"Zamolnica" tužiteljstva BiH hrvatskoj Vladi, s objavom nakane podizanja optužnice protiv svih poznatih i nepoznatih, živih i mrtvih zapovjednika hrvatske oslobodilačke operacije "Bljesak", nije iznenađenje.

To je nastavak politika vladajućih državnih struktura u BiH, Srbiji i Hrvatskoj i njihova nastojanja da procese za ratne zločine stave u službu svojih političkih ciljeva i interesa, preko svojih kadija-sudija, duboko ukorijenjenih u balkansku sudsku tradiciju. Od Osmanskog Carstva, preko Karađorđevićeve kraljevine i Brozove komunističke Jugoslavije pa sve do današnjih dana, princip djelovanja kadija-sudija ostao je isti. Lijepo ga opisuju dvije izreke: narodna "Kadija te tuži, kadija ti sudi" i Titova " Ne treba se držati zakona kao pijan plota". Ukratko, za razliku od zapadnog modela trodiobe vlasti s neovisnim pravosuđem, orijentalni balkanski koncept podrazumijeva apsolutnu političku vlast kojoj služe i kadije-sudije.

U prethodnom komunističkom sustavu izvršni nadzor nad kadijama-sudijama provodile su komunističke tajne službe (UDBA i još tajnovitiji i moćniji armijski KOS…). Bila je to istinska suradnička simbioza. U novim, višestranačkim, tek nominalno demokratskim državama ostali su isti i kadije-sudije i njihovi nadzornici. Samo se nazivlje promijenilo. A u BiH se i umnožio broj njihovih političkih gospodara pa ni najvještiji kadija-sudija ne može baš svima uvijek udovoljiti. Ali uglavnom, kadije-sudije dobro prate želje svojih politički zacementiranih i korupcijom bezobrazno obogaćenih gospodara. Zato na prvi pogled izgleda čudno da je "zamolnicu" Hrvatskoj da se optuži za "Bljesak" uputila kadija-sudija iz hrvatske, odnosno Čovićeve kvote –​ Gordana Tadić, službeno glavna tužiteljica BiH, koju upravo nastoji smijeniti nezadovoljni mini-sultan Izetbegović. Ali i ova je "zamolnica" kontinuitet ponašanja svih, pa i hrvatskih političkih gospodara i njihovih kadija-sudija.

U proljeće 1995., dok su Srbija i "srpske zemlje" bile pod UN-ovim sankcijama i nisu priznavale niti jednu rezoluciju UN-a, srpski kadija-sudija Savo Štrbac predao je tužiteljima UN-ova haaškog suda nacrt optužnice za hrvatsku vojnu operaciju "Medački džep". Otada su srpski kadije-sudije pripremili optužnice za sve hrvatske ratne operacije vođene za oslobađanje vlastitog teritorija od srpske okupacije, koncipirali ih kao udruženi zločinački pothvat (UZP) političkog i vojnog vodstva, a Štrbac javno poručivao kako će time promijeniti karakter rata. Svoju optužnicu za "Oluju" uspjeli su "prodati" Haaškom sudu, preko njega obvezati hrvatske kadije-sudije na suđenje za "Medački džep", preko BiH su pokrenuli kazneni progon protiv zapovjednika HV-a i HVO-a za Bosansku Posavinu, sada to pokušavaju s "Bljeskom"… Predvidivi vrhunac bit će optužnice za završne operacije HV-a i HVO-a u BiH – "Maestral" i "Južni potez". Kao hrvatski UZP agresije na Republiku Srpsku, dakako. To se još zove i Memorandum SANU II.

U svibnju 1995. bošnjačka kadija-sudija Vasvija Vidović u službi Alije Izetbegovića, predala je haaškim tužiteljima optužnicu za hrvatski zločin nad Bošnjacima/Muslimanima u Ahmićima, koju je u Zenici skrojila Izetbegovićeva obavještajna služba AID. U sljedećih 25 godina Izetbegovićevi kadije-sudije iz te su prve zeničke optužnice, u suradnji s haaškim sudom, ispleli pravomoćnu haašku presudu za svehrvatski UZP nad Bošnjacima u BiH. Istodobno su blokirali, a potom banalizirali suđenja za bošnjačko/muslimanske zločine nad Hrvatima. I time su ostvarivali neostvarene ratne ciljeve: bošnjačku potpunu demografsku i političku dominaciju u Federaciji BiH.

A što su za to vrijeme (u)radili hrvatski kadije-sudije i njihovi politički gospodari? Kadije-sudije iz DORH-a nisu napravili niti jednu optužnicu niti jedne ratne operacije JNA, uključujući i "Operaciju Vukovar", niti jednu ozbiljnu (naglasak na – ozbiljnu) optužnicu protiv JNA i srpskih zapovjednika, a kamoli ih uspješno predali haaškom tužiteljstvu. Srpskim su agresorima sudili na razini počinitelja, a hrvatskim zapovjednicima u obrambenom ratu po objektiviziranoj zapovjednoj odgovornosti…

Bivši predsjednik Mesić svesrdno je doprinosio haaškoj presudi za hrvatski UZP prema Bošnjacima u BiH, njegov nasljednik Josipović činio je sve da zaštiti vrh JNA i KOS-a....U BiH je bivša Čovićeva kadija-sudija Vesna Budimir podnijela prve optužnice protiv zapovjednika HVO-a koncipirane kao UZP protiv Bošnjaka, primjenjujući kriterije objektivizirane zapovjedne odgovornosti. Druga Čovićeva kadija-sudija Gordana Tadić optužila je zapovjednike HVO-a i HV-a za hrvatski UZP agresije na Srbe u Bosanskoj Posavini!

Ukratko, hrvatski kadije-sudije i njihovi politički gazde sustavno i kontinuirano pomažu i srpskim i bošnjačkim političkim gazdama da preko procesa za ratne zločine ostvare svoje ratne ciljeve. Time, kombinacijom straha i lažnog milosrđa osiguravaju monopol vlasti starih udbo-kosovskih struktura i u Hrvatskoj i među Hrvatima u BiH. A Hrvatsku drže u jugoslavenskom ratnom zatočeništvu. Sarajevska zamolnica za "Bljesak" i zagrebačka predstava spašavanja generala samo je nova epizoda u tom serijalu.

 

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija