Rasprave u Hrvatskom Saboru - kao i puno puta do sada - razotkrile su odlike i mane političkih klubova i 'narodnih' izabranika ponaosob. No, ona prije desetak dana kada se raspravljalo o povjerenju Pavi Barišiću ministru u vladi Andreja Plenkovića kao izniman politički događaj zaslužuje pozornost, ali ne zbog dojma da su drugovi - i oni koji to nisu - ispunili svrhu odašiljući jedni prema drugima brojne replike i to najčešće bez logične poveznice s temom rasprave, nego zbog posljedica slučaja ministra znanosti koje bi mogle postati noćna mora za vladajuću većinu.

A tema je bila, prisjetimo se, izglasavanje nepovjerenja ministru znanosti zbog plagiranja. Jedan se parlamentarni klub pozivao na saborski Odbor za etiku a drugi na nalaz etičkih povjerenstava Sveučilišta, onih u Splitu i u Zagrebu. U raspravi nemuštih polemičara u Saboru se nije moglo razaznati dovodi li se u pitanje višestruko Barišićevo plagiranje tijekom dužeg vremena ili se njihov prigovor odnosi na doktorski rad aktualnog ministra.  

Povjerenstava koja su se spominjala u saborskoj raspravi a koja su se bavila Pavom Barišićem u sukobu su interesa: ono saborsko koje se zove Odborom za etiku u znanosti i ono koje se zove Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Zbog čega? Jedno je donijelo odluku u krnjem sastavu, a odluku drugog je potpisao Hrvoje Relja, podređeni zaposlenik Odsjeka za filozofiju kojem je Barišić bio pročelnik. Nije li onda, s obzirom na te činjenice, bilo logično da sud o plagiranju ministra znanosti donesu neovisni suci i to oni koje će delegirati Sveučilište u Ausburgu gdje je Barišić i doktorirao. Dakle, bez larme i pjene, upravo onako kako su u pismu premijeru Plenkoviću predložili profesori Đikić i Zovko ograničivši se samo na dokaze plagiranja doktorske disertacije.

Saborska rasprava o plagijatu priča je za malu djecu

Da je plagijat samo dimna zavjesa dignuta tijekom rasprave u Saboru, potom razvučena u širinu medijskog prostora, akademskoj je zajednici na jasan i nedvosmislen način dao do znanja Antonio Šiber, znanstvenik s Instituta za fiziku Sveučilišta u Zagrebu. Njega kao i druge koji su u raskrivanju plagijata išli tragom novca nije zanimao 'saborski cirkus'. Na svom blogu a u tekstu 'Izvrsni ministar Barišić', Šiber u središte analize slučaja Barišić postavlja Znanstvene centre izvrsnosti (ZCI), počevši od postupka raspisivanja natječaja do njihovog uspostavljanja, recenziranja i financiranja. Briljantnom analizom informacija iz 'otvorenih izvora' dolazi do neoborivih dokaza koji se mogu sažeti u jedinstven zaključak: u pozadini Plenkovićevog branjenika i 'izvrsnog ministra Barišića' - nije samo njegov znanstveni ugled nego državni novac: 380 000 000,00 kuna!

A što su to ZCI i o kakvim je novcima riječ?

Akademskoj je zajednici poznato što su to Znanstveni centri izvrsnosti, ali je to manje poznato našoj političkoj eliti kako smo se imali prilike osvjedočiti tijekom nedavne saborske rasprave o Barišiću, još manje je to poznato novinarima HRT-a, Hine, HANZA medija, Styrie, a o svađalačkoj i navijačkoj javnosti na portalima i društvenim mrežama da se i ne govori.

Ukratko, ZCI su organizacije koje čine 'umrežene' skupine znanstvenika a koje su po značenju i aktualnosti rezultata svoga znanstvenog postignuća u rangu organizacija kakvih je u svijetu unutar iste znanstvene discipline. Znanstvenu organizaciju, ili njezin ustrojbeni dio, centrom izvrsnosti proglašava ministar na prijedlog Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, [NVZVOTR], s tim da se ministrova odluka donosi na pet godina, a na temelju svakog novog vrednovanja u postupku može se produljiti za idućih pet godina. Prijedlog je u pravilu ovjeren suglasnošću znanstvene organizacije ili skupine znanstvenika i to nakon vrednovanja sukladno zakonu. Zakon pak propisuje kriterije izvrsnosti, a postupak vrednovanja obvezno uključuje i međunarodnu prosudbu.

U konkretnom slučaju, tijekom dva natječaja (od 2012. g. do 2015.) proglašeno je trinaest ZCI, a postupak vrednovanja vodilo je Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Nakon recenziranja sastavljene su liste poretka po područjima te je trebao uslijediti odabir centara kojima se imaju doznačiti novčana sredstava iz fondova EU. Međutim, način na koji su centri izabrani a kojima se imaju alocirati novčana sredstva potpuno je kompromitiran.

Tko je kompromitirao postupak odabira centara?

Odgovor je: Nacionalno vijeće za znanost, kojemu je od 2014. godine predsjednik Ivo Družić. Da, upravo taj Račanov protukandidat na izborima za šefa Saveza komunista Hrvatske 1989. g., poznatiji kao mlađi polubrat jednog od šefova zagrebačke Udbe Kolje Družića. Netransparentnost, kompromitacija, zamračivanje, krivotvorenje, prekrajanje … kako god se nazvao postupak odabira ZCI on je ključ razumijevanja slučaja Barišić. Zbog čega? Zbog toga jer je upravo ministar Barišić blagoslovio i svojim potpisom odobrio krivotvorinu Družića i družine iz Nacionalnog vijeća u svom prvom službenom aktu. A o kakvoj se krivotvorini radi, neka utvrđuje DORH. Istražitelji DORH-a imat će jednostavan i lak posao pođu li od cjelovite natječajne dokumentacije i od činjenice da su članovi Nacionalnog vijeća i njegov predsjednik (Družić) sebi dali za pravo birati centre onako 'kako im se hoće', prema  logici samo njima znanoj, umjesto da ministru znanosti dostave izvješće o postupku i rezultatima valorizacije ZCI, uključujući i međunarodne recenzije.

DORH bi doduše mogao istražiti pravni postupak nepoštivanja natječajnih kriterija, ali je pitanje kako će utvrditi vezu (fokusiranost, spojivost) na primjer 'kvantnih i kompleksnih sustava, Lievih algebri s komutatorom unutar jednog ZCI', kako upozorava Šiber? Kako će utvrđivati 'fokusiranost' na pojedine istraživačke teme? Pitanje je apsurdno ne samo za DORH nego i za NVZOTR: jesu li članovi toga nacionalnog vijeća kompetentniji određivati fokusiranost na pojedine znanstvene teme od voditelja istraživačkih centara? Apsurd je veći ako se zna da je jedan od članova Nacionalnog vijeća za znanost Adnan Begić, vlasnik agencije Promocija plus. Tko je njega predložio u NVZOTR? Je li Begić član NVZVOTR-a samo zato jer zna nešto o namještanju rezultata anketiranja, jer zna kome i kada od političara treba rasti ili padati popularnost?

O kojim je Znanstvenim centrima izvrsnosti riječ, kada su uspostavljeni i o kakvom se krivotvorenju radi?

Provedena su dva natječaja, prvi 2012. - 2014., drugi 2015., a NVZOTR je odabrao najprije sedam a potom šest centara izvrsnosti, ukupno njih trinaest. Ali kako? U prvom natječaju isključivanjem prvorangiranih prijedloga i spajanjem niže rangiranih. Spajanjem četiriju prijedloga u jedan centar u području prirodnih znanosti te dvaju prijedloga u jedan u području biomedicinskih znanosti. Takvo je spajanje u prvom slučaju osiguralo prolazak petog a u drugom slučaju četvrtog na listi poretka.

U drugom pak natječaju NVZOTR spaja prvog i trećeg a isključuje drugog na listi u području interdiscipliniranih i prirodnih znanosti. O kakvim se prekrajanjima radi ilustrira i činjenica da je NVZOTR prihvatio tri prijedloga s ocjenom nižom od granične (4.5), a isključilo prijedlog s ocjenom višom od granične. Eklatantan je primjer isključivanje prijedloga ocjenjenih najvišim ocjenama u području društvenih i humanističkih znanosti.

Samo spajanje projektnih prijedloga je kršenje kriterija natječaja jer spojeni centri nisu evaluirani kao cjeline. Zapravo, radi se o jedinstvenom načinu u provedbi kompetitivnog financiranja znanstvenog istraživanja, načinu kakvog nema nigdje u svijetu a domislili su ga Družić i NVZVOTR.

Zavjera šutnje

Znanstveni centri izvrsnosti, opisujući svoje poslanje, o sebi kažu da 'okupljaju najbolje znanstvenike fokusirane na suvremenu istraživačku temu' pa bi bilo više nego zanimljivo čuti od predsjednika Nacionalnog vijeća za znanost ili pak od voditelja ZCI da pojasne svoje shvaćanje ovakvih spajanja i isključivanja. Zagonetno je i to da su voditelji centara koji su na najbolji način ispunjavali kriterije uopće pristali na spajanje s onim centrima koji to nisu. O kakvim bi se nagovorima ili pritiscima moglo raditi? S druge strane, voditeljima centara koji su isključeni a zadovoljavali su natječajne kriterije uskraćen je bilo kakav odgovor na pitanje o razlogu isključivanja. Obrazloženje takvog (očito) nezakonitog postupka tražili su od Barišića, (prethodno i od Mornara, ali ga nisu dobili. Nitko da ih primi na razgovor, nitko da im usmeno ili pismeno obrazloži zašto se nakon objavljenog natječaja mijenjaju kriteriji - čijom voljom i kojom logikom. Mediji su za njih ostali zatvoreni i nedostupni.  

Tko čiju znanstvenu politiku vodi?

Zbog orijentacije u vremenu, prisjetimo se da su Nacionalno vijeće za znanost i njezin predsjednik Družić imenovani za vladavine SDP-a, odnosno predsjednika Vlade Zorana Milanovića. [Družića je odmah nakon što je imenovan Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju Ekonomskog fakulteta prijavio Ivo Bićanić i to zbog teške povrede akademske čestitosti, jer je, kako tvrdi Bićanić, 'Družić u svojim radovima izmišljao i krivotvorio rezultate'. Nažalost, ispostavilo se da je spomenuti odbor postojao samo na papiru ali ne i u stvarnosti].

I znanstveni centri izvrsnosti - njih trinaest - proglašeni su u vrijeme Milanovićeve vlade. Drugim riječima, resorni ministar Pavo Barišić i predsjednik Vlade Plenković pogledom na znanost i obrazovanje provode politiku SDP-a čiji su ministri bili Željko Jovanović i Vedran Mornar. Usput, ne govori li tome u prilog sastav Plenkovićevog povjerenstva za provedbu reforme obrazovanja čiji su članovi: Slobodan Uzelac, Vedran Mornar, Pero Lučin, Josip Milat? [Izgleda da i to nije bilo dovoljno pa je 'izvrsni ministar' Barišić uz Plenkovićev blagoslov u Odbor za dodjelu državne nagrade za znanost imenovao bivšeg SDP-ovog zamjenika ministra Roka Andričevića i spomenutog SDP-ovog veterana iz Špiljkovih i Stojčevićevih vremena Ivu Družića.]

Tko su to najglasniji zagovornici 'izvrsnog ministra' Pave Barišića?

Prije svih to su voditelji Znanstvenih centara izvrsnosti! Ako se ide tragom novca ta je činjenica posve logična. Među devetoricom 'uglednih' znanstvenika koji su nakon Đikićevog pisma Plenkoviću dali potporu Barišiću njih pet su voditelji centara izvrsnosti: Slobodan Vukičević, Stipe Jonjić, Miloš Judaš, Mile Ivanda, Vlasta Bonačić-Koutecký. Koji je razlog potpori?  

Akademik Slobodan Vukičević dao je potporu između ostalog zbog tvrtke 'Genera istraživanja' kojoj je uz Hermana Oppermana direktor. U Vukičevićevom se slučaju interesni krug otvara na Medicinskom fakultetu i ZCI za regenerativnu medicinu kojeg je voditelj, a zatvara ugovornom prijenosom znanja i sredstava u tvrtku 'Genera istraživanja'. Zato akademik pronosi glas o Đikićevom moraliziranju i Barišićevoj maloj grešci u prepisivanju. A što reći o Oppermanovim i Vukičevićevim prekooceanskim istraživanjima i biglovima o kojima ljubitelji životinja ne smiju ni pisnuti?   

Vlasta Bonačić-Koutecký podržavajući Barišića zapravo vapi za prošlim vremenima. Ova je znanstvenica poduže u mirovini, ali kako kod Barišića i Družića vladaju neki čudni kriteriji i ona kao umirovljeni voditelj ZCI očekuje veliku alokaciju sredstava iz EU. Ona je iz postupka trebala biti isključena prije tri godine. No, bude li i dobila očekivani novac to će ujedno značiti i probijanje europskih kriterija. Naime, 'vaninstitucionalne' osobe prema tim kriterijima ne mogu računati na novčane doznake. Isto tako i voditelji tvrtki koje su u novčanim problemima (Vukičevićeva 'Genera istraživanja') ne mogu očekivati nikakvu potporu koja bi dolazila iz EU fondova.

Miroslav Radman, u čijem MedILS-u sjedi Vlasta Bonačić-Koutecký, još je glasniji u podršci Barišiću. Zbog svrhovita razloga: preko voditeljice ZCI Bonačić-Koutecký očekuje za svoj privatni institut dobiti javna sredstva. Ima li onda Radman pravo ikome držati lekcije o moraliziranju a pogotovo Ivanu Đikiću? Dovoljno je sjetiti se njegovog i Ivkovićevog 'svemoćnog lijeka', 'najučinkovitijeg antioksidansa nove generacije'! Kako li se kamen mudraca i eliksir života, taj genijalni izum francuskog akademika s hrvatskom adresom i zagrebačkog nefrologa Ivkovića pretvorio u običnu bozu, u pripravak za hipohondrične obožavatelje Barišićevog znanstvenog opusa? Neka nam Radman ponovo pojasni. Ide li prodaja pripravaka po planu? Je li na dohvat novom sličnom otkriću?

Ili, neka Radman javnosti nešto suvislo kaže o Bojanu Žagroviću koji očito nije imao smisla za poslanje MedILS-a i njegove pripravke pa mu je neizravno dao do znanja da ga u Splitu ne čeka svjetla budućnost. Međutim Žagrovića je svijetla budućnost dočekala izvan Hrvatske. Bivši ministar Primorac, Radman i bivši rektor nisu znali tko je Bojan Žagrović. Nisu znali da je Žagrović vodeći znanstvenik u svijetu iz područja molekularne biologije, ali to je znao voditelj MAX. PERUTZ Labaratorija u Beču. Zvuči poznato? Da, iako je neshvatljivo da je Đikić unatoč svemu imao toliko motiva i volje raditi u Hrvatskoj prenoseći  mlađim znanstvenicima svoje znanje, donirajući novac MedILS-u i podižući mu ugled. Zato, ostaje za vidjeti što li će još naši 'izvrsni' znanstvenici i slobodoljubivi političari i njihovi navijački klubovi, skribomani i besposlena piskarala još reći protiv tog čovjeka? Digla se buka, kuka i motika na čovjeka koji je javno rekao da je plagiranje za svakog znanstvenika nečastan posao. Točka. Ima li znanstvenik s preko 21 000 citata nešto reći o plagiranju? No, ne treba sumnjati: 'Đikiću su tisuće drugih samo ako su najbolji'.

I Stipan Jonjić ima razloga podržavati Barišića, ako ništa ono zbog novca. On je kao voditelj ZCI bio četvrti i uopće nije trebao biti u konačnom odabiru, ali, eto, prošao je kao i Vukićević koji je bio treći a Bonačić-Koutecky peta iako su se birala samo dva centra po znanstvenom području.

Da su ipak Vukičević, Radman i Jonjić zabrinuti za sudbinu svojih doznaka govori činjenica da su bili kod premijera po žurnom postupku (23. siječnja). Priopćenje iz Vlade o tome malo kaže, tek toliko da su spomenuta gospoda u brizi za mlade znanstvenike. To je ta krinka: kako pomoći mlade?! Tko bi u nju posumnjao? Vukičeviću je prošle godine (da ne klizne u mirovinu) produljen radni odnos na sljedeće 3 godine, a Jonjić dogodine odlazi u mirovinu pa su obojica, jer su u trci s vremenom, imali razloga tražiti pomoć od premijera. No, hoće li Veliki komunikator s Markova trga i ljudi iz bruseljskih tajnih hodnika ipak pripomoći da se EU propisi u slučaju 'zabrinutih znanstvenika' potajno probiju? Vidjet ćemo.

Roko Andričević, bivši zamjenik ministra Mornara šutljivi je zagovornik podrške Pavi Barišiću. Ima razloga: on je naime suradnik u ZCI kojemu je voditelj Vlasta Bonačić-Koutecký. Iako su nakon prvog natječajnog poziva trebali biti isključeni projekti Vlaste Bonačić-Koutecký i Slobodana Vukičevića voljom i utjecajem Roka Andričevića ipak nisu. Naime, maksimalni iznos propisan natječajem (kroz tri vremenske dionice na rok od pet godina) bio je 12, 5 milijuna kuna, a Bonačić-Koutecký i Vukićević su planirali 29, odnosno 19 milijuna kuna. U slučaju Bonačić-Koutecký to nije sve: njezin je projektni prijedlog bio na listi prvenstva peti, ali je u Družićevom alkemijskom postupku ipak izabran kao jedan od dva koja se biraju po području znanosti. Kako te prekršaje nazvati nego sukobom interesa i demonstracijom moći? Naivci i slijepci - tako se to radi. Radilo se tada a radi se i danas.

Još nešto. Prijavljujući se na natječaj (svi kasnije proglašeni) centri izvrsnosti imali su planiranih 20 milijuna eura, a s Barišićevim potpisom im se nudi 50 milijuna! Smije li se to nazvati pljačkom državne blagajne? Kako god, eto još jednog razloga esdepeovskog divljenju Pavi Barišiću i HDZ-ovoj vlasti. To što Stazić, Glavašević, Maras i ostali ništa ne shvaćaju, a Jovanović, Pupovac i Vrdoljak shvaćaju, to je drugi par cipela. Zbog toga Andričevića nema u javnosti, a dezorijentirani 'desničari' na saborskim siestama i na portalskim bunjištima nikako da se dosjete varci.

Još je nekoliko važnih očiju ove interesne mreže

Dragan Primorac je svakako važno ime. Privid je da ga nigdje nema, da ga politika ne zanima,  a sveprisutan je. Kada bi se isljeđivalo 'tko je čiji' u Ministarstvu znanosti i obrazovanja lako bi se ustvrdilo da je Jovanovićevih kadrova za malo više od Primorčevih. Međutim, Primorčevi, iako malobrojni pozicionirani su na ključna mjesta. Primjer je Danica Ramljak, nekoć ravnateljica Instituta Ruđer Bošković a sada savjetnica u Ministarstvu znanosti i lobistica Svjetske banke. Akademska je javnost pamti kao nesposobnu ravnateljicu uglednog instituta, politička javnost kao aktivisticu u stožeru Ive Josipovića, a oni s boljim pamćenjem se sjećaju 1994. godine i njezinog američkog političkog aktivizma. Zbog najave uvođenja kune alarmirala je svo iseljeništvo (uključujući i Ivu Banca) u pokušaju da se spriječi ustašizacija hrvatskog društva. Pobornici bračnog para Clinton također se je sjećaju po političkom aktivizmu u Americi unutar Demokratske stranke. Je li na privatnom planu Danica Ramljak postigla kakav zapažen rezultat s konzultantskom firmom na dvije adrese: Medora Global Consultants LLC, Sjedinjene Američke države, Medora d.o.o. Draškovićeva 33? To neka istražuje koje god povjerenstvo pa i ono za sukob interesa. A kakvih je sve hrđavih zavijutaka bilo s njezinim doktoratom moglo bi se čitati iz mailova Vladimira Mitina. Profesor Mitin nije među živima, ali je njegovo pisano svjedočanstvo dragocjeno. O znanstvenim zavijutcima Danice Ramljak mogao bi posvjedočiti i Vikić-Topić, naravno ako bi htio, ali je poznat razlog zbog kojeg neće.

Dragan Primorac - primjenjujući iskustvo biznismena i forenzičara - za šeficu Barišićevog kabineta postavio je neki dan svoju suradnicu Ivanu Puljiz. Ona ima iskustva u 'povlačenja sredstava' preko fantomskog Instituta za razvoj obrazovanja kojemu je direktor Ninoslav Šćukanac, preko nje će Primorac imati bolji uvid u 'tokove ljudi i kapitala'. No, on zasad nije dublje u priči oko 'vrsnog znanstvenika' Barišića, ali bi uskoro mogao biti. Sve su pripreme obavljene. On i njegovi suradnici na poliklinici Sv. Katarina puno očekuju od aktualnog ministra znanosti. Takav naime cilj navješćuju HANZA-mediji. A i Primorčeva supruga ima plan osnovati institut koji bi se bavio medicinom i povlačenjem sredstava.

Metuzalemi i 'briga za mlade znanstvenike'

Važno je dakle znati proceduru 'povlačenja sredstava' i znati voditi 'brigu za mlade znanstvenike'. Upravo prema recepturi akademika Kostovića iz davne 1999. godine kada je osmislio projekt 'Moja Poliklinika Neuron'. Akademik je vrstan liječnik, znao je da vijesti iz Walter Reeda nisu bile dobre ('96.) i da će doći pogodan trenutak za realizaciju projekta (…) Ako Dragan Primorac ima od koga učiti u medicinskom biznisu, onda je to akademik Kostović. Neka nikoga ne vara akademikova tobožnja zbunjenost. Podjednako se dobro snalazi na mikro i makro planu: svoje najbliže je zaposlio na Institutu kojega vodi, a dobio je i članstvo u Vladinom povjerenstvu za reformu školstva. K tome, član je Nacionalnog vijeća za znanost, na čelu je HDZ-ove akademske zajednice koja predsjedniku stranke (tko god bio) servira strategiju, bira projekte i za njih urgira. Uskoro bi mogao doći na čelo HAZU-a. Akademik je dobro upoznao sve mehanizme u sustavu vlasti od Ministarstva znanosti do Ureda predsjednika. Jedino što je šegrtski traljavo napravio bilo je povezano s arhiviranjem državnih dokumenata iz Ureda prvog predsjednika. Posljedice te traljavosti zbrajat će se godinama. Akademik Kostović ne istupa javno u obranu Barišića jer zna da bi izgubio na vjerodostojnosti i da bi umanjio moć svog javnog utjecaja. Ovaj put je primijenio taktiku unutarstranačkog opanjkavanje Barišićevih oponenata. Zato u medijski prostor šalje kolegu s Instituta za istraživanje mozga Miloša Judaša, voditelja jednog od znanstvenih centara izvrsnosti. Zbog čega? Jer su na istim projektima i istim sponom 'potežu' sredstva iz 'tih-i-tih' fondova. Kao i u slučaju Vlaste Bonačić-Koutecký  i Judaš-Kostovićev ZCI je planirao osam milijuna kuna, a s Barišićevim potpisom sada očekuju 38.

Rektor Damir Boras se također zauzeo u obrani 'vrsnog ministra znanosti'. Kako? Na zanimljiv način: Upućujući poziv na sjednicu rektorskog zbora na prijedlog Ministarstva znanosti u dnevni je red uvrstio i točku o Znanstvenim centrima izvrsnosti, ali ju je bez obrazložena i skinuo s dnevnog reda dan prije sjednice pa na sjednici nije bilo nikakve rasprave o temi teškoj pedesetak milijuna eura. Može se nagađati zbog čega je rektor Boras odustao od rasprave. Zbog sadržaja pristiglog materijala ili zbog Judaševog i Čovićevog imperativnog zahtjeva da se o centrima ništa javno ne govori, ili zbog oba razloga? Razumljivo. Ta zašto bi uvećavao probleme naših 'vrsnih znanstvenika' u kampanji izvlačenja novca, a i sam se našao pred mogućnošću gubitka mandata na Filozofskom fakultetu u Zagrebu? Ali, oteo se rektor godinama (navršio 65) pa se kao jedini kandidat natjecao za nastavničko mjesto na Učiteljskom fakultetu u Petrinji. I zamislite - prošao. Izbjegao je sudbinu Barišićevog apològēte akademika Ježića kojemu je fakultetsko vijeće nedavno odbilo prijedlog o produženju radnog odnosa (navršio 65-tu).

No, važnija od svih pozicija koje rektor Boras ima u akademskoj zajednici je prijateljstvo s Budimirom Lončarom i pozicija u Izdavačkom savjetu HANZA medija.

Preko medija se upravlja događajima.

Krajem lipnja prošle godine Vukičević je preko HANZA - novinarske službe dao do znanja bivšem ministru Šustaru da neće preživjeti medijske napade pred predstojeće izbore - znalo se da Oreškovićeva vlada pada - ne učini li ono 'što treba učiniti'. Vukičevićeva prijava DORH-u je bila otvorena najava medijske operacije kojoj je krajnji cilj dobiti obećana sredstva. Tjednik Lider je o tome objavio tekst. Pritisak na svjedoke koji bi dovodili u pitanje izbor centara i iznuđivanje nerealnog iznosa sredstava autor teksta u Lideru je okarakterizirao kao 'trgovanje kaznenim prijavama'. Pohvala autoru teksta!

Vukičević je osmislio nekoliko medijskih akcija: gostovanje na nacionalnim televizijama, intervjui, kratke izjave ilustrirane uspjehom njegovih znanstvenih projekata … itd. Sama operacija obrane na himèričan način skrojene liste ZCI, započela je konferencijom za tisak akademika Vukičevića i voditelja pojedinih centara 1. srpnja 2016. g. Na njoj su Vukičević & Co preko odvjetnika Veljka Miljevića obznanili da su voditelji Znanstvenih centara izvrsnosti podnijeli kaznenu prijavu protiv pomoćnika ministra znanosti, obrazovanja i sporta jer je 'onemogućio realizaciju već odobrenih sredstva Europske unije'. Prijetnja kaznenim progonom uz medijski napad učinkovitija je od same prijave.

Što se događa nakon kaznene prijave DORH-u?

 Šustar kao i uvijek hrabro uzmiče, uskraćuje ingerencije svom pomoćniku, izolira ga i čeka rasplet. Čekajući dočekao je svoju smjenu: na njegovo mjesto dolazi 'izvrsni ministar' Pavo Barišić. Dolaskom Barišića na putu do novca nije više bilo zapreka. Trebalo je samo maknuti svjedoka milijunske pljačke javnog novca, Šustarovog pomoćnika za znanost. Što je Vukičević s Barišićem dogovorio to je Plenković na zatvorenoj sjednici Vlade i učinio - smijenio pomoćnika ministra za znanost.

I sve bi nakon te smjene u očima puka bilo bez sjene da se u 'fusnoti' ove priče o Znanstvenim centrima izvrsnosti nije otkrila krađa Pave Barišića. Za ministra ipak nezgodna pozicija jer se kao svjedok prijevare pojavio Ivan Đikić. Što je onda činiti Vukičeviću, Družiću, Barišiću, što je činiti HANZA medijima i Styrinoj kući nakon ovog svjedočenja? Ukloniti Đikića iz javnog života, etiketirati ga kroz intervjue osoba od 'ugleda', imputirati mu ono što nikada nije rekao, optužiti ga da nepotrebno moralizira, prijetiti mu da se ne bavi politikom i zatrpati ga mailovima, pokrenuti trolove, prišiti mu karakter sebeljubiva čovjeka, pridodati mu ulogu kralja drame, sumnjičiti ga da nije domoljub, predbacivati mu da hrvatskoj znanosti nije dao ništa … itd. Sve što Đikić sada doživljava zbog fusnote iskusio je prije desetak godina zbog Radman-Primorčevog  MedILS-a. Bivši je ministar Dragan Primorac, venući od zavisti i gubitka znanstvenog autoriteta u gravitacijskom polju mlađeg kolege, zaprijetio tom istom kolegi (Đikiću) istim ovakvim medijskim progonom.

Na kraju pitanje vama brzopotezni koji mislite da ste desničari: koja je razlika između Đikića, Radmana, Primorca i ostalih u ovoj priči? Nije li ova: U svijetu znanosti Đikića traže da bi mu donirali milijunska sredstva, a ovi 'potpornjaci' Pave Barišića da bi im se doniralo, pa i ono što nisu planirali. Mala razlika 'u padežu', skrivena u fusnoti, ali velika u sadržaju.

[U sažetku: Slučaj 'izvrsnog ministra Barišića' ilustrativan je primjer kako iz hajke na Đikića - koji je u povjerenju dao do znanja predsjedniku Vlade da u znanosti krađa nije dopustiva i da bi plagiranje ministra moglo štetiti ugledu Hrvatske - nastaje za hrvatske prilike tipična shizofrena situacija: moralnu se čovjeku pripisuju grijesi mnogih, a brojnim se kradljivcima velikog formata grijesi skrivaju, niječu im se prijevare i kriju sukobi interesa.]

Etcetera

Jedna od epizoda ove medijske operacije je i gostovanje 'izvrsnog ministra' Barišića na HRT-u, u emisiji '1 na 1' Romana Bolkovića. Što joj je bio cilj? Pozlatiti lik i djelo novog ministra znanosti. Ali, što se zna o notornom televizijskom novinaru i rotarijancu iz Distrikta 1913? Samo to da je devedesetih iz Božićevog ST-a dospio na vlastiti OTV? Ili, samo to da ga je Vukičević doveo do odaja u koje se ulazi s tajnom gestom i lozinkom i u tim mu odajama pokazao prometejski lik Erharda Buseka? A nitko da zabilježi kako je pingvin uzletio pa dobio emisiju na HRT-u i kolumnu u Globusu, nitko da javno zabilježi poveznicu s vlasnikom HANZA medija, nitko da spomene kako je dotični putnik na relaciji Zagreb - Berlin bio savjetnikom za medije predsjedničkom kandidatu Ivi Josipoviću?

Nitko da spomene činjenicu da je Pavo Barišić Šeksov odabir, nitko da kaže neoborivu ali cjelovitu istinu o slučaju jednog 'izvrsnog ministra', etc, etc. Ali, bit će prilike.

 

Ivan Mihael Ban

Share
0