Za knjigu „Hrvatski generali i admirali 1991.-1999.“ autora Krešimira Kašpara i Marinka Krešića, a koja je objavljena u nakladi Hrvatskog generalskog zbora i Ogranka Matice hrvatske u Grudama (Zagreb, 2019.) Marko Marković je napisao da je treba spaliti, odnosno ni u kojem slučaju dopustiti da dođe u knjižnice i druge kulturne ustanove.

Kako, zbog čega? Pa, predgovor toj knjizi od 376 stranica napisala je predsjednica Republike RH Kolinda Grabar Kitarović, koja je naglasila da je riječ „o djelu koje ćemo sa zanimanjem čitati i koje će u hrvatskim domovima biti čuvano kao vrijedan spomen Domovinskom ratu, hrvatskim Oružanim snagama i ljudima koji su zajedno s prvim hrvatskim Predsjednikom kreirali i predvodili te sa svojim hrvatskim braniteljima ostvarili naše povijesne pobjede“.

Kao prvo, knjiga ima nekih svojih vrijednosti, bez obzira što su je pisala dva hrvatska generala, ali i čitav niz nedostataka, pa i povijesnih krivotvorina.

Tako primjerice Predsjednica je kao pisac predgovora morala znati da jedini vukovarski general, Junak Domovinskoga rata, Blago Zadro nije poginuo 16. listopada 1992., kako stoji u njegovu životopisu (str.292-293), već godinu dana ranije, da Marinko Krešić ne može biti zastupljen na četiri stranice knjige (str. 216-219.), koliko je prostora dobio i Ante Gotovina, dok su primjerice Anton Tus, Mirko Šundov, Šarlija Mate Daidža, Ljubo Ćesić i drugi zastupljen na svega dvije, ili pak da u toj divot - knjizi gotovo da nema ni jedne fotografije gdje je neki hrvatski general snimljen na bojištu, već je puna ilustracija gdje se najviši časnici slikaju na prigodnim skupovima najviše s prvim hrvatskim predsjednikom Tuđmanom, ili pak s drugim visokim hrvatskim političarima.

Sve u svemu, knjiga je sastavljena z brda-zdola, ali njezina vrijednost je i u tome što sada prvi puta napokon znamo i tko su hrvatski generali, što se dosad samo nagađalo.

-„U tom pregledu donosimo prikaz 77 generala i admirala koji su kraće ili dulje vrijeme bili djelatni pripadnici OS RH, te biografije 34 generala i admirala koji nisu bili u djelatnoj službi, ali su im za zasluge u nastajanju hrvatske države dodijeljeni pričuvni ili počasni činovi ili im je priznat čin generala“- ističu autori te dodaju da su se činovi generala i admirala dodjeljivali i nakon 1999., ali da je to prikaz za neku drugu knjigu, pa su iz te skupine oni samo izdvojili podatke za Dragu Lovrića i Mirka Šundova i Tomu Medveda.

Dakle, djelatni generali i admirali Oružanih snaga RH 1991.-1999., koji su zastupljeni i sa svojim životopisima, su: Ademi Rahim, Agotić Imra, Barić Slavko, Basarac Ivan, Blaškić Tihomir, Bobetko Janko, Budimir Ante, Budimir Božo, Budimir Živko, Crnjac Miljenko, Čermak Ivan, Červenko Zvonimir, Ćuletić Josip, Ljubo Ćesić, Krešimir Ćosić, Mile Ćuk, Đuro Dečak, Domazet Lošo Davor, Džanko Luka, Erceg Josip, Feldi Franjo, Filipović Miljenko, Galić Miljenko, Glasnović Željko, Glavaš Branimir, Gorinšek Karl, Gotovina Ante, Grdić Darko, Grubišić Božidar, Ignac Josip, Jelavić Ante, Jelić Ivo, Jelić Zlatan – Mijo, Kajić Davorin, Kakarigi Matko, Kapular Ivan, Kašpar Krešimir, Kikerec Velibor, Kontrec Augustin, Korade Ivan, Kovačić Vladimir, Krešić Marinko, Krstičević Damir, Kruljac Mladen, Laušić Mate, Letica Sveto, Lucić Josip, Mareković Marijan, Marinović Nojko, Matić Stanko, Matijaš Andrija, Miličević Jozo, Miljavac Pavao, Norac Kevo Mirko, Perković Svetoslav Franko, Petković Milivoj, Praljak Slobodan, Prodan Ivan, Rebić Markica, Roso Ante, Skender Zvonimir, Sopta Stanko, Srnec Đuro, Stipetić Petar, Stipetić Vid, Šarlija Mate Daidža, Šimac Petar, Špegelj Martin, Štimac Ivan, Tole Žarko, Tolić Ivica, Tolj Ivan, Tuđman Miroslav, Tus Antun, Vrbanac Vinko, Zadro Blago i Zagorec Vladimir.

Zatim slijedi popis djelatnih generala i admirala nakon 1999. To su: Lovrić Drago, Medved Tomo i Šundov Mirko.

Zanimljiv je i popis pričuvnih generala OS RH od 1991.-1999. Na njemu se nalaze ova imena: Aleksić Josip, Badurina Berislav, Bebić Luka, Belinić Marko (inače Narodni heroj NOB-a, nema ni dana u HV-u!), Binenfeld Zlatko, Biondić Tomislav, Boban Mate, Boljkovac Josip, Brodarac Đuro, Crnić Jadranko, Domljan Žarko, Đodan Šime, Gregurić Franjo, Hebrang Andrija, Ivas Šime, Jarnjak Ivan, Juras Josip, Juzbašić Živko, Kučišec Anđelko, Manolić Josip, Markač Mladen, Martinović Jozo, Mateša Zlatko, Mesić Stjepan, Mutak Vlado, Pavletić Vlatko, Šantić Vlado, Šarinić Hrvoje, Šeks Vladimir, Šušak Gojko, Škrinjar Egon, Tomljenović Željko Valentić Nikica, Vuković Milan.

Knjiga donosi i pravi biser, ono što dosad „nitko“ nije znao, a to su imena 82 djelatna generala ili admirala koji su te činove dobili nakon 1999., što će reći da smo dobili više generala i admirala nego što smo ih imali u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Neka se imena ponavljaju s onim prvim popisom, ali interesantno je pročitati tko je dakle nakon 1999. dobio (ili promaknut) u neki od ovih visokih činova.

Djelatni generali i admirali u tom vremenu postali su:

2000. godine: Jerzečić Miroslav, Lovrić Drago, Stojković Josip, Rakić Rajko, Šlopar Dragutin, Šundov Mirko, Domazet Lošo Davor (u admirala), Mareković Marijan (u genpuk), Miljavac Pavao(u gen zbora), Stipetić Petar (u gen zbora), 2001.: Dobranović Željko, Kardum Zdravko (komodor), Petrović Josip, Štimac Josip, 2002:: Bokulić Milan, Čačić Gordan, Čičin-Karlov Šime, Mihić Milan, Primorac Marinko (komodor), Radulj Zdenko, Tolj Veselko, Agotić Imra (u gen zbora), Ćuletić Josip (u genpuk), Ignac Josip (u gen zbora), Laušić Mate (u genpuk), Rakić Rajko (u gb), Šlopar Dragutin(u gb), Štimac Josip (u gb), Stipetić Petar (u stož. generala), Stipetić Vid (u admirala), 2003.: Gabričević Veselko, Grozdanović Vlado (komodor), Jeričević Antun, Koprivnjak Viktor, Obradović Mate, Ostović Mate, Pađen Mate, Peternel Zvonko, Pokaz Ivan, Repinc Dragutin, Rukavina Darko, Simičić Zdenko (komodor), Supić Ivica (komodor), Štefanek Vinko, Zvirotić Josip, Lucić Josip (u gen zbora), Barić Slavko (u genpuk), Kardum Zdravko (kontraadmiral) , Grdić Darko (u genpuk), 2004.: Šundov Mirko (u gb), Matanović Drago, Zdilar Slaven, 2005.: Urlić Ante (komodor), Čačić Gordan (u gb), Kardum Zdravko (u viceadm), Koprivnjak Viktor (u gb), Kruljac Mladen ( u genpuk), Lovrić Drago(u gb), Obradović Mate (u gb)), 2006.: Bagarić Vlado , Krpan Pavao,Tomičić Frane, 2007.: (nitko), 2008.: Knežević Milan, Preost Ognjen, Škunca Nikola, Simičić Zdravko (kontadmiral), Stojković Josip (u gb), Urlić Ante (u kontadmiral). 2009.: Baneta Ivan, Dujmović Blago, Erceg Tihomor (komodor), Fuzul Mladen, Jakop Zdravko, Jurić Ivan, Medved Tomo, Mikolčević Mladen, Šćuri Dražen, Tomašević Alojz, Bagarić Vlado ( u gb), Repinc Dragutin (u gb), 2010.; Konc Ivan, Šindler Vlado, Ostović Mate (u gb), 2011.: Hranj Robert (komodor), Lovrić Drago (u genpuk), 2012.; Klanc Zdravko, SimičićZdenko (u viceadm), 2013.: Jurković Siniša, Kinder Ivica, Olujić Ivica, Šerić Boris, Staničić Marileo, Stipanović Predrag (komodor), Lovrić Drago(u gen zbora), , Šundov Mirko (u genpuk), Urlić Ante(u viceadm), 2014.: Beretin Blaž, Kovač Miroslav, Puintarić Darko, Stošić Marin, Zdilar Boris, Hranj Robert (u čin kotraadm),Matanović Drago (u gp), Repinc Dragutin (u genpuk), Šćuri Dražen (u gb), 2015.: Garašić Gordana, Erceg Tihomir (u kontraadmi), Jurić Ivan (u gb), Ostović mate (u genpuk), Zdilar Slaven(u gb), 2016.: Tretinjak Denis, Tuškan Krešo, zelić Ivan, Matanović Drago ( u genpuk), Stipanović Predrag ( u kontraadm), Šindler Vlado (u gb), Šundov Mirko (u gen zbora), 2017.; Fejzić Senad, Komljen Ivica, Kundid Tihomir, Mikić Mato, Raffanelli Ivo, (komodor) Turalija Perica, Živanović Željko, Kovač Miroslav (u gb), 2018.; Blažević Milan (komodor), Dadić Željko, Dojkić Damir (komodor), Šikić Željko, Tolić Ante, Hranj Robert (u viceadm), Jurković Siniša (u gb).

U knjizi se dalje navode 77 imena za koje naglašavaju da se predstavljaju ili ih predstavljaju kao generale HVO-a (netočan popis), zatim su u popisu 25 onih stožernih brigadira koji su ove godine dobili čin brigadnog generala, dok se navode i imena 91 časnika s činom stožernog brigadira, među kojima su Mile Dedaković, ali i Miroslav Ćiro Blažević (pričuvni stožerni brigadir).

Evo još nekih zanimljivosti. Naime, jeste li znali da je 1948. „83 posto profesionalnog kadra JNA bilo bez osmogodišnje škole“, a da je 37 godina kasnije, tj.1985. čak 97 posto oficira imalo visoku stručnu spremu.

Ili da je od prikazanih 77 generala i admirala HV-a u ovoj knjizi 40 bilo iz JNA, a 37 novih!

Zbog zlouporaba položaja i ovlasti čin je oduzet Vladimiru Zagorcu (najviše odlikovanom časniku), a zbog ratnih zločina: Branimiru Glavašu i Mirku Norcu.

.Ova knjiga je po mnogima iznimno problematična, ali kako sada stvari stoje već se na istu temu piše – nova, pa se postavlja pitanje: čemu i kome zapravo ova služi?

Nu, kao i iz drugih knjiga, i u ovoj smo nešto saznali, pa bi je bilo šteta – zapaliti, kako je rekao novinar Marko Marković.

 

Mladen Pavković