionalizacije društva.

Macan bi nominalno trebao zastupati demokršćansku Vladu i konzervativnog premijera te demokršćanski dio političke javnosti, ali njegove PR akcije usmjerene su upravo protiv političkih pokreta i civilnog društva iz navedenog spektra. Svojim je akcijama potpuno izolirao premijera od baze koja ga je izabrala. Macan je premijera zatvorio u uski krug ministara od kojih veliki dio nema gotovo nikakav utjecaj na stranku i bazu HDZ-a. Kako mandat Vlade, ali i predsjednika HDZ-a, ne traje beskonačno i Macanu je došlo do glave kako će se premijer kad-tad morati spustiti među vlastite birače i članove stranke. A gdje će se na koncu spustiti kada Macan vodi bjesomučnu hajku na sve konzervativne snage u stranci?

Prepredeni Macan je izgleda, barem on tako misli, našao rješenje. Podršku za njegovu politiku obračuna sa konzervativnim i "klerikalnim" snagama u HDZ-u našao je u – Ivi Sanaderu. Ako je suditi po izdanjima dviju najvećih medijskih grupacija u zemlji, s kojima Macan održava izuzetno dobre odnose, projekt uskrsnuća Ive Sanadera i njegove mreže u HDZ-u u punom je jeku. Dok Sanader, protiv kojega se vodi nekoliko procesa zbog korupcije i ratnog profiterstva, s naslovnice Globusa u vizionarskoj pozi državnika poziva na veliku koaliciju između HDZ-a i SDP-a, jedan od glavnih ljudi iz vremena njegove ere, Božidar Kalmeta, u jednom je članku u Jutarnjem listu opisan kao „posljednja brana tradicionalizacije društva.“ Nije teško pogoditi kako je ispod stola postignut dogovor za punu podršku Sanaderove struje Macanovu projektu u zamjenu za javno pranje grijeha struktura iz vremena Sanadera ili, ne daj Bože, pritisak na pravosuđe kako bi odgovorni za milijunske pljačke bili upućeni na guljenje krumpira u pučke kuhinje.

Što su prednosti, a što nedostaci najnovije mućkalice Krešimira Macana? Prednost je činjenica da se struktura HDZ-a, na županijskoj razini, malo ili nimalo izmijenila od vremena Ive Sanadera. Većina njegovih ljudi je još uvijek visokopozicionirana u vladajućoj stranci, pogotovo na srednjem nivou. I tu Ivo Sanader još uvijek ima određeni utjecaj. Nedostatak plana je činjenica da su ti ljudi još uvijek na svojim pozicijama isključivo zahvaljujući delegatskom sustavu izbora unutar stranke i da su, zbog afera kojima su opterećeni ili zbog ideoloških zastranjenja, izgubili bilo kakvu vjerodostojnost u očima baze i članstva HDZ-a. Prvi izbori unutar stranke, po principu jedan čovjek jedan glas, uz pripadajuće pred izbore za sve funkcije, otpuhati će ovu strukturu kao vjetar lišće u kasnu jesen.

Međutim, Macan je sigurno svjestan navedenih činjenica i sigurno se ne zanosi velikim političkim potencijalom ove reciklirane grupacije. Puno je vjerojatnije kako postojeću strukturu koristi kao platformu za lakše upravljanje strankom u tekućem mandatu, dakle, za jednokratnu uporabu. HDZ je nedavno imao nekoliko teških lomova na svjetonazorskom nivou što je premijera dosta izoliralo u stranci. Prvi put je i klub zastupnika glasao protivno premijerovoj želji. Zbog osiguravanja bokova izvučena je ova davno pregažena i u ropotarnicu povijesti poslana garnitura, tek toliko kako bi se mandat priveo kraju. Problem leži u činjenici što Macana baš i nije previše briga za štetu koju će stranci nanijeti uskrsnuće likova koji su nanijeli više štete nego sve elementarne nepogode zajedno. Zašto bi Macana to uopće brinulo, on ionako svoje političke, a posebno financijske, projekcije radi na period od četiri godine…

 

Željko Primorac