Nakon sve one “gužve”, “prolivenih suza”, te “salvi gnjeva” iz političkog Sarajeva, gdje suvereno vlada bošnjačka politička elita koja preko svojih tiskanih, elektronskih ili novih medija kroji tko je patriota a tko ne, glede uspostave kanala na hrvatskom jeziku, bh. Hrvatima neće preostati ništa drugo nego, nakon što Bošnjaci ponovno izreknu povijesno “NE”, uputiti se ka Sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Reakcija bošnjačke političke elite ukoričena s tim “NE” u biti će biti njihova poruka susjedima, Europi i svima onima koji se zovu “međunarodnom zajednicom”.

Ne govorimo o tome jesu li patriote ili nisu, nego jesu li istinski za demokraciju ili nisu! Jedan moj kolega nedavno lijepo reče da se u javnosti stalno nameće lažna dvojba o pitanju TV kanala na hrvatskom jeziku.

Pravo pitanje koje bi trebalo javno problematizirati glasi: zašto je pravo jednoga naroda neprihvatljivo drugom koji to isto pravo već konzumira? Zanimljivo je da iz istih političkih krugova dolaze nekadašnji recepti o BiH koja mora biti i srpska i bošnjačka i hrvatska, a onda i javno sablažnjavanje nad svakih zahtjevom da uistinu bude takva.

Stalno slušamo kako je ova zemlja bogata razlikama, kako su te razlike supstancija njezina opstanka. S druge strane, svaki pokušaj jednog naroda da afirmira to bogatstvo biva napadnut i osuđen kao najteži teroristički plan. Predugo to traje da ne bi bilo jasno vidljivo kako iza slogana o ‘bogatstvu razlika’ stoji politika nametanja, pokoravanja i dominacije jednih nad drugima.

Zaprepašćuje broj onih koji prihvaćaju ulogu političkih slijepaca. Paradoks je u tome što javnu reputaciju proeuropskih snaga uživaju oni koji brutalno negiraju europska postignuća.

Smeta li npr. Ujedinjenom Kraljevstvu što stotinjak tisuća građana ima pravo na svoj TV kanal i visokoškolske ustanova na gelskom jeziku? Ne, naravno! Samo sarajevskim ‘patriotima’ smeta zahtjev jednog suverenog naroda da govori svojim jezikom.

Danas kad je pitanje kanala na hrvatskom jeziku, osim političkih, dobilo i svoje pravne obrise, potpuno je jasno da u toj priči ,bošnjačke političke elite dugoročno gube, blokirale one taj kanal ili ne.

Do tada nam ostaju novi mediji – web portali, koji ne na najbolji, ali sigurno na najučinkovitiji način govore o hrvatskom pitanju u BiH. Od aktualnih 46 televizijskih postaja svega tri privatne televizijske postaje svoj program emitiraju na hrvatskom jeziku. Programi ovih TV postaja niti približno zadovoljavaju potrebe hrvatskog naroda u BiH. Tu se prije svega misli na sami sadržaj programa, ali i na doseg.

Dok “trakavica” oko uspostave kanala na hrvatskom jeziku još uvijek traje, za pozdraviti je nedavni događaj u Posušju gdje je održan sastanak Inicijativnog odbora za osnivanjem udruge elektronskih medija u BiH koji program emitiraju na hrvatskom jeziku. Na sastanku su bili ravnatelji radiopostaja Kupres, Čapljina, Ljubuški, Herceg-Bosna i Livno.

Razlozi za osnivanjem ove udruge su nagomilani problemi s kojima se suočavaju mediji, počevši od uvjeta koje treba ispoštivati kako bi se zadržala dozvola za emitiranje, odnosno frekvencija, potpisivanje Ugovora o plaćanju autorskih prava, loše financijske situacije u kojoj se nalazi većina emitera.

Osim lakšeg iznalaženja rješenja problema, jedan od važnih razloga za udruživanjem jest i umrežavanje radiopostaja na hrvatskom jeziku i razmjena informacija te pružanje tehničke potpore. Iako ovo nije prvi put da se razgovara o temi udruživanja RTV postaja koje program emitiraju na hrvatskom jeziku, ovo je prvi put da se otišlo korak dalje od same inicijative.

Mišo Relota