Dina Jakšić Pavasović, istaknuta je pripadnica mlađe generacije hrvatskih likovnih umjetnika, doktor je znanosti. O širokom rasponu njezinih interesa razgovaramo s umjetnicom.

Potječete iz klesarske obitelji s dugom tradicijom. Koliko je to utjecalo na Vaše umjetničko formiranje?

-U samim počecima više bi istakla majčin utjecaj koji se manifestirao kroz njezin kreativno kaotičan radni prostor prepun zanimljivih ostataka tkanine i kojekakvih drugih materijala. Kako smo puno vremena provodili upravo tamo, ti materijali su bili moja prva iskustva u dječjem stvaranju, a i kasnije. A što se tiče kamenoklesarstva, sigurno u samim počecima je utjecalo ali pravi utjecaj se dogodio ipak kasnije, kad sam se vratila sa svih studija, te sam konkretnije i ozbiljnije počela promatrati okolinu koja me okružuje. Počela sam voljeti i cijeniti taj prekrasan materijal onako kako ga poštuje moj otac, brat a i moji preci.

Što je ključ Vašeg pristupa motivu u slikarstvu?

-Motiv se ne pojavljuje u formi opisivanja prirode ili pak objekta, lika. Ne negiram izravan utjecaj okoline ali se on manifestira kroz senzaciju i osjećaj. Motivu pristupam više iz perspektive stvaranja jednog svijeta u kojem likovne strukture imaju glavnu ulogu. Zadajem sebi zadatke sklada, intrigantnog sukoba boji i formi, intenzivnog prisustva snažnog likovnog rješenja. Svaka boja i forma ima svoju ulogu, kao glumci na pozornici, a svaka slika ima svoju predstavu.

Vi se bavite i skulpturom?

-Da, i to vrlo zanimljivom tehnikom lijepljenja bračkog kamena. Naknadnim intervencijama od ljepila stvaram linije koje kao da rade crteže u prostoru. Sam oblik skulpture podsjećaju na arhitektonsko geometrijska zdanja u prostoru, međutim na pojedinim intervencijama oblikovanjem kamena dobivam organsku formu. Finalni rezultat je kamen sa svom svojom hladnoćom i surovosti koja se transformira u lepršavu i laganu formu. Ono što mene najviše intrigira u tim radovima je upravo to što taj bijeli kamen koji gledam cijeli svoj život je dobio kompletno jednu drugu vizuru, dobio je boju.

Vaš je opus vrlo raznolik, od radova u kamenu do platna, no, što je bitna poveznica?

-Mislim da se u svim mojim radovima ističe isti likovni rukopis samo je različito sredstvo i primjena. Kad promatrate skulpture i slike pronalazite iste boje, iste forme tj. isto promišljanje u likovnim rezultatima. Stoga mogu reći da bitna poveznica je upravo taj individualni rukopis koji karakterizira mene kroz osobni i umjetnički aspekt. Primijeniti ga na kamen je samo bilo pitanje vremena. Prvo sam kamen koristila kao koncept, znak za važnost vlastitog porijekla i identiteta te kasnije je kamen postao i materijal kojeg oblikujem.

Doktor ste znanosti?

-Da, na području likovne kulture, smjer slikarstvo, od 2015 godine. Ljubav prema Braču se najviše manifestirala kroz doktorski rad jer istraživanje provedeno na lokalitetu me je dovelo do doktorske disertacije pod nazivom «O mirazu kroz umjetničko oblikovan prostor». Riječ je o umjetničkoj intervenciji na cesti koja je od emotivnog značaja lokalnom stanovništvu. Pomoću istraživanja kulturne baštine i svih drugih čimbenika uvjetovanih na lokalitetu stvorila se ideja rada u formi site-specific umjetnosti.

Vodite i galeriju u Splitu.

-U Splitu smo otvorili galeriju ima već sada pet godina, dok ona u Donjem Humcu na otoku Braču je sagrađena prije jedanaest godina. Ona se nalazi na mjestu gdje se i sve stvara, iako moram istaknuti da na isto to mjesto naš pokojni nono je imao svoju galeriju prije više od 60 godina. I on je stvarao na tom mjestu, kao i njegov otac.

Što je novo u atelijeru?

-Upravo radim na jednom velikom triptihu, dug je više od 4 metra. Već dugo me okupira ali napokon ima rezultata te uz njega radim narudžbu kamene skulpture. Međutim, ono što me trenutačno najviše veseli je priprema za izradu velike skulpture. Još sam u fazi izrade maketa, tj malih verzija, od kojih ću izabrati jednu te krenuti rješavati problematiku izvedbe. Još nikad nisam radila skulpturu monumentalnih dimenzija.

Planovi?

-Osim izvedbe te velike skulpture plan su mi i nove izložbe. Za sada pregovori su počeli za Zagreb i Italiju jer do sada sam radove u kamenu izlagala samo na otoku Braču tako da je vrijeme da idu dalje.

 

 Miroslav Pelikan