Trenutno se u Iranu odigrava možda i najznačajniji, prijelomni događaj u svijetu, međutim događaji kod nas dobiju tek poneku minuticu. Iranske su skinule pokrivala za glavu te podigle glas protiv Mula, deseci tisuća prosvjednika su izišli na ulice, režim je u panici, čak su pozvali u pomoć iračku šijitsku miliciju Kuvat al-hašd aš-šabi, pitanje je hoće li teheranska mulokracija preživjeti ili će iranski narod napokon izići iz mračne Homeinijeve sjene.

Praktički država gori. Kod nas se tek spomene, uz poneku popratnu sliku paljevine i razbijenih izloga, recimo kao da je riječ o navijačkom nasilju. Dok su dominantne teme čišćenja snijega, proslava dana RS-a, zatim koliko je bakica završilo na Traumi, i sl. O širem kontekstu praktički revolucije u Iranu niti riječi, ili preblago, kilavo, bez kvalitetnog zaključka.

>>

Primjer drugi. Točno na pravoslavni Božić zapaljena su sjeverna vrata katoličke crkve Imena Marijinog u središtu Novog Sada, srećom vatra se nije proširila i nema ozlijeđenih. Događaj je popraćen tek kao agencijska vijest. Logično, valjda stoga jer je strogi centar Novog Sada tamo neko zabačeno selo na granici s Rumunjskom, s kojim Hrvati povijesno nemaju ništa, gdje rijetko tko prolazi, i gdje nikada nisu čuli za nadzorne kamere.

>>

>>

Slijedom logike onda se i nema smisla novinarski pitati zašto policija nije objavila snimku nadzornih kamera, kad ih niti imaju, a niti znaju što je to uopće. I bi li time i vlast možda bila upletene u događaj? Ne kao izravni izvršitelji, ali možda kao oni koji toleriraju 'svojim mangupina' te neke sitne nepodopštine.

 

Ivica Granić / Facebook

 

Share
0