Kako je ovih dana Mostar ponovo u žiži interesa zbog miniranja spomenika poginulim pripadnicima Armije BiH, a kroz medije kruže različite dezinformacije, poluinformacije i zloinformacije potrebno je javnosti pružiti neke istinite informacije u svezi tog ružnog događaja, a koje se najčešće ne spominju.

Dakle, ovaj problem je započeo istovremeno kad je gradsko vijeće Mostara donijelo odluku da se zgrada Treće osnovne škole prenamjeni i pretvori u gradsku vijećnicu. Prvi problem je što je to već treći-četvrti školski objekt u Mostaru kojemu se mijenja namjena i pretvara se u nešto drugo. Istovremeno nedostaje školskog prostora, većina škola je u jadnom stanju a djeca iz III osnovne škole idu u neuvjetne prostorije iza Hrvatskog doma H. S. Kosača.

Zgrada III o.š. je izgrađena 1900. godine i nalazi se u zapadnom dijelu Mostara, na nekadašnjoj crti razdvajanja (tzv. bulevar) i u ratu je bila u dobroj mjeri uništena. Na tom mjestu je poginulo više pripadnika HVO (po nekim informacijama dvanaest) i od 1996. godine tu se nalazilo spomen obilježje – drveni križ.

Kada je počela prenamjena i uređenje zgrade za vijećnicu, vijećnici Bošnjaci su rekli da ne žele dolaziti u zgradu uz koju stoji križ. Kao neki kompromis, umjesto križa postavljen je spomenik u obliku stećka (sa stiliziranim križom, hrvatskim grbom i sl.). Spomenik je postavila udruga Zavjet a prije toga je dobivena dozvola od gradskog ureda za urbanizam i građenje. Stećak je postavljen na kraju zemljišta koje pripada vijećnici (nekih 30 - 40 metara od same zgrade). Noć poslije svečanog otvaranja vijećnice pucano je s istočne strane iz vatrenog naoružanja i vijećnica i spomenik su „ubijeni“.

>>Mostar: Pucano na zgradu novootvorene Gradske vijećnice - Počinitelj pobjegao u istočni dio grada

Bošnjački vijećnici su se i dalje bunili, bojkotirali sjednice vijeća (nisu dolazili u vijećnicu). Nedugo nakon otvaranja vijećnice, nepoznati počinitelji su krišom, pod okriljem noći, ispred vijećnice (desetak metara) nelegalno postavili spomenik poginulim pripadnicima ARBiH. Na mjestu gdje ARBiH nikada nije bila, a na mjestu pogibije pripadnika HVO, što se svakako može smatrati provokacijom a ne odavanjem počasti suborcima. Samo kao primjer da postavljanje spomenika pripadnicima ARBiH nije problem ni u Mostaru, ako se to radi na ljudski način, spomenut ćemo veleljepan spomenik pripadnicima ARBiH koji je podignut ispred nove zgrade BH telekoma, na istočnoj obali i protiv toga nitko nije rekao ni riječ.

>>Udruga Zavjet: Suludo je tražiti da se u krugu mostarske Vijećnice podiže spomenik pripadnicima Armije BiH

Na žalost imamo i suprotan primjer, koji izaziva sporenja i može izazvati novu krizu, a to je priča sa Liska parkom u kome su za vrijeme srpske agresije sahranjivani svi, i Hrvati i Muslimani (sada Bošnjaci). Hrvatski grobovi su izmješteni a bošnjački nisu iako je gradsko vijeće donijelo odluku da se grobovi moraju izmjestiti a park vratiti prvobitnoj namjeni, nego su se podigli i podižu sve veći nišani i park su pretvorili u „harem“. Sad kada netko to vidi, tko ne zna što je i kako bilo, rekao bi samo su oni ginuli za obranu Mostara. Liska park je također na zapadnoj strani.

>>Dodik vjeruje u stvaranje ekstremnih političkih uvjeta pogodnih za raspad BiH

Po običaju, gradska uprava niti itko drugi nije poduzeo ništa kako bi se ilegalni spomenik uklonio, što bi u svakom normalnom gradu i normalnoj državi bilo učinjeno, te se kriza nastavila. Da su vlasti uradile što su trebali, do ovog nemilog događaja (miniranja) ne bi ni došlo. Nakon postavljanja toga spomenika su i hrvatski vijećnici bojkotirali Vijećnicu.  Gradski pravobranitelj, Sulejman Droce (!), je podnio prigovor protiv spomenika a ministar prostornog uređenja HNŽ, Suad Hasandedić (!), je donio odluku da su učinjeni neki propusti u izdavanju dozvole za spomenik pripadnicima HVO i tražio da se ista poništi.

>>Mostar nakon bombaške noći: Istražitelji analiziraju snimke nadzornih kamera

I tako je bilo sve dok netko, opet pod okriljem tame, nije minirao spomenik. Ovakav događaj svatko dobronamjeran mora osuditi. Ali, bilo kakvo pogađanje što je u pozadini i tko je to uradio je manipulacija jer se ne zna u ovakvim odnosima kome, u političkom i svakom drugom smislu, to odgovara (sjetimo se samo eksplozije 1997. kod MUP-a kada je H. Silajdžić odmah ustvrdio, i to su prenijele sve svjetske agencije, kako to Hrvati sami sebe miniraju da bi optužili Bošnjake, a kada je uhićen počinitelj, mudžahedin, gotovo nitko to nije objavio). A narodu, i jednom i drugom, pa i trećem, ništa ovo ne odgovara i ne valja.

M. Pehar