Donald Trump odlazi u političku prošlost. Oni s osjetljivim radarima i filterima vjerojatno će naknadno vidjeti dosta nelogičnosti u pozadini ovog prosvjedničkog nasilja. Kako to da se policija, osiguranje i sve obavještajne službe nisu bolje pripremili za ovaj tjednima najavljivani prosvjed? Kako su prosvjednici tako lako provalili u jednu od najčuvanijih zgrada na svijetu?

Baš sam se smjestila u naslonjač razmišljajući kako da demontiram državu u 2,5 do 2,8 sekundi. Jer, već nakon one granične treće sekunde detektirat će me u prljavoj raboti osjetljivi i nepogrešivi radari i filteri našeg premijera Plenkovića. Raskrinkana zavjera pak više nije zavjera. A onda sam uključila TV i u izravnom prijenosu gledala kako odlazeći američki predsjednik Donald Trump demontira sam sebe, a njegovi ga "trumpisti" šalju u političku povijest. Dovoljno važno da privremeno odustanem od kovanja domaće urote.

Cijeli svijet je gledao: jedni s nevjericom, drugi sa žaljenjem, treći s neprikrivenim likovanjem što navodno propada demokracija i u Americi, koja se s mnogo razloga postavljala kao njezin globalni lučonoša. Gledali smo u izravnom prijenosu kako se u nasilje pretvara prosvjed Trumpovih pristaša zbog sumnje u izbornu prijevaru, prosvjed koji je tjednima ranije najavljivan u Washingtonu upravo na dan kada je Kongres trebao potvrditi izbornu pobjedu Joea Bidena.

Gledali smo kako prosvjednici nasilno ulaze u zgradu Kongresa, slušali kako su potpredsjednik Mike Pence, a potom i ostali kongresnici evakuirani na sigurne pozicije, gledali rulju kako divlja po Capitol Hillu. I gledali smo, također, kako se pred nasiljem u središtu Kongresa i najlojalniji Trumpovi pristaše među Republikancima u Kongresu, oni koji su do kraja podupirali njegovu pravnu bitku za osporavanje rezultata izbora, ograđuju od još uvijek aktualnog predsjednika, prozivaju ga da svojom šutnjom ili dvosmislenim porukama podržava nasilje koje ruši temelje američkog demokratskog poretka, pozivaju ga da osudi i zaustavi nerede, da bi ga se naposljetku odrekao i vjerni mu potpredsjednik SAD-a Mike Pence, potvrdivši Joea Bidena izabranim predsjednikom.

Između lojalnosti američkom Ustavu i lojalnosti američkom predsjedniku, Pence je nedvosmisleno izabrao Ustav. Time je republikanski politički establišment prošao na testu demokracije i pravne države, kakav dosad nije viđen u srcu Amerike. No taj izazov sigurnosno i nije bio toliko izazovan koliko je dojma stvoreno.

Istina, bilo je dramatično. Pokazalo se da ni najpoznatija demokracija nije imuna od nasilnih upada u parlament, sumnji i optužbi za krađu izbora, da je i njezina prilagođenost novim vremenima (informacijska revolucija) legitimni predmet propitivanja. Ali baš ni u jednom trenutku nije izgledalo upitno hoće li republikanski zastupnici i potpredsjednik Pence potvrditi izbor novog predsjednika.

Na drugoj strani, vidjelo se kako se Donald Trump u tome više ne snalazi, kako je poigravajući se s prosvjedima i koketirajući s prosvjednicima upao u vlastitu zamku i svaki je daljnji korak bio korak prema vlastitu političkom samoubojstvu. Tome se Republikanci danas vjerojatno ne vesele ništa manje nego Demokrati. Jer više im ne treba predsjednik u mirovini koji će im biti nekontrolabilni i nepredvidivi konkurent u političkoj areni i aspirant na sljedeći mandat, s egom koji ni u najkritičnijim trenucima ne može obuzdati u ime zajedničkog cilja.

Donald Trump je ispunio i završio svoju misiju propitivanja sustava i slamanja njegovih okova. A s ovim su pali u vodu i njegovi planovi o njegovoj utrci za sljedeći mandat. Sada je samo riječ o tome hoće li u sljedeća dva tjedna smoći dovoljno samokontrole da obavi korektnu primopredaju vlasti novoj administraciji. O njegovu ponašanju u ta dva tjedna ovisi hoće li na kraju ipak otići kao bivši predsjednik ili kao osramoćeni, a možda i razvlašteni bivši predsjednik?

Hoće li mu na kraju biti priznate (nemale) zasluge za zaustavljanje globalizacijskog trenda, za zaokret prema novom svjetskom poretku, za gospodarski preporod SAD-a prije pandemije? Ili će ostati upisan u povijesti po metodama kojima je to činio – a one su nerijetko bile sporne. Ili kao predsjednik koji je u posljednjim tjednima predsjedničkog mandata prognan i s društvenih mreža?

Sudeći prema Trumpovim (zakasnjelim) porukama nakon okončanja nasilnog prosvjeda, izgleda da je i on naposljetku ipak shvatio da je utakmica završena. Preko twittera zamjenika šefa kabineta (jer njegov je blokiran) poručio je da je ovo kraj njegova mandata (najuspješnijeg u povijesti Amerike, kaže on), ali i da će nastaviti bitku kako bi dokazao izbornu krađu. Dan kasnije je i nedvosmisleno osudio nasilje, jamčeći urednu primopredaju vlasti Bidenovoj administraciji.

No sada su sve to tek priče u sklopu izlazne strategije i zaustavljanja daljnjeg sramoćenja. Kada izgubi Ovalni ured, Vrt ruža i Air Force One, a uz stalni teret prizora nasilja uz četvero mrtvih u središtu Kongresa, i njegova kemija s "trumpistima" će se ubrzano rasplinuti i nestajati.

Donald Trump odlazi u političku prošlost. Oni s osjetljivim radarima i filterima vjerojatno će naknadno vidjeti dosta nelogičnosti u pozadini ovog prosvjedničkog nasilja. Kako to da se policija, osiguranje i sve obavještajne službe nisu bolje pripremili za ovaj tjednima najavljivani prosvjed? Kako su prosvjednici tako lako provalili u jednu od najčuvanijih zgrada na svijetu? Kako su se poslije tako poslušno povukli iz zgrade? Ali za odgovore će i samome Trumpu trebati više od tri sekunde. Možda cijeli memoari.

 

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija