Nakon što je Vesna Vučemilović, izabrana saborska zastupnica na listi Hrvatskih suverenista, napisala:

„Ne dopuštam nikome da u moje ime pregovara s onima koji su napustili sabornicu kad se donosila odluka o hrvatskoj neovisnosti. Ne dopuštam nikome da izborne gubitnike pokuša pretvoriti u izborne pobjednike. Ne dopuštam nikome da u moje ime sklapa protuprirodne saveze koji predstavljaju izdaju birača. Ne dopuštam nikome da me zbog takvog stava proglašava žetonom ili izdajnikom. Nikad, ali baš nikad neću dati svoj glas za bilo kakav savez sa SDP-om i Možemo“,

uslijedilo je medijsko drvlje i kamenje. Sam predsjednik njezine stranke, Marijan Pavliček, zbog toga ju je nazvao „žetonom godine“, a prozivke su došle iz sviju političkih tabora osim dva, HDZ-a i Domovinskoga pokreta.

Zašto se saborskoga zastupnika proziva jer je unaprijed isključio mogućnost suradnje sa svjetonazorski suprotnim političkim strankama? Principijelnost je nešto što bi trebalo biti na cijeni. Uostalom, kako je uopće moguć bilo koji vid političke suradnje između i protudržavnih i protuhrvatskih elemenata koje promiču SDPartija, kao nasljednici komunističke partije, odnosno SKH te protudržavnih aktivista i ekofašista iz Možemo?

Zar je netko „žeton“ zato što unaprijed ne će ulaziti u protuprirodni politički blud s komunistima, orjunom i anacionalnim, ako ne i protunacionalnim elementima?

Čini se da su, nakon Mosta, koji se već više puta pokazao i prokazao kao nimalo konzervativna i državotvorna stranka, isto to protuhrvatsko lice i naličje pokazali Hrvatski suverenisti. U biti, to ne treba čuditi budući su na izbore išli zajedno, i čini se da predstavljaju kaotični i remetilački politički element radi onemogućavanja i jačanja hrvatske desnice, odnosno dolaska pravih hrvatskih i konzervativnih političkih stranaka, kako u Hrvatski sabor tako i na vlast.

Ma što god tko mislio o HDZ-u, nitko čije srce kuca imalo hrvatski, nitko tko sebe smatra domoljubom, rodoljubom, konzervativcem ili patriotom, ne smije i ne može biti ni u kakvoj kombinaciji s tim dvjema moralno nakaradnim i izrazito protunacionalnim strankama. Ne mora s HDZ-om, ali isto tako ne smije sa SDP-om i Možemo!

SDP je potrebno lustrirati i poslati na političko smetlište, a njihov radikalniji pomladak iz Možemo, kojima je više stalo do pasa nego do djece, valja razotkriti kao radikalan i po državu i puk opasan element te tako potući na izborima dok ne postanu politički irelevantni, i stara i nova partija.

Napadi na Vučemilović dolaze od onih koji preziru sve hrvatsko, a najviše preziru činjenicu da bi HDZ opet mogao sastaviti vlast, i to ni manje ni više nego s „još desnijom“ strankom od sebe, odnosno s Domovinskim pokretom. Takve Hrvatske, u kojoj se HDZ posredovanjem i djelovanjem Domovinskog pokreta vraća tamo gdje je bio, odnosno odakle je na perfidan način desetljećima pomican, to ne najveći strah za Partiju, staru i mladu. Jer, u takvoj bi Hrvatskoj, oni kao stranke napokon iščezli, i toga se boje.

Zato silni napadi na Vučemilović koja je podnijela ostavku na sve stranačke funkcije, a čini se da će biti izbačena iz stranke samo zbog svojih principa, a to su principi koji nisu strani, štoviše, koje dijeli većina hrvatskoga puka koji ima barem još jednoga pravoga saborskoga zastupnika.

Share
0