Povodom 24. obljetnice smrti  stožernog brigadira pok. Ante Šaškora, (23. 08. 1953. - 12. rujna 1995.) u subotu, 14. rujna, u 9 sati, u crkvi sv. Nikole u Ostrvici- Čišli, slavila se misa zadušnica, a u „Športskoj centru Ante Šaškor – Brada“ u Zevečnjama je održan devetnaesti memorijalno-revijalni turnir u Skeet-u „Ante Šakor - Brada“, u organizaciji Udruge Hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Omiš, pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske, Splitsko-dalmatinske županije, Grada Omiša, Općina: Dugi Rat, Zadvarje i Šestanovac.

Misu zadušnicu slavio je župnik Župe sv. Nikola na Ostrvici don Bariša Plećaš, potom je na njegovom grobu izmoljeno odrješenje, položeno cvijeće i upaljene svijeće, uz nazočnost pripadnika Hrvatske vojske iz Počasno-zaštitne bojne Oružanih snaga Republike Hrvatske, koji su odali počast stožernom brigadiru Anti Šaškoru. Komemoraciji su nazočili članovi obitelj Šaškor, Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata, izaslanik Predsjednice RH i Ministarstva hrvatskih branitelja brigadir HV Zdravko Vladanović, izaslanik splitsko-dalmatinskog župana Marko Vukanović, gradonačelnik Omiša Ivo Tomasović, predsjednik GV grada Omiša Zvonko Močić, donačelnik općine Dugi Rat, Lovre Bilić, načelnik Šestanovca Pave Čikeš, načelnik Zadvarja Ivan Krželj, načelnik PP Omiša Vlade Perkušić, dr. Mladen Predrijevac i sve Antine kolege, ratnici Prvog hrvatskog gardijskog zdruga, izaslanstvo specijalnih snaga Glavnog stožera oružanih snaga RH, izaslanstvo načelnika Tomislavgrada, HVIDR-e Mostar, Široki Brijeg i domaćin Udruga HVIDR-a Omiš, te Udruga veterana 4. gardijske brigade 114. brigade i brojni neimenovni branitelji.

U 10. sati na Strelištu, u Športskom centru Ante Šaškor brada u Zvečanjama, nakon hrvatske himne i minute šutnje u čast pokojnog Ante Šakora i prvog hrvatskog predsjedniku dr. Franje Tuđmana i svima poginulim za nezavisnu državu Hrvatsku. Nakon pozdravnih govora gradonačelnika Omiša Ive Tomasovića, zamjenika splitsko-dalmatinskog župana pukovnika Marka Vukanovića te brigadira Zdravka Vladanovića u ime Predsjednice Republike Hrvatske i Ministra hrvatskih branitelja Tome medveda, ozapočeo je devetnaesti memorijalno- revijalni turnir u SKEETU-u „Ante Šaškor – Brada“ u Športskom centru „Ante Šaškor-Brada u Zvečanjama – Omiš, koji se priređuje u znak zahvalnosti i kako bi se učvrstilo sjećanje na ovog velikog hrvatskog čovjeka i domoljuba, koji je započeo prvim hicem Mladena Predrijevca.

Komemoraciju je otvorio Zdravko Vladanovič, u svojstvu Izaslanika Predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar-Kitarović i ministra hrvatskih branitelja gospodina Tome Medveda, generala hrvatske vojske, koji je kazao, kako se s tugom u srcu prisjećaju tog kobnog 12. rujna 1995. godine kada je u završnim operacijama Hrvatske vojske, pred sam kraj Domovinsko obrambenog rata, viteški hrabro poginuo stožerni brigadir Ante Šaškor. „Jutros smo u crkvi, na svetoj misi, molili za dušu našeg ratnog prijatelja, a na njegovu grobu polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća, u nazočnosti pripadnika Hrvatske vojske iz Počasno-zaštitne bojne Oružanih snaga Republike Hrvatske, odali počast stožernom brigadiru Anti Šaškoru. I ovaj se devetnaesti memorijalno-revijalni turnir u Skeet-u priređuje kako bi i na taj način pokazali našu kolektivnu zahvalnost te učvrstili sjećanje na ovog velikog čovjeka i velikog hrvatskog domoljuba. Sudjelovanjem u Domovinskom ratu, hrvatski branitelji nisu branili samo suverenitet i ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, oni su branili i slobodu kao univerzalnu i plemenitu vrijednost čovjeka i cijelog čovječanstva. U tim teškim okolnostima velikosrpske agresije i oružane agresije Republike Srbije i Crne Gore na Republiku Hrvatsku, slobodarski nastrojeno i hrvatski državotvorno orijentirano pučanstvo uspjelo je nakon tolikih godina na karti svijeta upisali Hrvatsku kao samostalnu, suverenu i međunarodno priznatu državu. To je pothvat kojem se danas divi cijeli civilizirani svijet. Na svijetu ima puno naroda, ali je malo onih kojima je uspjelo stvoriti svoju vlastitu nacionalnu državu. U nepunih trideset godina otklonili smo brojne zablude i ostvarili veliki dio naših snova i stoljetne snova naših predaka. I kad na trenutak zanemarimo poteškoće iz vlastite životne svakodnevnice, te se izdignemo na razinu nacionalnog dostignuća, onda s ponosom moramo kazati da je put kojim nas je vodio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman bio potpuno ispravan. I danas politički hodamo tim istim Tuđmanovim putem i nema drugoga puta. Biti s vama danas ovdje znači dijeliti ista promišljanja o danima i godinama koje su daleko iza nas i događajima koje se ne mogu i ne smiju zaboraviti. Bilo je to vrijeme olovno teških oblaka koji su tih godina nisko kružili hrvatskim nebom. Mnogi nisu razumjeli opasnosti koje ti oblaci donose. Brojne su obitelji zavijene u crno. Preko tisuću naših ratnih prijatelja još uvijek nema svoga groba, a njihovi najmiliji ne mogu pronaći mir u vlastitoj duši. Iz prolivene krvi hrvatskih branitelja do nebesa izdigla hrvatska sloboda. Ona sloboda koju smo tolike godine čekali poput žednih vode u pustinji. Zato se prema ovoj našoj slobodi i njezinim stvarateljima, hrvatskim braniteljima moramo odnositi s osobitim poštovanjem, usavršavajući je vlastitim primjerima u svakom danu našeg života kako bi postala i ostala trajni zalog za boljitak onih naraštaja koji će ovdje podno Mosora dolaziti i kad nas više neće biti na ovome svijetu.

Tko može i smije zaboraviti žrtvu stožernog brigadira Ante Šaškora. Tko može i smije zaboraviti šezdeset i pet hrvatskih branitelja, naših susjeda, prijatelja i rodbine, koju su za dobrobit ovoga omiško – poljičkog kraja, hrvatskog društva i hrvatske države darovali ono najvrjednije što su imali - vlastiti život. Tko može i smije zaboraviti na stotine ranjenih i oboljelih kao i preko dvije i pol tisuće mladića koji se u to vrijeme s prostora današnjeg Grada Omiša te Općina Dugi Rat, Općine Šestanovac i Općine Zadvarje odazivaju i ne samo službenom, nego i pozivu vlastite savjesti.

Imamo li pravo zaboraviti i naše razočarane ratne prijatelje, koji toliko godina poslije rata umiru i od žalosti i pod tuge. Ne, nikad ih nećemo zaboraviti. Nikad ih neće zaboraviti i obitelj stožernog brigadira Ante Šaškora. Neće iz zaboraviti njegovi najmiliji, njegova supruga, njegova djeca i njegovih deset unuka i ono jedanaesto na putu. Dame i gospodo - Ne ponovilo se ovo ratno zlo nikad i nikome na ovome svijetu!“ – poručio je Zdravko Vladanović.

Stožerni brigadir Ante Šaškor-Brada, rodio se 1953. godine u selu Čišla-Omiš u drevnoj poljičkoj Kneževini, gdje je živio sa svojom obitelji, suprugom i troje djece. Na početku srpske agresije pok. Šaškor dragovoljno pristupa u pričuvni sastav MUP RH - IX PP u Omišu, a ustrojavanjem OS RH 1991. godine, prelazi u sastav 4. gardijske brigade, gdje obnaša dužnost zamjenika i zapovjednika pješačke bojne. Utemeljenjem specijalnih postrojbi GS OS RH pod zapovjedništvom generala Ante Roso imenovani se postavlja na dužnost zapovjednika bojne “Alfa”. Krajem 1992. godine bojnik Šaškor prelazi u bojnu “Zrinski” kojom zapovijeda pok. Miljenko Filipović s kojim dijeli ratni put do svoje smrti. Odlukom Predsjednika RH i Vrhovnika OS RH dr. Franje Tuđmana 25. veljače 1994. godine ustrojava se Prvi hrvatski gardijski zbor u čiji sastav ulazi i bojna “Zrinski”, a brg. Šaškor se postavlja na dužnost nač. stožera tj. zamjenika zapovjednika najelitnije postrojbe HV, koju pamte u Livnu, Čelebiću, Kupresu, Maslenici, Novigradu, Ravnim Kotarima, Prozoru, Jablanici, Mostaru, Šipovu, Okučanima, Kninu, Obrovcu. Tijekom posljednjih operacija HV, 12. rujna 1995. godine na planini Vitorog oslobađajući prometnicu Jajce-Šipovo polaže svoj život na Oltar domovine. Geslom “Sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što” živio je pok. Ante i dao je sve.

Proglašenjem pobjednika ovogodišnjega 19. memorijalnog turnira i dodjelom nagrada završena je komemoracija.

 

Dragica Zeljko Selak