Prve, sažete vijesti o izvješću State Departmenta o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj djelovale su poražavajuće. U naslovima i podnaslovima ističu se loše postupanje pema migrantima, neravnopravnost žena, revizionizam, nasilje prema etničkim manjinama, te korupcija.

No, kad se izvješće detaljnije pročita, ipak nije sve tako crno, čak bi se moglo kazati kako je, za razliku od prijašnji godina, uravnoteženo, pri čemu dominiraju pozitivni tonovi, s tim da se i negativne i pozitivne ocjene sofistički relativiziraju.

O problemima koji su gore navedeni govori se kroz prizmu marginalnih slučajeva. Tako, neki su migranti pri pokušajima nelegalnog prelaska doživjeli različite neugodnosti (Vijeće Europe u svom izvješću ističe baš dobar prijam), žene nisu ravnopravne, jer ih nema dovoljno na stranačkim listama, o nasilju nad ženama svjedoči slučaj župana Alojzija Tomaševića, o diskriminaciji Srba i Roma nema ništa konkretno, osim što se ističe loš društveni položaj ove posljednje skupine, Židovi očekuju povrat imovine, što je stari problem zaostao iz dva sistema, revizionizam se primjećuje kroz gostovanje Igora Vukića na HTV-u (zbog čega je, dodajmo, urednica promptno smijenjena i zbog čega Ivan Zvonimir Čičak, potaknut ovim izvješćem, traži njezinu ostavku u Izvršnom odboru HHO-a), odnosno kroz grafite ili slogane koji se mogu tu i tamo primijetiti.

S druge, one pozitivnije strane, stoji ocjena o ostvarenoj neovisnosti sudstva, iako postoje slučajevi zastrašivanja sudaca i odvjetnika, smanjen je broj neriješenih predmeta za 37 posto, ali još uvijek je prevelika sporost, građanska tijela učinkovito kontroliraju institucije, poštuju se bez ograničenja zajamčene slobode izražavanja, iako postoje prijetnje novinarima, policija i državno odvjetništvo postupaju po prijavama za nasilje u obitelji...

Rekli bismo, dobro je od koga je. Opaske dolaze iz države koja svima u svijetu dijeli lekcije, a koja se ni sama ne može baš podičiti zaštitom ljudskih prava.

U krajnjoj liniji dolaze od manjinskih skupina u samoj Hrvatskoj, bolje reći od njihovih predstavnika koji politikantski licitiraju i inzistiraju ne na svojoj ravnopravnosti nego na ekskluzivnosti, te od nekih nevladinih organizacija s apriornim negativnim stavovima prema hrvatskoj suvremenoj stvarnosti.

Problema, kad su u pitanju ljudska prava, ima svugdje i uvijek će ih biti, a jedini istinski pravi i sustavni problem našeg društva, prisutan baš na svim razinama, istaknut i u izvješću State Departmenta, jest korupcija i lopovluk!

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija