U medijima Hrvatske, dakle ne u hrvatskim medijima, nastavlja se višedesetljetno pranje mozgova i stvaranje paralelne (para)političke stvarnosti. Da su pristrani, neobjektivni, neprofesionalni, lažljivi, potkupljivi, a povrh svega toga intelektualno (i moralno) potkapacitirani, to je nemalom broju ljudi jasno, no ustrajnošću na lažima i poluistinama, računajući očito na Göbbelsovu maksimu o ponavljanju dok najzad ne postane istinom, očito polažu veliko povjerenje na doktrinu nacističkoga ministra propagande ili glavninu puka smatraju potpunim idiotima. U tom se smislu s pravom govori o „biračkom tijelu“, dakle o nečemu – bez glave.

Na današnji dan, 3. svibnja 1998. godine, preminuo je Gojko Šušak, ugledni hrvatski političar, legendarni ratni ministar obrane Republike Hrvatske i najbliži suradnik dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika.

Hrvatska enciklopedija hokus-pokus tumači kao "bajalački izraz pri izvođenju opsjenarskih (mađioničarskih), čarobnjačkih i sličnih trikova", u prenesenom značenju opisuje kao "trik, prijevaru, opsjenu, varku, obmanu, nepouzdanu stvar".

Prije tjedan dana oglasio se Ustavni sud po pitanju Milanovićevog pokušaja okupljanja vlade iako nije dao ostavku na početku kampanje. Jednostavno rečeno, Ustavni sud je utvrdio da nije u skladu s Ustavom ako netko tko je na funkciji predsjednika ujedno pokušava biti i mandatar nove vlade. Takva odluka je posve jasna i razumljiva i to su bez dvojbe potvrdili najveći hrvatski ustavni stručnjaci poput profesora Smerdela koji je pisao Ustav.

Poziv Most-a na „anti-HDZ-ovsku“ koaliciju konačni je dokaz ili apsolutnog amaterizma ili bezočnog licemjerja ove stranke na koju, usporedi li ih se s oporbenim političkim strankama, ipak gledamo s određenom blagonaklonošću, ako ne onda simpatijom jer su svjetonazorski nam bliskiji. Netko tko je vlastitu prvu vladu s HDZ-om srušio, a iz druge vlade s HDZ-om bio izbačen; čiji propagandni aksiom potom glasi: SDP=HDZ, poziva na koaliciju sa SDP-om kao najvećom strankom „anti-HDZ-ovske“ koalicije.

Nakon što je Ustavni sud onemogućio Zoranu Milanoviću biti mandatarom i predsjednikom vlade, ne prestaju reakcije javnosti. Pojavio se i zanimljiv fenomen; pojedini internetski portali provode ankete s pitanjem čitateljima slažu li se s odlukom Ustavnoga suda, a i novinari postavljaju takvo pitanje pojedinim političarima iz ovih ili onih opcija te se stvara shizofrena situacija u kojoj se sudska odluka preispituje, omalovažava, opovrgava ili na drugi način umanjuje činjenica da je ona konačna i obvezujuća.

U demokratskim je zemljama poželjno da represivni aparat što manje djeluje, odnosno da se sila rabi tek za najgore oblike kršenja zakona i drugih općedruštvenih vrijednosti. Nažalost, ponekad se neke temeljne društvene norme povrijede u tolikoj mjeri da bi izostanak sankcija doveo do anarhije i raspada sustava.

Pokušaj rušenja ustavnoga poretka od strane Predsjednika RH nije uspio. Potvrdili su to rezultati parlamentarnih izbora održani u ekonomski štetnu i podmuklu srijedu.

Ustavni sud u ožujku je upozorio predsjednika Republike Zorana Milanovića i SDP da predsjednik ne može sudjelovati u parlamentarnim izborima, ni biti kandidat za premijera. Radilo se o svojevrsnom “žutom kartonu”, komentira Mato Palić, koji je SDP shvatio ozbiljno, ali Milanović nije.

Kad sam bio mlad, unatrag tridesetak godina, smatrao sam da je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio pretvrd, krut i neprilagodljiv, pripisujući to njegovom komunističkom pedigreu, odnosno partijskoj biografiji. Danas, s malo više iskustva, uvjeren sam da je Tuđman bio blag; preblag, popustljiv, gotovo krotak.