Međunarodna juridička arena u den Haagu za ratne zloćine u BIH ne može se izdići iznad cirkuskih predstava ili igre između pravde i nepravde gdje se favorizira nepravda, koja je u velikom vodstvu i veliki su izgledi da pravda izgubi sve bitke.

Zapravo, trebalo bi tu arenu zatvoriti dok se ne riješi status državnosti u samoj BIH. Ako je Republika Srpska kao agresor, devedesetih, dobila 49% teritorija čemu uopće suđenje ratnicima kad je cilj agresije nagrađen od međunarodne zajednice. Pravda bi bila kad bi se agresora kaznilo na način da na teritoriju gdje je srpsko stanovništvo, prije agresije, bilo u većini da se tu vrši međunarodni protektorat najmanje jedno stoljeće i da se vrate svi protjerani od strane agresora a ne da formira nekakvu svoju republiku.

Sada međunarodna politika, nakon Daytona 1995., pokušava održati bitne odrednice dejtonskog sporazuma i afirmirati „konstituitivnost“ svih triju većinskih naroda u BIH. Naravno, sve to mora i jedino može opstati i postojati u duhu mira i tolerancije, kao i kompromisa koji se u politici često naglašavaju. Ali zaboravlja se ono osnovno, što je stupac ili temelj svega, pravda koja u sebi ima oznake narodnog indetiteta svake nacije, a sam indetitet je sloboda i jednakopravnost svake nacije na svom ognjištu odnosno stoljetnom prebivalištu. A sam primjer sudbine grada Srebrenice upućuje na to kako je isti grad još i danas obespravljen u svemu gore navedenom, a agresor je, za divno čudo, nagrađen što je učinio od tog grada koji pripada Republici Srpskoj.

A sudi se u den Haagu izvršiteljima zločina genocida nad Srebreničanima. „Lijepšeg“ apsurda i ne može biti od ovoga; kad se sudi izvršiocima genocida u ratu a nagrađuje se one koji su ih poslali i zapovjedili te zločine, teritorijem zbog kojeg je i pokrenuta agresija. Aaa, neće se to moći dugo u budućnost s ovom politikom odnosno međunarodnom nepravdom, jer do ratnih sukoba će neminovno doći na istom prostoru, jer stvar je ovime još kompliciranija od samog početka svih događanja, početkom devedesetih prošlog stoljeća.

Najvjerojatnije, vodeći, globalpolitičari i čine tako što da do toga dođe kako bi ponovo instalirali nekakav Dayton nakon utroška ratnog arsenala. Ovo što se događa na, uvjetno rečeno, islamskom istoku, po prijetnjama koje pristižu, nekakva pravda, iz tog kuta će se pokušati namiriti zbog Daytona iz 1995. Spomenik Gavrili Principu u Beogradu doziva one sa „Istoka“ da pokažu „Zapadu“ tko su oni. Ali dva su subjekta sa Istoka: onaj ortodoksne bizantinske provenijencije a drugi je osmanske odnosno kalifatske. Zapadna varijanta ima engleska pluća, američku dušu i ostatak germanskog dišnog sustava. Granice između ta dva svijeta je Hrvatska, a nekad se ta granica nazivala Antemurale Christianitatis.

Za divno čudo, u Hrvatskoj se vrše pripreme za svečani vojni mimohod uz proslavu 20 godišnjice po-bjedničke operacije Oluja. Čija je to operacija sada, tj. tko joj je autor? Kažu, da su to ratni generali. Ne vjerujem, da su oni orginalni autori, tj. da su baš oni inzistirali da se to čini. Među njima je prevladalo, naravno po mojoj prosudbi, ono razumno: kad već netko hoće vojni mimohod neka se time ne remeti proslava u Kninu, pa je najbolje da se to učini u Zagrebu dan prije, tj. na 4. kolovoza 2015. To pripisujem generalima, kao sasvim mudar potez.

Prosuđujem da je Milanovićeva Vlada autor mimohoda, kojim se htjelo devalorizirati baš onu proslavu u Kninu gdje se prošle godine zvižđalo našem premijeru. Ali čemu, pita se čitatelj, ovo oko proslave Oluje u Hrvatskoj? Mimohod je promašaj, kao i posjet premi-jera Srbije Vučića na komemoraciju u Srebrenici, koji nije samo izviždan nego, pa skoro, kamenovan. Toliki politički subjekti i autoriteti znaju da je hrvatskom vojnom operacijom Oluja izbjegnuta nova i strašnija „Guvernica“ u Bosni, a to je bihaćka enklava. Da li bi se i na koji način tako što komeriralo nakon 20 godina, i koji bi premijer ili predsjednik iz Srbije došao u Bihać i da li bi Hrvatska imala svoga izaslanika na taj obred? Sada, u srebreničkoj komemoraciji, imali smo slijedeće:

"Dobro došla kraljice Balkana i nado Bosne i Hercegovine", kazala je uz srdačni pozdrav hrvatskoj predsjednici Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge "Majke Srebrenice". Naravno, to se odnosi na našu predsjednicu RH gospođi Kolindi Grabar Kitarović. To se uklapa u ona moja razmišljanja i pi-sanja(objavljeno na nekim portalima.

Naime, formirati će se ispravna svijest kod svih naroda u prostoru gdje „Majke Srebrenice“ instaliraše kraljicu Kolindu, svijest o vlastitoj ulozi i odgovornosti za događa-nja iz devedesetih u prošlom stoljeću. Da, da; jednom će i srpska nacija steći svijest kako su se dogo-dile tolike nepredvidive, za njih, radnje i okolnosti da će zapravo morati priznati svoju punu istinu o sebi u prošlim vremenima i susjednim odnosno koegzistencijalnim narodima. A da će se to baš skoro dogoditi sumnjam, jer big braderi sa Istoka i Zapada još uvijek forsiraju svoju, najčešće krvavu, politi-ku sukoba. To se pokazalo evidentnim kod donošenja rezolucije o genocidu u Srebrenici pri UN, tj. ve-tu Rusije na njezino konačno donošenje.

Dakako, u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi mora doći do metanoje koja će doprinijeti miru i suživotu, a ne blagoslivljati politiku ratnog osvajanja i temelja svojih bogo-molja na razrušenim katoličkim ili muslimanskim bogomoljama. Kod bošnjačkog naroda neka ne izo-stane spoznaja što i za njih znači hrvatska ratna operacija Oluja, jer će prije doći i do svijesti o zahva-lnosti nekome za vlastiti opstanak, nakon rečene operacije!

                                                                                          

Nikola Bašić

Share
0