Moja knjiga Hajka na Thompsona je tiskana. Na žalost, jer bi bila bolja da su u njoj ušla dva teksta koje ovih dana možemo čitati na Hrsvijetu.

Prvi potvrđuje moje tvrdnje kako se Srbima još uvijek sledi krv u žilama kada samo pomisle na njegovu pjesmu Bojna Čavoglave. Pogledajte I sami:

Beogradskom Kuriru smetaju Goluža i Thompson!

Hrsvijet, 16. SIJEČANJ 2013.

Srbijanski mediji ne prestaju se baviti hrvatskim domoljubljem, koristeći svaku prigodu da ga izjednače sa ustaštvom. Tako beogradski Kurir ne skriva ogorčenost što hrvatsku rukometaši na Svjetskom prvenstvu slušaju skladbe Marka Perkovića Thompsona ali niti činjenicu da rukometaše predvodi Slavko Goluža.

Hrvatski rukometaši na parket izlaze uz stihove pjesme "Lijepa li si", što beogradski medij ocjenjuje skandaloznim, etiketirajući Marka Perkovića kao "ustaškog muzičkog gurua".

"Gdje su hrvatski rukometaši, tu su i skandali! Popularni 'kauboji' vole se na Svjetskom prvenstvu u zagrijavati uz domoljubne pjesme, pa im pred utakmice borbeni moral dižu zvuci i riječi poznatog ustaškog muzičkog gurua Marka Perkovića, poznatijeg pod nadimkom Thompson", piše Kurir i dodaje:

"Od susjeda je to očekivano ponašanje, posebno ako se zna kako im je na čelu nacionalnog sastava izbornik Slavko Goluža, koji je u prošlosti skandalima znao privući pažnju javnosti s obje strane Dunava…"

Isti medij također podsjeća kako je Goluža uvjerljivu pobjedu protiv Srbije na Igrama u Londonu usporedio s "Olujom" te završava ogorčenim i ironičnim zaključkom "kako će i dalje pratiti kako veseli 'kauboji' igraju uz Tompsona. Možda im do kraja SP zasvira jednom i 'Čavoglava', novoustaška himna koja pali mase u Hrvatskoj".

Nakon Kurira, može se očekivati kako će iste ili slične teze nastaviti propagirati i određeni mediji u Republici Hrvatskoj, poglavito izdanja EPH a na koncu će se, po starom običaju, oglasiti i "ministar sporta na rubu znanosti".

Iskustvo nas naime uči da je za spomenute dobro sve što polazi iz Beograda, pa tako i stavovi o "ustaši Thompsonu".

R.H.

Zadnjeg dana u prošloj godini u emisiji TV kalendar HTV-a bila je I prica o Bojni Čavoglave. Tada je istaknuto kako je nastala u vremenu kada je Hrvatska bila razoružana I kada su Srbi nizali pobjedu za pobjedom u načinu ratovanja za koji jesu dobru: Kada protivnik nije naoružan. Očito I u takvom odnosu snaga Bojna Čavoglave im je ledila krv u žilama. U tekst I spominju Oluju, pa nas opet podsječaju na  činjenicu da ih je Slobodan Milošević usporedio sa zečevima!

Drugi tekst nas podsječa na mnoge u Hrvatskoj kojima su draži I takvi Srbi od njihovog (?) hrvatskog naroda. Evo I tog teksta:

Kolumna Damira Pešorde: Poučni slučaj Sabine Moreaux

Hrsvijet, 18 Siječanj  2013.

U jednim dnevnim novinama ovih se dana mogla pročitati neobična vijest. Izvjesna Sabine Moreaux zaputila se iz svoga mjesta u Bruxelles, a tek u Zagrebu shvatila da je na krivom putu. U novinama piše: ''Sabine je krenula iz Erquelinnesa prema Bruxellesu prošle subote. U belgijskoj je prijestolnici trebala pokupiti prijateljicu, no kako nije znala put uključila je GPS.  No, uređaj se pokvario, a ona je nastavila voziti.'' Ništa joj nije bilo sumnjivo sva do Zagreba. '' Kad sam prošla tablu na kojoj piše Zagreb, shvatila sam da je vrijeme da se okrenem'' -  priznaje smušena Sabine.

Ovaj bizarni slučaj višestruko je poticajan za razmišljanje. Prvo, o tome koliko je suvremeni čovjek postao ovisan o raznim pomagalima za orijentaciju u svakodnevnom životu. Bez njih, tih pomagala, čovjek današnjice djeluje smušeno i izgubljeno. Zamislimo, recimo, samo jedan dan tog suvremenog čovjeka bez mobitela, bez kartica, lijekova koje redovito uzima, medija koji mu objašnjava što se događa u njegovu gradu i u svijetu …Živi užas! Drugo, o tome kako put u Bruxelles može završiti puno istočnije. Vođeni pokvarenim GPS-om i mi smo dugo vozili prema Bruxellesu. No još uvijek stojimo ispred brane u Brežicama, a iz Beograda nas Dačić zove u nekakvo ''Balkansko vijeće''. Na televiziji svake večeri partizanski filmovi i tv-serije iz Regiona, a policija danima oklijeva okriviti pomahnitalog bombaša iz Zagreba. Valjda zato što je navodno Banjolučanin, bivše 'vojno lice', ljevičar i obožavatelj Josipa Broza. Da se furao na Pavelića, već bi bio i osuđen. Barem u ''Jutarnjem''.

Ako se indicije o krivcu za bombe postavljene u zapadnom dijelu Zagreba pokažu točnim, slučaj će se po dobrom starom hrvatskom običaju polako zataškavati, svest će se na krivicu pojedinca, kojemu nije baš sve čisto u glavi, i zanijekati postojanje politički motiviranog terorizma. Kao što je to bio slučaj i kada je istarski ''ljevičar'' Vilim Bono postavio bombu u Boćarski dom u Pazinu gdje se trebao održati Thompsonov koncert. Mediji su prvo, po uhodanoj špranci, objavile vijest kako neslužbeno doznaju da je bombu postavio Thompsonov obožavatelj. Kasnije nisu bili toliko revni u demantiranju te podle laži. Presuda Bonu ipak je bila nedvosmislena, kao što je vidljivo i iz ove šture vijesti iz tog vremena: ''Zbog odbojnosti i mržnje prema Marku Perkoviću Thompsonu i njegovim pjesama, postavljanjem eksploziva kako bi spriječio održavanje njegovih koncerata u pazinskom Boćarskom domu, 60-godišnji Vilim Bon osuđen je na zatvorsku kaznu od pet i pol godina.'' Ne znam je li pazinski bombaš već izišao iz zatvora, ali ne bi me iznenadilo da jest. Ljudi spremni postavljati bombe za ''antifašističke'' ideala uvijek dobro dođu.

A cijelo to vrijeme mi, to jest Hrvatska, vođeni premudrim vođama, koji se izmjenjuju, ali se ne mijenjaju, nepokolebljivo napredujemo u istom smjeru, ne provjeravajući ispravnost GPS-a. Baš kao i Sabine Moreaux. Pitanje je samo hoćemo li tek onda kada dođemo do table s natpisom Bruxelles ili Beograd, jer obje su opcije još uvijek otvorene, zaključiti da je vrijeme da se okrenemo i vratimo natrag. Samo to tada neće bit baš tako lako kao u Sabininom slučaju. Ali žilav smo mi narod.

Doista je šteta što ovih tekstova nema u mojoj knjizi, zar ne?

Akademik Josip Pečarić