Bivši suradnik Marine Lovrić Merzel izmislio diplomu i visokoškolsku ustanovu na kojoj je diplomirao
Željko Marjanović, bliski suradnik bivše SDP-ove županice Marine Lovrić Merzel, nezakonito je obnašao dužnost ravnatelja Uprave za ceste Sisačko-moslavačke županije, jer je priložio diplomu za koju je naknadnom provjerom utvrđeno - da ne postoji, kao što ne postoji čak ni obrazovna institucija koja ju je navodno izdala.
Od listopada 2009. godine, Željko Marjanović je zaposlen u Sisačko-moslavačkoj županiji, i to najprije u Upravnom odjelu za infrastrukturu kao referent za infrastrukturu, a od 2010. u kabinetu bivše županice Marine Lovrić Merzel, na radnom mjestu referenta za informatički sustav. Obavljao je od 2010. godine, i to po usmenom nalogu bivše županice, i poslove predstojnika Ureda, gdje je koordinirao protokole, programe, pripremao analize i izvješća pročelnika Upravnih odjela prema bivšoj županici, pripremao sastanke te prikupljao podatke Upravnih odjela za sastanke.
Sve navedeno je radio do 1. prosinca 2011. godine, kada ga je na radnom mjestu predstojnika kabineta bivše županice zamijenila Jasmina Jovev, a javnosti je opće poznata činjenica koliko je Jovev svojim hrabrim javnim istupom utjecala na činjenicu uništenja mreže političke korupcije nastaloj u režiji SDP-ove Marine Lovrić Merzel.
Na čelu institucije s proračunom od 55 milijuna kuna
Marjanović je u ožujku 2012. postao vršitelj dužnosti ravnatelja Uprave za ceste Sisačko-moslavačke županije, da bi u srpnju 2012., odlukom tadašnjeg Upravnog vijeća ŽUC-a, bio imenovan na mjesto ravnatelja navedene ustanove. U vrijeme donošenja ove kontroverzne odluke na čelu Upravnog vijeća ove institucije bio tadašnji predsjednik Skupštine Sisačko-moslavačke županije Željko Kardaš, inače član HSP-a, stranke koja je cijelo vrijeme mandata Marine Lovrić Merzel bila u čvrstoj programskoj koaliciji sa SDP-om i aktivno obnašala vlast u Sisačko-moslavačkoj županiji.
Tadašnje Upravno vijeće ŽUC-a, pod predsjedanjem Željka Kardaša (HSP), institucije s godišnjim proračunom od 55 milijuna kuna, koja je na natječaju za radno mjesto ravnatelja tražila Višu školsku spremu, kao dokaz ispunjenja uvjeta glede propisane stručne spreme za radno mjesto ravnatelja prihvatilo je rješenje Općinskog suda u Zagrebu broj R1-36/93 od 28. siječnja 1993. godine.
Tim sudskim rješenjem je utvrđeno da je Željko Marjanović 1989. godine u Banja Luci diplomirao na Višoj tehničkoj školi pri Strojarskom fakultetu i stekao zvanje ing. strojarstva, kako se Marjanović potpisuje sve do danas. Zanimljivo je da pritom tadašnje Upravno vijeće ŽUC-a nije ni u jednom trenutku postavilo pitanje Marjanoviću, kao kandidatu za ravnatelja ustanove, da donese potvrdu o diplomi iz Banja Luke.
Upravno vijeće je bilo obvezno ga i upozoriti, jer prema Zakonu o dokazivanju stečene školske spreme ( NN broj 27/1976) stručna sprema sudskim putem isključivo se može dokazivati samo u slučaju ako je arhiv odgojno-obrazovne organizacije uništen ili nestao te se iz navedenog razloga ne može izdati isprava o stečenoj školskoj spremi. A arhiv u Banja Luci svakako bi trebao postojati.
Činjenica je da je Univerzitet u Banja Luci najnormalnije radio 2012. godine, kada je natječaj raspisan, te je kao visokoškolska ustanova imao svoj pismohran te je u svakom trenutku mogao Marjanoviću izdati ispravu o stečenoj školskoj spremi inženjera strojarstva, naravno sve to pod uvjetom da je 1989. doista diplomirao na toj visokoškolskoj ustanovi.
Visokoškolska institucija ne postoji
Međutim, tadašnje Upravno vijeće ŽUC-a, kao što je vidljivo iz dokumentacije, nije tražilo nikakvu dodatnu provjeru nego je Marjanovića imenovalo na dužnost koju obnaša i danas.
Prilikom provjere, koju je naručila sisačko-moslavačka županija u vrijeme mandata aktualnog župana Ive Žiniča, Univerzitet u Banja Luci - Mašinski fakultet je 10. srpnja 2015. godine izdao potvrdu kao javnu ispravu kojom utvrđuje da Željko Marjanović nije uopće upisan u matičnu knjigu studenata Mašinskog fakulteta Univerziteta u Banja Luci, niti mu je izdana navedena diploma.

Dana 15. srpnja 2015. godine Mašinski fakultet Univerziteta u Banja Luci je također izdao potvrdu da od osnivanja Univerziteta u Banja Luci, dakle od 7. studenog 1975. godine, na ovom fakultetu nikad nije postojala „Viša tehnička škola na strojarskom brodograđevnom fakultetu Sveučilišta Đuro Pucar Stari“ u Banja Luci.
Dakle, ne samo da je aktualni ravnatelj ŽUC-a Sisačko-moslavačke županije Željko Marjanović izmislio diplomu, nego je izmislio i školsku instituciju koju je navodno pohađao. Najtragičnija među nizom ovdje iznesenih tragičnih činjenica koje su pokazatelj stupnja korupcije u vrijeme mandata Marine Lovrić Merzel svakako je ona da je Upravno vijeće sve navedeno prihvatilo kao najnormalniju činjenicu.

Sudeći prema medijskim napisima, Sisačko-moslavačka županija će cijeli slučaj prijaviti nadležnim institucijama tijelima, a tražit će i naknadu cjelokupne štete koju je ŽUC kao ustanova pretrpio uslijed ovakvog oblika političke korupcije.
Sličnost sa slučajem Prgomet
Cijeli slučaj vezan za aktualnog ravnatelja ŽUC-a Sisačko-moslavačke županije i dugogodišnjeg suradnika Marine Lovrić Merzel neodoljivo podsjeća na situaciju vezanu za navodnu diplomu bivšeg zamjenika predsjednika HDZ-a Drage Prgometa, koja također potiče iz Banja Luke.
Prgomet se naime, prije upisa na Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, uspio zaposliti u Slavonskom Brodu , i to na temelju uvjerenja o završenom studiju Medicinskog fakulteta u Banja Luci koje je 1990. potpisao tadašnji dekan Mustafa Sefić.

Zanimljivo je također da je Prgomet 1994./95. upisao 9. semestar osnovnog studija medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, dok je 1993., prije nego je uopće upisao osnovni studij, na istom fakultetu upisao i magistarski studij, tako da je očito uspio raditi kao liječnik, proći specijalizaciju, i magistrirati, prije nego što je stekao diplomu Medicinskog fakulteta.
Slučaj diploma Željka Marjanovića, ali i Drage Prgometa , vezani su za Banja Luku što samo po sebi budi sumnju da ovo nisu jedine diplome ovakve vrste u Republici Hrvatskoj. Pitanje je samo hoće li netko u Hrvatskoj pokušati utvrditi da li su ovo individualni slučajevi ili je riječ o postojanju davno utemeljenog lanca koji i danas funkcionira?
Josip Zdunić