Da institucije u RH rade svoj posao, da su čestite, institucionalno korektne i neovisne o svakom migu tekuće politike – dijagnoze i psihijatrijska vještačenja hrvatskog predsjednika vlade, Zorana Milanovića, bili bi nepotrebni višak.

Ludilo može biti i privatna stvar, ako institucije rade svoj posao, a demokratskim standardom ustrojene. Međutim sve državne institucije u vazalskom su odnosu prema vladajućoj stranci, pretvorene u prirepak SDPartijskih ogranaka i ćelija te potpuno otvorene prema SDPartijskim željama, prohtjevima i država ne funkcionira. Suvremenu je Hrvatsku stvorio HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom, a onda je tako stvorena država neprijateljski zauzeta od onih koji je nisu željeli i privatizirana YUTA-nim kapitalom.

Kontrola medija je zastrašujuća, Zoran Milanović je matricu kopirao od Iva Sanadera; sjetimo se Sanaderove idile s EPH izdanjima, Večernjakom, Index portalom... Danas i već neko vrijeme to isto u Srbiji i Turskoj rade Vučić i Erdogan. Hrvatska živi u apsurdoj situaciji da mediji napadaju oporbu, a aktualna je vlast pošteđena svega što bi moglo dovesti u sumnju njezin integritet?! Mediji umjesto da budu korektiv vlasti, oni su sluge aktualne vlasti. U takvoj su kontroli SDPartijske vlasti da ta sramota nema presedana ni u starom sovjetskom ili jugo-komunističkom političkom modelu. Tada nije bilo političke oporbe, ali su se mediji, makar neki satiričari i kolumnisti, diskretno rugali vlasti. U Jugoslaviji je takvu ulogu „neovisnog intelektualca“ glumio stari udbaški konfident, Predrag Matvejević; danas ni takvog harlekina među „lijevim intelektualcima“ nema. Čak je i šibensko lupetalo, inače uvijek kontra, Igor Mandić, uz ovu vlast.

U Hrvatskoj su HDZ i Tomislav Karamarko glavna meta svih medija! Zašto? Zato jer tzv. hrvatski i tzv. novinari, tj. oni koji se takvima smatraju i tako predstavljaju, nisu slobodnomisleće osobe. Ne rade svoj posao, nisu savjest javnosti i korektiv vlasti, komentatori i analitičari njenih poteza, nego su čuvari aktualne vlasti i komunističkog svjetonazora; partijski štićenici, njeni poslušnici i pod strogom kontrolom partijskih uredništva u funkciji suvremenog partijskog Agitpropa. Mediji su obični partijski jurišnici, to su bili i u komunizmu, oni za drugo ne znaju. Dovoljno je znati tko je predsjednik i dopredsjednik HNS, i kako su otvoreno svrstali kod predsjedničkih izbora ove godine. Čak su i predsjedničkom kandidatu, Ivu Josipoviću, za izborni stožer, bez naknade, ustupili svoj Novinarski dom.

Milanović priželjkuje drugi mandat i sve bi sličio Sanaderovu drugom mandatu. Zapravo je hohštaplerska sličnost Sanadera i Milanovića dosta uočljiva. U svom prvom mandatu Ivo Sanader odradio je skromno državnički; njegov predhodnik, Ivica Račan, pokušao je obnoviti socijalističko samoupravljanje i pred Sanaderom je u prvom mandatu bilo dosta posla. U drugom mandatu počeo je s klijenteljstvom i pogodovanjem puniti džepove, a kad je zaključio da je dovoljno oteo, dignuo je sidro i uz „malo vitra“ pokušao se naglo umiroviti. To je i Milanovićev cilj, kapitalizirati oskudni prvi mandat i uz pomoć brata Kreše drugi mandat posvetiti osobnom bogaćenju; oveziriti se uz pomoć svojih nimalo diskretnih pomagača – onih kojima je obilato pogodovao u svom prvom (i jedinom) mandatu, ali još nije stigao naplatiti.

Doista se ne treba previše trsiti oko psihološkog i psihijatrijskog Milanovićeva profila, njegovih duševnih stanja, poremećaja i sužene svijesti, jer kad ga jednom zaprime imat će pravu liječničku njegu. Nego sve je to ipak hohštapleraj ljenčine i prevaranta koji prolazi samo kod neukih samoupravljača. Da postoji građanski neposluh, Zoran Milanović bi završio u katranu i posut perjem zajahao bi gredu, ali ne, samoupravljači rade na restauraciji socijalizma bez granica i (ne)radničkih prava. Svi su oni za reforme, čak i za bolne rezove, samo da se u njihova mirovinska, radnička, stanarska, socijalna, manjinska, građanska, potrošačka, vjerska, spolna, nacionalna, vozačka... prava nimalo ne dira i ništa ne mijenja.

Suverena država Hrvatska treba izgraditi institucije neovisne o političkim vjetrovima, to su ljudi i ustroj, a psihijatrijska vještačenja prepustiti strukovnjacima iz duševnih ustanova. Dakle institucije ponad dnevne politike, institucije koje jamče Ustavom zajamčena prava i dobar servis građanima RH.

 

L. C.

Share
0