Vrlo često, suvremeni umjetnici posvećuju dio svojeg opusa osobi ili djelu pojedinog umjetnika koji je na svoj izniman način utjecao na njih, imao za njihovo djelovanje posebno značenje,pa je tako i suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar obimnog i složenog opusa, Mladen Žunjić,posvetio nekoliko slika velikog formata (akrili, 100 xd 100 cm), legendi novije domaće umjetnosti, akademskom slikaru, profesoru na ALU, Ivi Šebalju.

Kada mi je slikar Žunjić pokazao nove slike, hommage Šebalju, sjetio sam ne tako davne suradnje s Ivom Šebaljem, naime u posljednjoj deceniji njegova života napravio sam sa Šebaljem nekoliko zanimljivih razgovora i objavio ih u tjedniku Obzor. Priznajem, Šebalj me je impresionirao skromnošću i jednostavnošću, preciznim zapažanjima o umjetnosti, promišljanjima o vlastitom opusu, o životu, o pušenju. Razgovarali smo u njegovom stanu atelijeru, u velikoj sobi, čiji su prozori gledali na ulicu, okruženi brojnim slikama, ogromnim formatima, uredno složenim listovima crteža. Kada bi se razgovor objavio, donio bi mu primjerak tjednika i on bi samo zamolio da mu pročitam cijeli razgovor. Slušao je u tišini uz kratki komentar na kraju, bio je zadovoljan zajedničkim poslom. I sada sam mu zahvalan na tim razgovorima.

I sada se prisjećam listanja mnoštva crteža, kombiniranih tehnika, mnogi od njih posvećenih Pušačima, jedva prepoznatljivi likovi u središtu užitka.

I sada suočen sa akrilima Mladena Žunjića posvećenih jednom od najvećih hrvatskih slikara, uopće, prisjećam se tih Šebaljevih „pušača“ i pokušavam ih ugledati u ovim kompozicijama u kojima dominiraju vibrantna uvijajuća tijela ( dim pušača koji se lagano, lijeno razliva po površini crteža ali vjerojatno i dublje) dok se tijelo uživatelja očituje u geometrijskim oblicima, neravnomjernih linija, nimalo preciznih, uzdrhtalih od užitka, u različitim vodećim bojama, zelenoj, žutoj, plavoj, ljubičastoj, sve obrubljeno, limitirano crnim natkriljujućim linijama, nadzirateljima zbivanja i gibanja.

Cijeli je Žunjićev opus obilježen pulsirajućim ritmom, uznemirujućim pomicanjima, vrlo raznolikog i nejednakog ritma priubližavajućih i udaljavajućih ploha žestokog kolora koje se kontinuirano pomiču poput tektonskih ploča izazivajući značajne promjene.

Svakako je Žunjiću, Šebalj bio kreator crteža koji ga je najviše privlačio, izazivao i ovdje ga se u ovom nizu dotakao, odajući počast velikom umjetniku,naravno ukazujući i na društveni fenomen zaborava koji prevladava.

 

Miroslav Pelikan