Analiza rada Milanovićeve vlade je teška samo u onom pogledu u kojem čovjek ne zna odakle bi krenuo nabrajati pogreške njega i njegovih ministara i ministrica. Međutim, kada bi sagledavali rad ministrice Opačić teško da bi joj našli premca u nesposobnosti među Milanovićevim pulenima (iako i Jakovina svoga 'konja' za trku ima).

Milanka Opačić je valjda vrhunac svih uhljebljivanja u Hrvatskoj jer je, eto, dobila ministarsku fotelju samo zato jer je vjerna članica partije, bez ikakvog prethodnog iskustva, osim ako izuzmemo partijsko 'radno' iskustvo. Možda ljudi i ne bi bili toliko iziritirani njenim uhljebljivanjem da ona nije uhljebljena na jedno od najosjetljivijih područja svakog društva na ovom svijetu pa tako i onog hrvatskog – područje socijalne skrbi za najugroženije članove našeg društva. Resorno ministarstvo koje brine o socijalnoj skrbi građana kao takvo je jedno od najvažnijih područja kroz koju društvo pokazuje ili ne pokazuje svoju solidarnost s najslabijim članovima društva. No, jedno je deklarativno zalagati se oko prava oko kojih se svi slažu, a nešto sasvim drugo biti dovoljno kreativan, sposoban i potentan provesti progresivne mjere za zaštitu i unaprijeđenje kvalitete života u našim zajednicama.

Jedan od glavnih problema s kojima se Hrvatska suočava u zadnjih nekoliko godina je depopulacija, pa su tako statističari izračunali da u Hrvatskoj svake godine nestane grad veličine Ploča. Ova tema je aktualna već dugo vremena, ali političari je redovno zaobilaze i ne razmišjaju o dugoročnim pronatalitetnim politikama koje su već morale biti provedene, a u nas još nemaju smislenu osnovu nacrta dugoročne pronatalitetne politike. Upravo Ministarstvo socijalne politike i mladih na čelu s ministricom Opačić dužno je izraditi i hrvatskoj javnosti podastrijeti prijedloge koji bi dugoročno poboljšali demografsku sliku Hrvatske. Demografska problematika mora postati krucijalno pitanje u Hrvatskoj i toga ministrica Opačić nije svjesna. S jedne strane na ovakve optužbe u nedavnoj emisiji Otvorenog odgovorila je kako je to dugotrajni proces koji se mora stimulirati određenim mjerama. Iako je to korektan odgovor, ali on nam ništa, zaista ništa, ne govori.

Dovoljno je poči od općenitog prema meritumu stvari da bi uvidjeli potpunu nesposobnost ministrice Opačić. Kao prvo, ona pripada lijevo –liberalnom političkom spektru kako oni sebe vole nazivati i već dugo, jako dugo su stigmatizirali obitelji, a posebno žene sa više djece. Iz tih krugova suptilno su odašiljane poruke o zatucanim ljudima koji još uvijek nisu čuli za 'odgovorno roditeljstvo' i promatranje žene kao seksualni objekt namjenjen samo rađanju djece. Već unaprijed stvorena odbojnost prema djeci i onima koji žele djecu i njihova stigmatizacija izložena odvratnim prijezirima od strane njih, 'urbanih', 'progresivnih' i 'modernih' je rezultirala nikakvim osjećajem za brigu i buduće naraštaje u Hrvatskoj. Iz takvih razmišljanja nastala su opiranja kada su crkveni krugovi zatražili da se zaštiti obitelj i zabrani rad nedjeljom u trgovačkim centrima. Odgovor je bio da se Crkva u Hrvata boji da će dobivati manje milodara za vrijeme nedjeljnim misama! I što se dogodilo nakon ovakvih 'stupidnih' odgovora od strane miljea kojem nesumnjivo pripada Milanka Opačić?

Dogodilo se to da su majke i očevi, posebno mladi roditelji dobili jedan dan više na poslovima koje rade, plaće su im ostale iste, mizerno male, a njihova djeca su dobila jedan, vrlo važan, dan manje sa svojim roditeljima. Nakon toga, isti ti miljei otvoreno se zalažu za pobačaj, kao da nas i već sada nije malo?! I pritom bezobzirno vrijeđaju sve one koji se zalažu za život. Važno je napomenuti kako takvima začeto dijete predstavlja tek nakupinu stanica i prema njemu se tako i odnose. Ako imate takve premise u glavi i one vam predstavljaju uvriježenu misao, kako ćete onda izraditi pronatalitetnu strategiju, ako začeto dijete promatrate kao nakupinu stanica?!

Ministrica Opačić, a i njena vlada, dolaze iz kruga ljudi koji ovako misle i ne videći koliko je zapravo pogubno njihovo mišljenje kada se ono pretvori u egzekutivu vlade ili, pak, resornog ministarstva. Dovoljno je pogledati jednu mjeru kojom je ministrica Opačić htjela izjednačit porezne olakšice za svako dijete (znači jednako za pvo, drugo, treće i svako iduće dijete) i time pokazala temeljno nerazumijevanje demografske politike. Treba napomenuti da i svaka pomoć koju država daje za djecu nije ni približno dostatna za sve izdatke koje trebaju obitelji s puno djece. To nije čudno za ovu vladu jer oni zapravo djecu i ne žele.

Njima je svejedno tko živi u Hrvatskoj – jer svi smo 'građani' Hrvatske i oštro se opiru onima koji ipak vide Hrvatsku kao državu Hrvatica i Hrvata te manjina. I dok sve ozbiljne zemlje promiču natalitetne politike i tako ispunjaju glavni preduvjet - a to je briga o vlastitom narodu - Kukuriku vlada zanemaruje ovu problematiku i dodatno otežava život svima onima koji žele živjeti, raditi, stvarati i organizirati svoj obiteljski život u Hrvatskoj. Stoga ljudi koji ovako razmišljaju ne bi smjeli biti na izvršnim pozicijama u državi jer su pogubni u svakom pogledu za rast, razvoj i razvitak Hrvatske.

Odgovorno društvo, kao što bi trebalo biti hrvatsko, treba izraditi ozbiljnu strategiju pronatalitetne politike, ali nju ne smiju izrađivati osobe koje imaju, blago rečeno, nesklon stav prema životu i posprdno mišljenje o obiteljima s puno djece.

 

Adam Bartolić