Poštovani gospodine Predsjedniče, jedna moja kolumna od prije par mjeseci nosila je naslov Hrvatska izlazi na ulice. Danas se to događa. Izlazak na ulice u povijesti je često značio kao početak velikih prosvjeda i nereda koja bi nerijetko izgubila kontrolu i eskalirala i pretvarala bi se u revolucije ili najmanje u građanske ratove. Lenjin je rekao, kad nešto nije u redu s državom, narod se ne može smijeniti.

Hrvatski državni proračun, kako onaj na razini države, ali jednako tako i onaj županijski, ali i lokalni općinski, gotovo u pravilu o njega se očešu (lovci na proračun) i kroz brojno kanala novac stiže na mjesta kamo ne bi trebao stići, a proračun se prazni, i ne može pokriti vitalne nacionalne vrijednosti. Krade se tamo gdje se ima što ukrasti. Ali ovdje se krade iz proračuna na sofisticiran način, koji nikako u sebi nema kaznenih elemenata izravne krađe, već se osnivaju kojekakve nevladine udruge koje dobivaju velike sume novca iz svih razina proračuna.

Svaki proračun treba koristiti po principu ekonomičnosti i po principu prioriteta u potrebi.

Korištenje, uvijek treba biti racionalno, financirati najprije tamo gdje je to najpotrebnije, kao na primjer zdravstvo, školstvo, vojska, policija i sl. I tek onda kad se to osigura, od eventualnog ostatka novca može se financirati drugorazredne nebitne vrijednosti, a opet po prioritetu koji i među njima vlada.

Vlast koja tako postupa ima šanse da pokrene razvoj cijele države, a vlast koja to ne prakticira – dobija izlazak na ulice. Danas u cijeloj Hrvatskoj vrije ili bolje rečeno ključa,

ako se u srcu naroda pojavi revolt, može se dogoditi nešto i neželjeno i čemu neće biti povratka?!

Navest ću jedan slučaj još iz doba Jugoslavije kao primjer kako ne bi trebalo raditi. Mi stariji znamo da se na podlozi izdvajanja iz dohotka radnih organizacija tada dio novca izdvajao za izgradnju ogromne Nove bolnice u Zagrebu, južno od rijeke Save na prostoru poznatom kao Blato.

Izgradnja te bolnice školski je primjer kako ne valja trošiti novac. Da je tamo tada kod investitora Grada Zagreba bilo pameti i poštenja, ne bi se istovremeno počeo graditi cijeli ogromni bolnički kompleks, već bi se najprije sagradila jedna zgrada i stavila u funkciju, potom nastaviti drugu zgradu po istom kriteriju, da se tako postupilo, danas bi još od tada imali uređenu veliku Novu bolnicu. Međutim tamo se moglo vidjeti iz aviona zašto je taj projekt propao i bačen ogromni novac. Čim su izvirili temelji zgrade iz zemlje išlo se na postavljanje javne rasvjete, što se u principu radi na kraju pred sam dovršetak objekta. Niklo je  na stotine i stotine rasvjetnih balona, što znači da se nekome pogodovalo na trošak investitora još i u nevrijeme.

Danas se događa gotovo ista stvar, financiraju se (i to prioritetno) brojne, tzv. nevladine udruge, i to ne one konstruktivne, već udruge u pravilu lijevo orijentirane, koje u principu štete hrvatskoj državi, i uopće je besmisleno da i postoje, a kamo li da beru veliki novac iz proračuna. S druge strane financiraju se “antihrvatske aktivnosti”, čak u neprijateljskim državama poput Srbije, na primjer snimanje antihrvatskih filmova, koji još i brukaju hrvatsku državu i proglašavaju je zločinačkom – izravno iz državnog proračuna Republike Hrvatske.

Živi primjer je i Milorad Pupovac, kojem se iz Proračuna doznačuju milijuni, koji se koriste dijelom u privatne svrhe ali i na antihrvatsku propagandu u listu Novosti. Slično je s tzv “Svetosavskom srpskom crkvom”, koja u Hrvatskoj nije registrirana kao pravna osoba I kao takva ne može i ne bi smjela nelegalno  izravno dobivati novac iz proračuna. Trebala bi ga dobivati iz Beograda, čija je ispostava. Pročitao sam negdje na Internetu da neki srpski sveštenici u Hrvatskoj primaju mjesečno i po tri pune plaće jednu kao sveštenik, isti taj kao profesor u pravoslavnoj školi i sl.

Iz svega navedenog trebalo bi donijeti Zakon o proračunima već za iduću godinu i na Internetu ga objaviti u cijelosti i detaljno - državni proračun, županijske proračune, jednako i lokalne općinske radi prava građanstva da u svako doba prati stanje na proračunima. Svaki mjesec treba detaljno prikazati njihovo stanje i svake promjene u prihodu i rashodu. U posebnom prilogu navesti spisak pravnih osoba koje izravno iz proračuna, često i putem ministarstava, dobivaju sredstva. Uvid naroda u detaljno trošenje poreznog novca bio bi vrlo visoki čin demokracije, time bi se narodu vratilo povjerenje u državne vlasti.

Svaki proračun, kako onaj državni, jednako tako i županijski, kao i općinski, lokalni – trebaju biti svetinja, i treba sredstva usmjeravati izričito za dobrobit države i naroda, a ne za mnoštvo gluposti. Za uzimanje novca (bilo kakvu krađu, izravnu ili posrednu) treba propisati visoke kazne.

Ogromni novac se usmjerava u nevladine udruge, razne druge udruge, koje tobož štite ljudska prava i stotine drugih sličnih udruga. Među njima je i Instambulska konvencija koja bezkorisno muze veliki novac iz proračuna. Bezbroj je načina kako se taj novac, tobož legalno, uzima u ogromnim količinama.

Iz izlaska naroda na ulice, treba nešto dobro naučiti – nemojte poput pijanog milijardera rasipati sredstva državnih proračuna. Očistite proračune od sisatora koji poput krpelja, umjesto krvi, sišu ono što je stečeno znojem i suzama, a ponekad i krvlju.

Sva sredstva iz proračuna pripadaju narodu, a ne mnoštvu sisatora, koji su se nalijepili na proračun uz izravnu podršku nemoralnih političara s vrha vlasti u državi.

Sjetimo se slučaja kad je Dr. Zlatko Hasanbegović postao ministar kulture, prvo što je napravio zavrnuo im je pipu, odmah su ga sisatori proračuna razapinjali sve dotle dok ga nisu srušili.

Sav novac u proračunima stvorio je narod i narod ima pravo odlučivati o njemu.

Kad očistimo proračune od svih sisatora, tad će biti i viška sredstava u proračunima.

Zato školstvu svaka čast – istina je da imaju novac za školstvo, ali sisatori imaju prioritet pred školstvom. Sramota!

(Budi pravedan i postojan, budi čestit i mudar –

i neka ti riječi s usana govore plemenite misli tvoga srca. ( Codex moralis Croaticum)

 

 

Mile Prpa