Eto nas nakon ravno 365 dana jedne godine , godine u kojoj se broj čanova zajdnice “Hrvati u Pijemontu” uvelike umnožio, pod vodstvom jedinstvenoga Krbavskog križa, simbola Diaspore… ne samo u Italiji nego širom svijeta.

U nedjelju 8. veljače 2015. u baroknoj crkvi svetog Lorenza (Lovre) u malom mjestu provincije Vercelli, Livorno Ferrarisu, ranim jutrom pristupilo je oko oltara stotinjak Hrvata i zahvalilo tako za život koji im je bio dan kao svjedočanstvo nepokolevljivosti, hrabrosti i Puta Istine i Života - život Svetoga Alojzija Stepinca, mučenika i ponosnog simbola Hrvatskog naroda.

Nadahnuti tim primjerom i prožeti riječima Svetoga Evanđelja i Euharistijskog slavlja koje jer predvodio Don Mario Juričević, podijelio je tu radost međusobnog postojanja na bliskom području, mnoštvo ljudi koje , unatoč različitoj dobi, osjeća se i jest ujedinjeno pod istom zastavom , istim grbom i istom vjerom, obilježljima koje zajednički čuvaju i nose u srcu na jednak način.

Sveta Misa, koja je bila izravno prenošena putem Radio Marije, na području cijele Italije, prožetost hrvatskog i talijanskog jezika, ispreplitala se kroz cijelo misno slavlje služeno na talijanskom jeziku, pjevanja na hrvatskome i dirljivo povijesno iznošenje svetosti i žrtve kardinala Stepinca u propovijedi darovana vjernicima od Don Marija Juričevića, prisutni su mogli prepustiti se ugođaju pripadnosti i zajednićtva obuhvaćeni latinsko slavenskom melodijom dvaju jezika koja su objedinjavala i talijane prisutne u toj zajednici. Svojom nazočnošću počastio nas je i gradonačelnik Stefano Paolo Corgnati, zajedno sa svojim zamjenikom Franko Sandra.

Po završetku Svete Mise, druženje se nastavilo u prostorijama brižno pripremljenim od domaćina Hrvata koji žive u Livorno Ferrarisu, većina njih iz Bosne i Hercegovine, a uljepšali su druženje i pristigli Talijani i Hrvati iz Torina i okolice pa su tako uz obilje trpeze i Božjeg blagoslova zajednički podijelili radost utaživši glad i žeđ “hrvatskim doručkom “ i razmjenom životnih iskustava, prožetim smijehom i istinskom voljom da ovaj susret ne ostane posljednji… i da se ponovno možemo naći i reći ponosni “ MALO NAS JE AL NAS IMA “, a bit će nas i više.

 

Zvonimira Anna Brajdić

Share
0