Hrvatska politička zbilja i čitav niz dnevnopolitičkih događaja, ciljano plasiranih u javnost, svakodnevna su tema različitih razgovora i rasprava. Kao što je, svojedobno, većina Hrvata bila uvjerena da najbolje poznaje nogomet, te da bi upravo pod njihovim vodstvom državna reprezentacija, ili njihov omiljeni klub, dosegnuli zvjezdane visine, tako je danas dobar dio njih uvjeren kako do u tančine poznaje političke procese koji se oko nas događaju.

 

Međutim, stvarnost je na žalost puno drugačija.

Većina tih „dobro“ informiranih pojedinaca i skupina uopće ne nastoji potražiti put do istine, nego je njihova temeljna nakana iz svega izvući korist za sebe i svoju interesnu skupinu, u nekim slučajevima i političku stranku, kojoj pripadaju.

U današnjoj Hrvatskoj takvih primjera imamo bezbroj.

Takva se praksa dvoličnog ponašanja i licemjerstva udomaćila  u politici, gospodarstvu, medijima, bankarstvu, pravosuđu, crkvi i braniteljskim udrugama. Uglavnom, u svim porama hrvatskog društva.

Zahvaljujući upravom tom licemjerstvu današnja je Hrvatska došla u poziciju borbe za goli fizički opstanak. Prisjetimo se samo nekih medijsko-političkih manipulacija kojima je godinama  stvarana slika o korumpiranosti nacionalno svjesnih hrvatskih političara i nadnaravnom poštenju anacionalnih, zagovaranju bezuvjetnog ulaska stranog kapitala, optužbama za navodno sudjelovanje u ratnim zločinima većine nacionalno svjesnih  hrvatskih časnika, histerične kampanje protiv Hrvata u BiH i iseljeništva, pa do haških i medijskih optužbi o postojanju  tzv. zločinačke organizacije, pod čijim je vodstvom uspostavljena i obranjena današnja Republika Hrvatska.

Bolji poznavatelji primjene različitih metodoloških „alata“  u političkim razračunavanjima, davno su dijagnosticirali stanje i prepoznali prikrivene ciljeve jedne ovakve urote.

Međutim, zbog raznih vrsta blokada, pogotovo onih obavještajno-političko-medijskih, ti  upozoravajući glasovi nisu, na žalost, mogli doprijeti do većine hrvatskih ljudi.

I stoga smo  danas tu gdje jesmo!

Banke, gospodarstvo, mediji, kultura, kao i drugi bitni segmenti hrvatskog društva, nisu više pod hrvatskim utjecajem.

U političkim strankama provedena je negativna selekcija, tako da su na površinu „isplivali“ poslušnici, najčešće sumnjive prošlosti, podložni različitim ucjenama, što je izuzetno dobar „alat“ u rukama onih koji kreiraju našu budućnost i upravljaju urotničkim političkim procesima.

Upravo zbog toga, današnje političke elite u Hrvatskoj izgledaju kao nekadašnji Socijalistički savez Jugoslavije. Svi su prividno samostalni, ali niti jedan od njih se ne smije usprotiviti stavovima vrhovnog autoriteta. Nekad Josipa Broza i njegove svemoćne partije, a danas Brisela, Londona, Berlina ili Washingtona.

Međutim, kamo to sve vodi ?

Ovih dana čitam informacije koje obrađuju nekoliko, naizgled, nepovezanih tema. Međutim, kad se te na prvi pogled nepovezane informacije „zagrebu ispod površine“, odmah se dolazi do zaključka kako je riječ o sastavnim dijelovima jednog te istog scenarija.

Tu u prvom redu mislim na haško suđenje generalu Anti Gotovini, srpske zahtjeve za povrat stanova sa stanarskim pravom, kao i odluku o pritvaranje četvorice osumnjičenika za ratne zločine u šibenskom vojnom zatvoru u Kulinama 1992.

U sva tri ova slučaja, kao i u slučaja generala Norca, i većini sličnih, medijske hajke i aktivnosti pravosuđa vođene su na temelju navodnih dokaza, kojima je medije i sudove opskrbila gubitnička strana u proteklom ratu, što je prije nekoliko dana u Gospiću otvoreno priznao i ravnatelj hrvatske policije Oliver Grbić.

Tim potezima, uz konstantan pritisak dijela međunarodnih krugova, Republika Hrvatska dovedena je u poziciju da iz pozicije žrtve uskoro bude preimenovana u  glavnog krivca za protekle ratove, te s tom hipotekom bude vraćena u treću Jugoslaviju, odnosno Zapadni Balkan.

Ukoliko u tekst konačne  haške presude hrvatskim generalima uđe teza tužiteljstva o navodnom zločinačkom pothvatu, na čijem su čelu navodno bili Franjo Tuđman i Gojko Šušak, onda će to biti početak progona, ovaj put pred hrvatskim pravosuđem, svih onih koji se budu odupirali zapadno-balkanskim integracijama, a nekad su bili pripadnicima HV-a,  HDZ-a, ili imali bilo kakvu ulogu u agresiji izloženoj Republici Hrvatskoj.

Ukoliko zločinački pothvat bude prihvaćen u predmetu Gotovina-Markač-Čermak, onda se svakako već sada nameće zaključak, kako će se isto dogoditi  i u slučaju Prlić i ostali, što će tezu o zločinačkoj organizaciji s Tuđmanom na čelu proširiti i na Hrvate u BiH.

Ukoliko do toga dođe, onda će sasvim očekivano uslijediti i zahtjevi za brisanjem s lica zemlje države nastale na zločinu.

Zbog toga, više su nego jasni razlozi zbog čega u Haagu nije bilo mjesta za Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića.

Zbog istih razloga potpuno je vidljivo što se teza o prekomjernom granatiranju pokušava dokazati na Kninu, a ne na Vukovaru, Dubrovniku, Gospiću, Karlovcu ili Osijeku, koji su pretrpjeli puno snažnija granatiranja.

Trasiranje je to puta prema Zapadnom Balkanu!

 

Ilija Zovko

Share
0