Velik je broj članova zagrebačkog HDZ-a pokazao da mogu biti veći petokolonaši no projugoslavenske izdajice poput Pusićke, Mesića ili izblijedjelog Josipovića, a to baš i nije lako.

Primjer poštenog nezadovoljnika je Milan Kujundžić, koji je osujećen porazom na unutarstranačkim izborima, stranku napustio, osnovao svoju i nije nanio neku značajnu štetu svojoj bivšoj stranci; o motivima se može raspravljati, ali je, barem za oči javnosti, odigrao „fair“.

Onaj tko se itekako okoristio Kujundžićevom podrškom u stranci je, ni manje ni više no liječnik krajnje upitne naobrazbe Drago Prgomet koji svoga „vođu“ nije pratio u Hrvatsku zoru. Zašto? Jer je on kukavičje jaje Budimira Lončara (kao i Sanader), postavljeno tamo nakon neuspješnog pokušaja svrgavanja Tuđmana od strane Mesića, Manolića i drugih udbaša. Propaganda radmanovizije i ostalih vodećih medija i novina sad pokušava, zaboravljivom, neukom i neupućenom hrvatskom narodu prodati priču kako se Prgomet osvećuje Karamarku; no u politici nema osvete – već samo pobjede i poraza. Svi znaju kako je završio Linić kad se pokušao „osvetiti“ Milanoviću, a i Linić i Prgomet su politički „veterani“, odnosno nisu žutokljunci poput, primjerice, Petrova.

Ako se i želi osvetiti, što nije čekao ovakav izborni debakl HDZ-a pa onda zahtijevao da netko odgovara? Što nije čekao i onda kao potpredsjednik HDZ smijenio Karamarka? Tako se to inače radi u političkim strankama. A sad se prodaju priče o osveti; pa pobogu, nismo u španjolskoj sapunici. Uostalom, može li njegova „mržnja“ prema Karamarku biti veća od njegove „ljubavi prema domovini“, koju već skoro dva desetljeća njeguje u HDZ-u, u koju se bezrezervno zaklinje?

Zasigurno više od polovice birača MOST u I. izbornoj jedinici su HDZ-ovci, dakle izdajice najgore vrste. To su ljudi, kukavni, licemjerni i nečasni, koji nisu imali dovoljno hrabrosti ili poštenja suprotstaviti se aktualnom vodstvu stranke, budući da im se iz nekog razloga ne sviđa, već su se samo prijetvorno smješkali kimajući glavom i onda dali udbaškoj tvorevini Prgometu toliki broj glasova i, između ostalog, zakinuli cijelu državu i sve njezine građane za domoljubnu vladu koja bi napokon dobila šansu da povede ovu jadnu i napaćenu zemlju iz kaljuže u koju ju je dovela petnaestogodišnja vladavina, što orjunaša Mesića, što sina nalogodavca ubojstava Josipovića, što udbaškog poslušnika Sanadera.

I sad kad se Prgomet druži s duševnim bolesnikom Zorančetom u Kotromanovićevu stanu u Zagrebu i dogovara oko konačnog uništenja naše domovine, zasigurno sad svi ti Prgometovi podupirateji imaju gorak okus u ustima. Kad bi bili Japanci, vjerojatno bi počinili harakiri, kad bi imali časti. Ali čast je takvima stran pojam. To je najgora vrst lažljivih beskičmenjaka, kukavnih ništarija i arogantnih jadnika koji misliše da daju glas „trećoj“ opciji. I zaista, „treća“ se opcija dogodila, ali se onda Prgomet odlučio vratiti svojoj prvoj i jedinoj opciji – SDPartiji.

Siroti onaj Petrov ni nezna s kim se spetljao, od Titovog poklonika Petrine do udbaša Prgometa; zato će se njegov MOST od šibica raspasti, jer on jedini vjeruje u svoju ideju trećeg puta; zaslijepljen je njome i ne razumije da ne može biti trećeg puta dok sve političke opcije u državi ne počnu raditi u interesu svoje domovine, dok se Domovinski rat konačno ne završi i zaustavi agresija na Hrvatsku iznutra.

Kad Domoljubna koalicija sastavi vladu, valjda će se HDZ ozbiljno pozabaviti novim kukoljem koji je izrastao među njegovim redovima u I. izbornoj jedinici i opet provesti jedno čišćenje, jer im je prvi put promakao udbaš ili dva.

Kako bilo da bilo, Prgomet je na naivčinama i lakomislenima osvojio što je htio. Opljačkao je tri zastupnička mjesta i imat će lijepu zastupničku plaćicu (mrvičak veću od one koju bi odredio MOST), možda i koje ministarsko mjesto (nadam se ne „zdravlja“), no treba pričekati da se on i Zoka dogovore oko detalja. U Hrvatskoj sve po starom; udbaši uništavaju zemlju, a Hrvati i dalje glasaju za njih.

 

Augustin Sertić

Share
0