Mantra o mračnim devedesetim godinama prošlog stoljeća sastavni je dio nastupa gotovo svakog ljevičarskog političara kada se spomene desetljeće obnavaljanja hrvatske državnosti.

U tim, prema njima mračnim devedesetim godinama, došlo je do zatiranja demokratskih sloboda, masovog kršenja ljudskih prava i svih drugih oblika građanskih sloboda. Interesantno je kako na kršenja ljudskih i građanskih prava ukazuju osobe koje su bile sastavni dio aparata jednog totalitarnog režima. Osamostaljenjem Hrvatske te iste osobe, koje su do jučer bile u obrazovnim, represivnim, medijskim, političkim i društvenim strukturama komunističke Jugoslavije odjednom su postale eksperti za pitanja demokracije, demokratskih procesa i višestranačja.

Stručnost su valjda stekli u višestranačkom jugoslavenskom sustavu u kojem je postojao Socijalistički savez i Savez komunista. Prema brojnim političkim analitičarima, sveučilišnim profesorima, čelnicima nevladinih udruga i pokreta te političarima devedesete su za razliku od pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih mračne godine. Možemo uzeti u obzir kako je u rađanju mlade hrvatske demokracije bilo određenih problema, ali devedesetih je Hrvatska provela prve višestranačke izbore, uvela slobodu govora i političkog djelovanja. Kako onda devedesete mogu biti mračne godine, a prethodna desetljeća diktature uzimaju se kao svjetli primjeri demokracije i napretka?

Mantru o mračnim devedesetim uveo je u javni život političko-medijski klan koji je do devedesetih imao apsolutni monopol na tumačenje svih društvenih procesa i događaja, od postanka svijeta nadalje. Osamostaljenjem Hrvatske ovaj klan nije izgubio unosne sinekure na sveučilištima, u politici i u državnom aparatu, ali je izgubio monopol na kreiranje javnog mnijenja. Upravo iz ovog razloga devedesete su za ovaj klan mračne godine. Klan se izvrsno snašao u novim uvjetima demokratskog djelovanja te je preuzeo gotovo cijeli sektor ne vladinih udruga. Preko ne vladina sektora klan se nije borio za očuvanje demokratskih institucija i razvoj demokratskih procesa, već za povratak monopola nad tumačenjem društvenih i političkih događaja.

Dolazak Račanove kolicije na vlast poslužio je klanu za eliminiranje svih osoba koje su kroz devedesete označene kao prepreka povratku monopola. Strukture klana pokazale su izvrsnu sposobnost prilagodbe političkim promjenama. Sada je već izvjesno kako je se i Ivo Sanader dokopao vlasti pod uvijetom da ne otvara pitanje čistki provedenih u razdoblju 2000 - 2003. S vremena na vrijeme Sanader je trebao pokazati znak dobre volje prema klanu kako bi nesmetano nastavio vladati. Ti mali znakovi pažnje prema klanu u vidu distanciranja Sanadera i njegove vlade od Franje Tuđmana ili čuveno Hristos se rodi, predstavljani su kao vrhunac demokratskog napretka nakon mračnih devedesetih. Klan je ponovno imao apsolutni monopol ne samo nad tumačenjem sadašnjosti, već i nad tumačenjem prošlosti. Vlade Sanadera i Kosor plesale su prema nahođenju klana. Treba li se onda čuditi da je jedna navodno nacionalna vlada financirala spomenik u Srbu? Spomenik koji slavi pokolj nad Hrvatima Like.

Dolaskom Kukuriku koalicije na vlast 2011., sve ono što se radilo iz sjene počelo se raditi potpuno javno. Klan se toliko osilio, vrativši se potpuno na pozicije moći od prije devedesetih, izvršio je temeljite čistke na svim razinama. Počevši od državne uprave do javne televizije, sve je podređeno provođenju jednoumlja. Hrvatska se vratila trideset godina unatrag.

S pozicija apsolutnog monopola tumačenja prošlosti i sadšnjosti klan nastoji spriječiti svaku mogućnost ponavljanja devedesetih. Ne treba stoga čuditi bjesomučna potraga klana za novim Sanaderima ili Kosoricama u redovima najveće oporbene stranke. Klan je naučio preživjeti u svim uvjetima, vrlo dobro procjenjuje aktualne političke procese i jasno vidi skori pad Kukuriku kolaicije. Kako bi preživio, klan kao zao duh, mora pronaći novo tijelo koje će ga nositi u novom razdoblju.

Željko Primorac