Dok ovo pišem, u Nizozemskoj završava kampanja. Ako bismo u jednoj rečenici trebali sazeti temeljnu karakteristiku izborne kampanje, ona bi glasila ovako: Grk je zamijenio Arapina. Naime, dezurni krivci za sve nevolje nizozemskog društva na prošlim izborima, na kojima je trijumfirao Geert Wilders, bili su muslimani, Arapi. Dezurni krivac ovih izbora, na kojima se gradi populistička retorika, nije više "smrdljivi Arapin" koji ugrozava identitet i parazitari na grbači nizozemske socijalne drzave, sada je to "lijeni Grk", mediteranski parazit.

No dok je Wildersova retorika prema muslimanima bez problema bila nazivana rasizmom, što i jest, ovi stereotipi o Grcima ne nailaze na takvu kvalifikaciju. Valjda zato što dolaze s ljevice, koja svoj populistički euroskepticizam zeli pretvoriti u što više glasova plašeći narod stereotipima o Grcima, kao nekoć Wilders stereotipima o Arapima. Ljevica se, za razliku od Wildersa na prošlim izborima, amnestira od rasizma, unatoč mnogim bljuvotinama izgovorenima na račun jednog naroda, grčkog, koji je postao metafora svih njihovih zala u sklopu europskih financijskih pripetavanja. Slično je i u Hrvatskoj. Buršikozni dvojac s onoga (nad)svijeta bez ikakve reakcije javnosti i tzv. nevladinih udruga izgovorio je o Slavoncima i Baranjcima uvredljive i, prije svega, netočne rečenice, gdje ih eksplicitno nazivaju nesposobnima, lijenim cmizdravcima koji, umjesto da zasuču rukave, sjede i kukaju.

I Milanović, ali light

Čačić je prije nekoliko godina već imao ispad baš u stilu Geerta Wildersa, kada je u Nedjeljom u 2 izjavio kako bi preferirao radnike iz Ukrajine pred muslimanima jer se "brze integriraju". U mnoštvu definicija i izvora rasizma, od znanstvenog preko religijskog do političkog, zajedničko im je dijeljenje na više i nize rase, na "sposobne i nesposobne". Prema enciklopediji Grolier (16./122.), u najširem smislu rasizam se očituje kao stav aktivne ili pasivne nesnošljivosti, predrasude te diskriminacije prema osobama koje se identificiraju prema njihovoj regionalnoj pripadnosti, kulturi, religiji, etniji, spolu, fizičkom izgledu, dijalektu, odjeći ili običajima. Pusićki i Čačiću pak na light način pridruzio se i premijer Milanović s onom glupom biblijskom metaforom o "osušenoj desnici" pri čemu je implicitno rekao da oni kojima se obraća nemaju dostatnu uporabu razuma pa "rabi jedini jezik koji razumiju". S druge strane, što kazu činjenice?

Demagozi, lašci i licemjeri

Činjenice kazu da se Čačić kao varazdinski zupan isto protivio trpanju njegove zupanije sa Zagrebom (valjda zato što su Zagorci lijeni i nesposobni), da je i sam Grčić također zagovarao tri-četiri regije, da su kukurikavci u Planu 21 zagovarali pet regija, drugim riječima, da su demagozi, lašci i licemjeri. Činjenice kazu i da je ova lijena i nesposobna Slavonija među prvima otvorila ured u Bruxellesu, do sada "povukla" 100 milijuna eura te da joj zbog "sposobnosti" ove vlade stoji projekt vrijedan 72 milijuna eura koji se većinski financira iz EU fondova. No kada imaš posla s nadljudima, što vam vrijede činjenice. Kao i činjenica da su Pusićka i Čačić notorni rasisti, čija stranka vrvi "sposobnima" koje svednevice uhljebljuju u drzavnu administraciju i firme.

Ivica Šola / Glas Slavonije