Najlakše je poimati zbivanja u svijetu crno-bijelo; ili je “naš” ili je “njihov”, ili je “s nama” ili “protiv nas” – kako je to sročio bivši predsjednik vlade: “Mi ili oni!”. No, zbiljnost, odnosno stvarnost je najčešće siva. Nije uvijek zlo za zlo, ali ni dobro za dobro.

U tom konteksu treba promotriti i Hrvatsku narodnu stranku koja je uzburkala političke vode u Hrvata. Načelno, HNS je rigidna stranka suprotstavljena HDZ-u, koja se od svog utemeljenja zalagala za jugoslavenski unitarizam. Drugo je što se oni predstavljaju, uz pomoć medija, kao liberalna, odnosno stranka (krajnje) lijevog političkog centra. Međutim, a to se naposljetku i potvrdilo (odlukom glavnog odbora HNS-a) novonastalom koalicijom HDZ-HNS, najjači (i najveći) dio te stranke ne čine ultrajugoslaveni kao što su Pusić, Beus Richembergh, Radoš, Mrak Taritaš, nego oni ljudi koncentrirani na sjeveru Hrvatske, napose u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji.

Najutjecajniji čovjek, odnosno osoba u HNS-u, preko kojega su navodno išli pregovori za ulazak u vladu jest međimurski župan Matija Posavec. On je mlad (1980. godište), obrazovan, čestit i pošten, neokaljan jugoslavenstvom i samoupravnom anarhijom, a neki izvori tvrde da je vrlo blizak Crkvi, te je svjetonazorski lijevo s hrvatskim predznakom, što je bitna razlika u odnosu na ostale “ljevičare” na političkoj sceni.

Zajedno sa Predragom Štromarom, ali i novim varaždinskim županom i bivšim HNS-ovcem Radimirom Čačićem, dogovorena je koalicija s HDZ-om. Unatoč galami, to nije nikakva prijevara birača ili “protuprirodni blud”, nego suradnja centra (HDZ) sa centrom (HNS).

Nova je ministrica obrazovanja Blaženka Divjak iz redova HNS-a. Mnogi su to protumačili kao HDZ-ov ustupak glede obrazovne reforme, no tu su pogriješili, što zbog neupućenosti, a što zbog oduststva analitičkog razmišljanja. Naime, najjači dio HNS-a je, kako je rečeno, iz razvijenog i bogatog sjevera Hrvatske, stoga njih treba promatrati kao regionalnu stranku, kao što su, primjerice IDS ili HDSSB. Središte tog dijela Hrvatske je Varaždin, pa je tako Varaždin, odnosno taj dio Hrvatske ključan za razumijevanje odabire nove ministrice obrazovanja, ali i nedavne lokalne promjene (pobjeda Čehoka te Čačića).

Tri su velika i ključna projekta, a vezana uz ministarstvo obrazovanja. Prvo je Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, s kojeg i dolazi nova ministrica Divjak, odnosno projekt “Sveučilišni kampus Varaždin”. Taj je veliki projekt u pripremi već od 2013. godine, a “težak” je nekoliko stotina milijuna kuna, ako ne i više. Drugi projekt, oslonjen na ministarstvo obrazovanja i znanosti je Tehnološki park Varaždin d.o.o., poduzeće za uspostavu inkubacijskog centra za inovativna tehnološka start-up poduzeća, uspostavu mehanizma za unapređenje postojećih tehnološki inovativnih poduzeća, poboljšanje transfera znanja s učilišta i razvojnih centara u gospodarstvo, umrežavanje poduzeća, obrazovnih institucija, razvojnih agencija i inovativnih pojedinaca, te promjenu percepcije prema inovativnosti kao temelju novog gospodarstva. Oba projekta su usko vezana uz obrazovanje (jer će se financirati putem državnog proračuna i europskih fondova), ali i graditeljstvo, a Predrag Štromar, dojučerašnji varaždinski župan i trenutni šef HNS-a, je novi ministar graditeljstva, što također nije slučajnost.

Treći veliki projekt je Sveučilište Sjever koje je nastalo integracijom Veleučilišta u Varaždinu i Medijskog sveučilišta u Koprivnici, odnosno EPH-a.

Zaključno, na ovim se primjerima jasno vidi da HNS postaje regionalna stranka koja će u budućnosti imati svoje uporište samo u dvije županije. Novi ministri, Štromar i Divjak, ulaskom u Vladu dobili su priliku kakvu više nikada ne će imati, a tri su im godine dovoljne kako bi napravili ono što su naumili. To ujedno potvrđuje da se radi o HNS-u kao regionalnoj stranci, koja će na području dviju sjevernih županija u naredne tri godine pokušati istisnuti SDP. Naravno, to HDZ-u neće biti problem jer upravo u te dvije županije ova stranka i nema nekih značajnijih uporišta.

 

L. C.