Zajednica država Baltik – Jadran čini jedinstvenu kulturološku i gospodarsku cjelinu. Ustrojem pak teritorijalne autonomije za hrvatski narod u BiH i stvaranjem prozapadne vlade u Hrvatskoj bio bi postignut dugoročno i američki cilj o stabilnosti i cjelovitosti države BiH, ali i stabilnosti srednjoeuropskoga i balkanskog prostora

Stotinjak godina prošlo je od raspada Osmanskoga Carstva, a oživjela borba za njegovo nasljeđe rasplamsala se kao u danima njegove najveće agonije. Naravno, nije nevažno kako se u pozadini te borbe natječu gotovo iste sile, a motiv je i danas, premda manje proziran, gotovo isti kao što je bio zadnjih dva stoljeća – borba za prevlast nad energetskim izvorima i njihovom distribucijskom mrežom.

U međuvremenu je ojačala i sama Turska, koja se sa svojom proislamističkom vladom nastoji nametnuti bar kao regionalna sila i na toj razini obnoviti nekadašnju osmansku moć.

Neoosmanski vihor zakovitlao je prašinu i u balkanskim zemljama koje su nekad bile pod osmanskom vlašću. U nekim od tih zemalja, kao osmansko nasljeđe, preživjele su vjerske islamske skupine, koje su u sekularnom, odnosno komunističkom razdoblju zahvaljujući svojoj vjerskoj posebnosti stekle i svojevrsne osobine zasebnih nacija.

U vrijeme tijekom velikosrpske agresije devedesetih godina prošloga stoljeća znatnim dijelom su doživjeli vjerske preporode, a pojedine skupine su se politički pa čak i vojno radikalizirale.

U taj prostor neposredno poslije završetka ratova ušla je svojim vjerskim učenjem Saudijska Arabija, koja je mrežom vjerskih središta i školovanjem islamskih klerika u salafitskom duhu stvorila duhovnu klimu i infrastrukturu u BiH za razvoj radikalnih islamista, čiji pripadnici kao ratnici Islamske države danas djelatno sudjeluju u oružanim sukobima na Bliskom istoku.

Pravoslavne balkanske zemlje ili znatniji dijelovi njihova stanovništva uzdaju se u političku pomoć obnovljene Rusije, koja svoj strateški interes brani u sirijskom ratu na Bliskom istoku. Većina tih zemalja, osim Srbije i podijeljene BiH, članice su NATO saveza pa uz strah od aktualne islamističke prijetnje ruska strategija u tim zemljama preko preživjelih komunističkih struktura ideologijom slavenske solidarnosti pokušava se nametnuti kao zaštitnik njihove nacionalne suverenosti i državne nezavisnosti.

Ovaj model političke taktike iz Moskve, unatoč članstvu u EU i Nato savezu, imao je po svemu sudeći znatnoga utjecaja na dosadašnju neokomunističku vladu, koja je bivše vojne objekte na istočnoj jadranskoj obali, poput kompleksa u Kuparima, iznajmila ruskom "kapitalu" na stogodišnju koncesiju.

Po svemu sudeći i nedavni zrakoplovni let na Lošinj bivšega ministra obrane Ante Kotromanovića sponzorirali su ruski tajkuni kako bi se domogli cijeloga sustava bivših vojnih objekata na cijelom dijelu hrvatske obale.

Nedavni posjet američkoga potpredsjednika Josepha Bidena Zagrebu kao da je bio svojevrsna prekretnica u američkoj politici prema europskom jugoistoku. Najave oko promjene Statuta grada Mostara, kojim se dosada hrvatskoj većini onemogavalo formiranje vlasti te promjena izbornoga zakona, koji je dosad omogućivao da muslimanski Bošnjaci Hrvatima biraju njihove zastupnike samo je prvi korak u afirmaciji jednakopravnosti Hrvata sa Srbima i Bošnjacima u BiH.

Dolazak američkih agenata u BiH zbog više tisuća potencijalnih terorista spavača i uhićenje bivšega generala Armije BiH Sakiba Mahmuljina, koji je u sklopu III. korpusa muslimanske vojske zapovijedao i odredom stranih boraca El Mudžahidin napokon potvrđuje višegodišnja upozorenja na moguće pogibelji od širenja terorističke zaraze među bošnjačkim pučanstvom po cijeloj BiH.

S druge pak strane Europski parlament najavljuje donošenje rezolucije o Daytonu, što je još jedan pokazatelj jalovosti europskih prijedloga o BiH. Naime, taj parlament je prije dvije godine prihvatio Rezoluciju o BiH u kojoj se, između ostaloga, traži uređenje zemlje na federalnim načelima po kojem bi, uz dosadašnju teritorijalnu autonomiju stvorenu za Srbe i Bošnjake, i hrvatski narod umjesto dosadašnjih županija dobio i svoju federalnu jedinicu.

Time bi se uspostavila jednakopravnost konstitutivnih naroda – Srba, Bošnjaka i Hrvata, a njihove bi federalne jedinice onda na građanskom temelju omogućile jednakopravnost u političkom životu i svim bosanskohercegovačkim manjinama.

Uza sve to bili bi smanjeni troškovi financiranja državnoga i lokalnih aparata koji opterećuju ionako prazan državni proračun.

Rezolucija je imala i obvezujući karakter za političare, jer je omogućivala otvaranje pregovora s EU tek nakon što se provedu navedene reforme o državnom preustroju.

Takav pristup zasmetao je britanskoj i njemačkoj politici pa je uz svojevrsnu potporu Milanovićeve ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić stvoren t. zv. britansko-njemački plan, koji je, umjesto preustroja države i stvaranja uvjeta za jednakopravnost, naglasak stavljao na socijalne i gospodarske reforme.

Potpuno neuspješan taj je plan nekoliko dana uoči Bidenova posjeta Hrvatskoj s punim pravom proglašen mrtvim.

Jačanjem američkoga zanimanja za prostor jugoistočne Europe otvorit će manevarski prostor i za rješavanje pitanje hercegbosanskih Hrvata. Nu puna potpora za ostvarenjem uspostave hrvatske jednakopravnosti u BiH može doći tek nakon formiranja vlade u Republici Hrvatskoj, koja ne će biti proruski usmjerena kako bi i predsjednici države mogla omogućiti da realizira plan o uspostavi europske zajednice država Baltik – Jadran, koje čine jedinstvenu kulturološku i gospodarsku cjelinu.

Ustrojem teritorijalne autonomije za hrvatski narod u BiH te stvaranjem prozapadne vlade u Hrvatskoj bio bi postignut dugoročno i američki cilj o stabilnosti i cjelovitosti države BiH, ali i stabilnosti srednjoeuropskoga i balkanskog prostora.

 

Hrvatsko slovo

Share
0