Europska trojka sljedeći tjedan ponovno dolazi na Balkan. Nije to više ona stara, legendarna europska trojka koja je koncem lipnja 1991. sletjela u Beograd da zaustavi rat u tadašnjoj Jugoslaviji. To je nova trojka, nove integrirane Europske unije. Ali sličnosti su velike.

Ona stara, neintegrirana trojka, uletjela je u raspadajuću Jugoslaviju, u kojoj se istodobno urušavao komunistički sustav i na njemu utemeljena savezna država, na početku rata u kojem je JNA kao instrument velikosrpskog projekta silom oružja nastojala sačuvati oboje: i komunizam i Srboslaviju, kao novu inačicu Jugoslavije.

Ova nova europska trojka dolazi u nove i još nedovršene države na zapadnom Balkanu: BiH, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo i Albaniju. U kojima se zvecka novim ratom.

Stara i nova trojka slične su i po sastavu. U staroj su trojci u Beograd kao vatrogasci rata sletjeli: šef luksemburške diplomacije Jacques Poos kao predsjedavajući EZ/EU i sukladno tome glavni meštar od ceremonije, a uz njega šef talijanske diplomacije, živopisni disco-boy Gianni de Michelis i nizozemski Hans van den Broek.

U novoj trojci, nove integrirane Europske unije, stižu predsjednik EK, opet Luksemburžanin Jean-Claude Juncker, koji zna o biti problema tzv. zapadnog Balkana koliko je nekoć o Jugoslaviji znao njegov sunarodnjak Jacques Poos.

Dakle, uglavnom ništa. Uz njega je Federica Mogherini, talijanska političarka bez političke težine, koja je matematikom institucije postala visoka predstavnica vanjske i sigurnosne politike EU-a, ali je zapaženija kao – ikona stila. Treći je član povjerenik za proširenje, Austrijanac Johannes Hahn, koji o zapadnom Balkanu zna više od ostatka trojke, ali što mu to vrijedi?

Naime, baš kao nekoć u raspadajućoj Jugoslaviji, tako se niti danas na tzv. zapadnom Balkanu ne igra ona utakmica za koju europska trojka dolazi ponuditi pravila. Stara je trojka nudila posljednjem jugoslavenskom premijeru, bez demokratskog legitimiteta i bez stvarne političke moći, Anti Markoviću pet milijardi dolara (eura još nije bilo pa je u EZ/EU tada računala u dolarima) za reforme koje bi očuvale mir i Jugoslaviju. Ili prevedeno – pet milijardi dolara da pokuša zaustaviti vrijeme. Jer pitanje nije bilo hoće li se Jugoslavija raspasti, već na koji način i koje će nove države nastati.

Danas je pitanje s kakvim unutarnjim ustrojem i pod čijim političkim pokroviteljstvom će biti BiH, Srbija, Kosovo, Crna Gora, Makedonija i Albanija. Zapadnim ili istočnim? Američkim ili ruskim? U kojoj će mjeri u tom globalnom sukobu Turska osvojiti utjecaj u prostoru? Ne samo da nije isključeno, već je vrlo vjerojatno da će raspletu prethoditi neki oružani sukob.

Na terenu se ozbiljno testiraju mišići dviju dominantnih vojnih sila u Europi: SAD-a i Rusije. U Srbiji, posljednjih tjedana svako malo uhićuju navodne američke špijune, koji su navodno došli pripremiti smjenu vlasti i destabilizaciju.

Posljednji u nizu bila su dvojica Amera koji su navodno u pratnji dviju Ukrajinki namjeravali dronom snimiti zgradu u kojoj se nalaze srpske obavještajne službe! Baš dronom? I baš s Ukrajinkama? Ali bila je to dobra priča uoči ovotjednog dolaska šefa ruske diplomacije Sergeja Lavrova u Beograd, netom prije europske trojke, da mu pokažu kako se nisu “prodali” Americi i izdali srpsko-rusko prijateljstvo.

Lavrov je očekivano u Beogradu poručio da se Rusija protivi politici jasnog svrstavanja Srbije: “Ili Zapad ili Rusija.” A to je poruka američke politike.

U Banjoj Luci Dodik naručuje novo oružje i priprema specijalce uz ruske instruktore i poručuje NATO-u da neće držati vježbe u Republici Srpskoj, u muslimansko-bošnjačkom dijelu BiH džihadistička obuka ima manje ili više prikrivenu tradiciju već četvrt stoljeća, a Izetbegović je podcrtava najavama rata.

Na Kosovu vrije. U crnogorskoj Podgorici je dolazak Lavrova u Beograd srpski radikal, izvjesni Dalibor Jauković, proslavio bacanjem bombe na američku ambasadu, pri čemu je nepažnjom ubio i sebe. To je teren na koji stiže nova europska trojka, sa svojom novom strategijom za zapadni Balkan: 18 kucanih stranica, pisanih po mjeri EU birokracije, a ne po mjeri stanja na Balkanu.

Traže pravnu državu, reforme, pomirbu suradnju. Zauzvrat nude članstvo u EU-u i – širokopojasni internet.

Ni jedan od politički moćnih balkanskih vođa: od Vučića, Dodika, Izetbegovića do Đukanovića i Tacija neće se dati impresionirati novom “vjerodostojnom” EU strategijom ni uobičajenim prijateljskim guzoštipom J.C. Junckera.

Kao što se ni njihovi prethodnici nisu dali impresionirati analitikom legendarnog J. Poosa, koji je 1. srpnja 1991. usred Beograda poručio: “Uspjeli smo zaustaviti rat. Kucnuo je čas Europe. Ovo je vrijeme Europe, a ne Amerike.”

Ali velikosrpska politika je koristila tadašnja nesnalaženja i nemoć EU-a kao trojanskog konja za svoja ratna osvajanja. Nova strategija EU-a mogla bi polučiti slične efekte. Postati novi trojanski konj za unošenje istočnih politika i utjecaja na zapadni Balkan, pod plaštem europskog puta, kao što je to uostalom i programirano u Memorandumu SANU II.

I to je ozbiljna opasnost za Hrvatsku. Jer hrvatska državna politika ne postoji. A i tradicionalno loše raspoznaje trojanske konje.

 

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija