Dan nakon što su objavljeni vjerodostojni audio-snimci dogovora slovenske strane o arbitražnom postupku o granici Hrvatske i Slovenije, prljavi akteri tih snimaka podnijeli su ostavke.

Slovenski član Arbitražnog suda Jernej Sokolec, o svojoj je ostavci obavijestio Arbitražni sud, a Simona Drenik, voditeljica Odjela za međunarodno pravo u slovenskom Ministarstvu vanjskih poslova, ostavku je ponudila predsjedniku slovenske Vlade i ministru vanjskih poslova.

Iz vjerodostojnih audio-snimaka, jučer objavljenih u svim hrvatskim medijima, zaključuje se da su protivno pravilima, sudac Arbitražnog suda i slovenska zastupnica, razgovarali o postupku, te da će dvije trećine Piranskog zaljeva pripasti Sloveniji.

Ostaje jedino pitanje radi li se o političkoj korupciji ili onoj drugoj, veoma prljavoj, 'mito-loškoj'!?

Naime, pojedini hrvatski čak i srpski mediji objavili su informaciju kako je Hrvatska unaprijed izgubila granični spor sa Slovenijom kao i to da su Slovenci aktivno, dakako privatno, lobirali kod 'neovisnih sudaca' Arbitražnog suda kako bi se presudilo u njihovu korist.

Spominju se čak i podozrive privatne večere slovenskog arbitra, prljavog 'sluge Jerneja' s tobože neovisnim arbitražnim sucima te transkripti iz kojih se može zaključiti da je Slovenija dobila spor već u ranoj fazi, dakle i prije konačne, 'pravične odluke'.

Blamaža je to međunarodnih razmjera

Međutim, slovenski premijer 'bez hvataljki' Miro Cerar uhvatio se u srijedu, spektakularne objave Večernjeg lista o snimljenim, tajnovitim razgovorima. Ostavši bez riječi izjavio je kako tu slovensku prljavštinu neće komentirati, sve dok ne bude poznata presuda arbitraže, ali da se 'očito radi o pokušaju utjecaja na presudu', vjerovali ili ne, od strane Hrvatske.

Cerar se osvrnuo na neke ocjene u Sloveniji da je Večernji list do materijala došao od hrvatskih obavještajnih službi, pa infantilno pokušao zamijeniti teze i okriviti 'drage mu' susjede:

„To da neko povezan s hrvatskom stranom koristi špijunske metode čini mi se nečuvenim.“

Premijeru Ceraru i ministru Erjavecu ni na kraj pameti nije dati ostavku u aferi koja se slobodno i bez ikakvog ustručavanja može nazvati slovenskim Watergate-om…glede pravde, nečuvenim!

Svaka zemlja na ovoj našoj planeti ima svoje obavještajce koji se u prvom redu brinu, kolokvijalno rečeno, za opću sigurnost svoje zemlje/države odnosno sigurnost njenih žitelja kako onu fizičku tako i materijalnu, koristeći pritom i nesimpatične ali za državu korisne špijunske metode.

Takve ljude-obavještajce posprdno nazivaju (prljavim-)špijunima jer 'špijunirati' prijateljsku državu ili osobno neke od političara te tobož' prijateljske države, e, to spada u kategoriju prljavih poslova. Dakako, daleko 'prljaviji' od obavještajaca su njihovi sponzori-političari koji se služe podlim metodama kako bi naudili svojim prvim susjedima u cilju otimanja njihove 'djedovske' imovine odnosno ugrozili suverenitet svojih susjeda; a još uz to i tobožnjih prijatelja.

Od samog osamostaljenja Slovenije i Hrvatske 'prljavi fantje igraju prljavo' o čemu je dovoljno navesti slijedeću špijunsku igru slovenske SOVA-e:

Bivši šef slovenske obavještajne družine zvane SOVA-e, Iztok Podbregar, javno je potvrdio ljubljanskom Dnevniku da Slovenija još davno, od 1990.g., obavještajno pokriva hrvatski državni vrh(sa špijunskog centra mreže postavljene na okupiranom, slovenskom Trdinom Vrhu odnosno hrvatskoj Svetoj Geri, op. a.).

Prisluškivanjem SOVA-e tadašnjeg hrvatskog premijera Ive Sanadera kao kolateralna žrtva pao je i tadašnji šef slovenske opozicije, Janez Janša.

Njih dvojica su, tvrdi bivši premijer Anton Rop, uoči slovenskih parlamentarnih izbora 2004. dogovarali incidente u Piranskom zaljevu, što je, navodno, trebalo Janezu Janši poslužiti za prozivku Ropove vlade da nedovoljno štiti nacionalne interese; jeli i to nečuveno po Miru Ceraru!?

Usput, hrvatsku 'Svetu Geru'(stariji su hrvatski nazivi Sveta Jera, Sveti Ilija) slovenske trupe su okupirale još 1991.godine dok je u Hrvatskoj bjesnio agresorski rat a ostala je i do danas okupirana pa joj je i naziv, Sveta Gera izmijenjen u Trdinov Vrh; a okupacija znači i ratno stanje, zar ne!?

Dakle, uistinu prljava špijunska igra sa slovenske strane stara je skoro četvrt stoljeća!

Četvrt stoljeća traje i 'okupacija' devizne štednje 130 tisuća hrvatskih štediša Ljubljanske banke 'teška' nekoliko stotina milijuna eura koja će se po odluci ali ne Slovenske vlade nego Međunarodnog suda pravde, početi isplaćivati tek možda iduće godine(ili, čekaj magarče dok trava naraste!), jasno, bez standardnih zateznih kamata.

Dakako, svojim, slovenskim štedišama štednja je poodavno isplaćena u cijelosti uključivo i 'našem' Budi Lončaru u iznosu od ondašnjih 200.000 DEM-a; vjerojatno je to bio pristojan honorar za uvođenje embarga na uvoz oružja Hrvatskoj iz 1991.g.!?

Nije li to klasičan oblik segregacije, rasizma, nije li neisplata novca štedišama Ljubljanske banke rigidna pljačka privatne imovine?

I kad zbrojimo svu tu slovensku prljavštinu i stavimo ju pod zajednički nazivnik…okupacija Svete Gere, posezanje za tuđim morem i kopnom Savudrijske Vale, pljačka privatne imovine hrvatskih štediša, sve su to karakteristike politike čiji je simbol bio 'svastika' odnosno modificirani kukasti križ.

A to su poslušni Slovenci izgleda dobro i disciplinirano apsolvirali kod svojih svojedobnih okupatora pa se tim metodama danas služe protiv svojih prvih susjeda, nečuveno!

A Kukuriku vlada, što će ona poduzeti?

Premijer će napisati pismo predsjedniku Sabora, ovaj će dubokoumno promisliti kakvu odluku predložiti, uznemirit će i vrijedne saborske zastupnike na dvomjesečnom, zasluženom i vrelom g/odmoru, kroz koji tjedan sazvati će on i sjednicu na kojoj će zastupnici iznijeti svoje mudrijaške stavove i žučne replike po matrici 'trla baba lan' i na kraju pojest će vuk magarca…zbog mira u 'regionu'!

Umjesto da premijer, pod hitno, korumpirane arbitre ovog prljavog suda zajedno s prljavim slovenskim birokratima, pošalje tamo gdje im je i mjesto a cijeli sporni predmet oko morske (ali ne i kopnene) granice, proslijedi tamo gdje je davno trebao biti …Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu; ma, šipak!

 

 

Damir Kalafatić

Share
0