Vjerujem kako većina ljudi danas zacijelo zna gdje je sve griješio Napoleon Bonaparte u svojoj osvajačkoj strategiji (počevši od poraza u Rusiji do Waterloo-a), a također i Atila, Aleksandar Veliki, Džingis Kan, Tamerlan i mnogi drugi koji su maštali postati gospodari svijeta, a nisu uspjeli.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović izjavio je sinoć gostujući u emisiji HRT-a “Jedan na jedan” kod Romana Bolkovića da se u BiH mora funkcionirati u skladu sa Daytonskim mirovnim sporazumom, a ne kao sada, da Bošnjaci biraju dva člana Predsjedništva BiH.
Duboko zakopane istine iz razdoblja Drugoga svjetskog rata i poraća prekrivene debelim slojevima laži i krivotvorina koje su komunistički propagandisti desetljećima brižljivo slagali ne bi li ih zauvijek skrili od očiju javnosti, promaljaju se i izlaze na svjetlo dana čim se zakopa po arhivima iz tog razdoblja.
Zoran Milanović nije prvi hrvatski predsjednik koji ima žestok i osebujan stil, koji ad hominem napada kritičare, pa i državne institucije, ministre, analitičare, novinare, medije. U razdoblju od 2000. do 2010. isto je to, do boli, činio i Stjepan Mesić.
U polemici između predsjednika Republike Zorana Milanovića i sveprisutnog komentatora i samozvanog analitičara Žarka Puhovskog dodajem moj završni tekst u polemici na stranici Stajališta zagrebačkog "Vjesnika" iz rujna 2003. godine:
U glavnom glasilu „Velike Srbije“ (koja je postala vrlo mala, ali to je zbog inflacije!), beogradskoj „Politici“ od 5. listopada 2020., pojavio se tekst koji me je raznježio, jer me je natjerao da se vratim u prošlost ugledne zločinačke organizacije, tzv. „Komunističko-četničke partije Jugoslavije“.
Posljednjih nas dana zabavljaju verbalni obračuni Zorana Milanovića s raznim pripadnicima, moglo bi se reći - divlje ljevice u Hrvatskoj. Najintrigantniji je njegov sukob s višedesetljetnim trovačom jugonostalgičarskim idejama hrvatske javne scene Žarkom Puhovskim.
Nakon više godina prvi posjet jednog visokog američkog dužnosnika kao što je državni tajnik Mike Pompeo Hrvatskoj svratio je pozornost na izvjestan način zapostavljene američko-hrvatske odnose jer je službeni, Zagreb osobito pod premijerom Andrejom Plenkovićem fokusiran na funkcioniranje Hrvatske u Europskoj uniji.
Nekadašnji šef II. (protuemigrantskog) odjela splitske Udbe Blagoje Zelić još je 21. prosinca 1992. opisao istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu Božidaru Jovanoviću kako su tekle pripreme - u onom dijelu u kojem je u njima sudjelovao - za ubojstvo Brune Bušića.
U petak su dva poteza hrvatske diplomacije prošla prilično nezasluženo “ispod radara”, a radi se o presedanskim potezima. Hrvatski premijer Andrej Plenković boravio je tada u Bruxellesu, na Europskom vijeću, tijelu gdje sjedi 27 EU-šefova država ili vlada, kojeg je morao napustiti kako bi u Dubrovniku ugostio američkog državnog tajnika Mikea Pompea.