Naknon službene objave DIP izbornih rezultata (28. 12. 2014.) za predsjednika Republike Hrvatske, mnogi su u šoku, jer su očekivali da će njihov kandidat uvjerljivo poraziti protivnike.

Od četiri predsjednička kandidata samo je (samouvjereni) kandidat doživio sramotan poraz, a ostali su zadovorlji svojim uspjehom! Ivo Josipović je sretan jer nije doživio traumu kao Milan Kujnudžić; Kolinda Grabar Kitanović je zadovoljna što je u prvoj rundi izbacila Kujnudžića, a Josipović će se vjerojatno otrijezniti od udarca njegovih protukandidata i ponovo izići u ring gdje će biti poražen i u komi iznesen s Pantovčaka.

Najsretniji je bio Ivan Vilibor Sinčić, koji je iznenadio sve ''stručne analitičare'' i učinio ruglo od anketa, koje su sumnjale u njegov uspjeh.

Počela je utrka za drugi krug, u kojem će se suočiti Ivo Josipović, nositelj propalog režima, jugokomunist, antikrist, izdajnik hrvatskog naroda i aktualni predsjednik RH - najgore države u EU, sa ženom, filozoficom, diplomatskom akademicom, magistricom političkih znanosti - Kolinom Grabar Kitarović, koja od 1992. godine nosi hrvatsku luč u svjetskim institucijama, u ulozi: ministrice vanjskih poslova, veleposlanice u Americi i Europskoj uniji. Pomoćnica je glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju, i najviše rangirana žena u NATO-u.

Teško nam je shvatiti da je uopće moglo doći do izjednačenja u broju glasova između Josipovića i Grabar-Kiratovićke, kad se uzme u obzir njihove nacionalne, ideološke i moralne kvalitete.

No, ne smije se skinuti s uma, da iza Josipovića stoji državna mašinerija, medijski imperij, domaći ljevičari, gospodarski kriminalci, organizirana komunistička i četnička peta kolona, te stanoviti utjecaj vanjskih čimbenika, kojima smrdi hrvatski nacionalni duh.

S druga strane, imamo ženu koja predstavlja najbitnije u hrvatskom narodu: nacionalni ponos i svijest, hrvatsku državotvornu ideju, demokraciju i integralnu slobodu u slobodnoj, neovisnoj i demokrackoj Republici Hrvatskoj; predstavnica je hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, hrvatske dijaspore i ravnopravnog položaja RH u Europskoj zajedici i u svijetu. Tko nije mogao uočiti astranomske različitosti predsjedničkih kandidata, taj živi u mraku, u grču ljudske zlobe, u osveti, zavisti, zaveden i zaluđeno ljudsko biće.

Ovaj osvrt ne bi bio potpun da ne spomenem manjkavosti dr. Milana Kujundžića i Ivana Vilibara Sinčića. Naime, najmanje se može reći o Kujundžiću, koji je upravo dobio ono što je zaslužio - po Božjim i ljudskim pravima. Ušao je u ''igru'' s nakanom da se osveti HDZ-u, a iz ''igre'' je izišao p..ran, da se okupa u Savi teško bi oprao ljudsku i hrvatsku sramotu. Vidjelo se je u Kujundžićevu stožeru, nakon objave rezultata, da i najbliži nisu došli izraziti mu sućut.  

Ivan Vilibor Sinčić - bunt ili očitovanje?

Na hrvatskoj političkoj pozornici prestavio se najmlađi kandidat u hrvatskoj povijesti Ivan Vilibolr Sinčić, koji je izišao s programom, dinamikom i ostavio je dojam ozbiljnog političara i novog lidera u Hrvatskoj. Ali,ne smije se pretjeravati u glorificiranju Sinčićevog uspjeha, mada je ostavio uvjerljiv dojam.

Naime, da li se radi o reakciji - glas protiv političkih stranaka i njihovih kandidata, ili je riječ o njegovom osobnom uspjehu u ''Živom zidu'', koji štiti progonjene iz njihovih stanova, bilo da ne mogu plaćati pristojbe, ili da se u njihove stanove nasele ''zaslužni građani'', srpski povratnici, ili prijatelji nekog ministra, ili činovnika u Vladi.

Mladi se Sinčić ponosi sa svojim uspjehom, ima i razlog slavlju - svaka čast, ali nije pokazo nimalo političkog takta niti poniznosti nakon objavljenih rezultata, već se ponio bahato (kako to Hrvati obično znaju).

''Svi se žele ulizati mojim biračima, ali im poručujem da ne nasjedaju na to'', kazo je Sinčić u emisiji ''Otvoreno'' i ponovo pozvao svoje birače da ponište listiće i tako izraze svoj prosvjed prema velikim strankama. I SDP i HDZ je prozvao za licimjere jer '' sad pokazuju brigu oko tema koje sam ja otvorio, sad se žele dodvoriti mojim biračima, sada su im bitni ti ljudi, deložacije i nezaposleni koje su oni stvorili'', kazao je Sinčić.

Umjesto da se je zahvalio svojim biračima i rekao da iziđu na biralšta i daju svoj glas osobi za koju vjeruju da će biti bolja od one druge osobe koja se također bori za Pantovčak. On ih poziva da ponište listiće ili da zaokruže nejgovo ime!

''Mali'' je Sinčić puno toga najavio, obećao, optužio i osudio, kao da nosi krunu kralja Tomislava. Sinčić se je trebao ugledati u Kujnudžića: tko visoko leti taj se bolje skrha kad padne. Ljudi će iz ''Živog zida'' i Sinčićevi birači vjerojatno biti odgovorni i dati svoj glas Kolindi, jer u protivnom lažu, ne očituju se za dobrobit hrvatskog naroda, nego su buntovnici - bez svrhe.

Lopovi viču - ''držite lopova''!

U ovoj predsjedničkoj kampanji najviše se govori o lopovima. Lopovi su najglasniji u opruživanju lopova, jer dok oni viču ''držite lopova'' - lopovi kradu. Nije istina da je ijedna politička stranka u Hrvatskoj - stranka lopova, ali u svakoj stranci ima lopova. Za loplovuk nisu toliko krive političke stranke koliko je krivo hrvatsko (ne)pravosuđe. I oni lopovi kojima su izrečene zatvorske kazne, nisu vratili ukradeno bogastvo!

Lopovi će odlažati nekoliko godina u zatvoru i kad iziđu vani opet će biti bogati - lopovi. Koliko ima zastupnika u Hrvatskom (državnom) saboru koji su opljačkali hrvatsku imovinu, zaštićeni su imunitetom, pa će nakon izlaska iz Sabora dobiti i debelu mirovinu. Ako ikada u RH dođe na vlast hrvatska državotvorna Vlada, prvo što treba učiniti jest - postaviti čvrste temelje u pravosuđe, a onda će, poput domino, padati imućni lopovi - profiteri, kriminalci i ratni zločinci.

U svijetu je uspostavljena međudržavana suradnja, kada su u pitanjnu kriminalci - ratni zločinci i lopovi izručuju se zemljama u kojima su počinili kazneno djelo. Sjeverna Koreja je jedina država u svijetu koja ne izručuje izbjeglice - kriminalce, ali sve materijalno dobro koje donesu sa sobom ili prebace u SK , država konfiscira.

Vlada u RH je uništila hrvatsku dijasporu

Hrvatska politička emigracija, svojom brojnošću i aktivnošću bila je najveći neprijatelj Jugoslavije i srpskokomunističkog režuma, a to se vidi i po broju ubijenih hrvatskih emigranata u svijetu.

Današnje vlasti u ''demokratskoj'' RH zadržale su isti zločinački stav naspram hrvatskoj emigraciji, odnosno nama u dijasopori ili, kao se to danas popularno kaže - iseljeništvu. Stjepan Mesić je najprija opljačkao hrvatsku emigraciju, a onda nas je progalsio ostatcima ustaštva.  

Nositelji vlasti u Hrvatskoj, zbog ''štednje'' ograničili su broj mjesta za birače, a nitko ne postavlja pitanje koliko se novac potroši iz propračuna za putovanja Mesića, Josipovića, Pusićke, Milanovićeva i drugih, kao ni o novcima koje je Mesić donio iz Australije i Kanade. Mesić je iz Hrvatskog nacionalnog fonda (Toronta) dobio 400.000 kanadskih dolara - 6. ožujka 1992. godine, nikad ih nije dao u obranu Hrvatske, za koju je novac bio namijenjen. (Dušan Bezić: ''Soltanin na tankome ledu'', str. 242.)

Hrvati iz Južnog Ontarija, gdje nas ima više od 50.000, natjerani smo na jedno biračko mjestu, u konzulatu RH u Mississaugai, gdje su bile samo dvije osobe koje su pregledale potrebne dokumente. Ljudi su čekali više od tri sata da dođu na red i dobiju glasački listić, što je mnoge razočaralo i vratili su se doma nakon izgubljenog vremena i neobavljenog posla. Pale su velike optužbe na Milanovićevu Vladu, službenici se ispričavaju kako nema novaca za veći broj osoba, koje bi da se ubrza proces glasovanja. To nije istina. Ima veliki broj sposobnih ljudi, koji su vični ovakvim poslovima u kanadskim glasačkim centrima i to bi radili - besplatno.

No, nije u pitanju novac, nego je u pitanju politika, o čemu činjenice govore. Zar je bila potrebna registracija, jer mi koji imamo pravo glasa - registrirani smo, pa čemo opet ta birokracija i cijeđenje ljudske strpljivosti!? No, nije u pitanju novac, nego je u pitanju ishod rezultata izbora. U hrvatsko-torontskoj zajednice glasovalo je samo 800 osoba, mada je bilo duplo više registriranih glasača. Za Josipovića dalo je svoj glas 6 osoba (oni iz konzulata); Kujnudžić je dobio 30 glasova, Siničić nije dobio nijedan glas. Kolinda je dobila 764 glasa.

''Dijaspora u svijetu je poput hrvatskih državljana u BiH također tek simbolički (13 tisuća) iskoristili svoje pravo. Ako zanamo da izvan hrvatske 'stanuje' još jedna Hrvatska koja broji bar dva, tri milinuna Hrvata onda brojka od 20 tisuća (zajedno s BiH) koliko ih je u nedjelju glasovalo drastično demantira one koji tendeciozno upiru prstom kako im iseljeništvo bira predstavnike.

Da je bilo omogućeno dijaspori izići na birališta, ili elektronski, ne bismo se trebali pripremati za drugu krug i dodatne troškove, jer Josipović bi lošije prošao od Kujnudžića. Hrvatska dijaspora je diskfalificirana u RH.

Milanovića treba tužiti - i izbaciti iz Vlade

Nema nigdje u svijetu državnika koji je prozvao svoju oporbenu stranku - zločinačkom organizacijom, a da ne bude suspendiran sa položaja u Vladi. S istom optužbom služi se Šešelj, Nikolić, Štrbac i ostale četničke vođe.

Zoran Milanović je predsjednik Vlade RH, pa ovakav govor mržnje, ničim izazvan, je za najtežu osudu. Milanović je poručio: ''Ili mi, ili oni'', slogan je uzet iz ''Srbobrana'', glasila Srba u Hrvatskoj prije Prvog svjetskog rata, kojem je pravo značenje: ''Do istrebljenja našeg (srpskog) ili vačeg (hrvatskog).

Ako vodstvo HDZ-a ne podnese optužbu protiv Milanovića, u ime svih oni koji su dali svoje živote za oslobođenje Hrvatske, kao i brojni branitelji, koji su utemeljitelji Hrvatske demokratske zajednice, onda je to moralna kapitulacija HDZ-a.

Aktualni prtedsjednik će zaoštriti retoriku: ''Biraj te između Karamarka i Josipovića - ključna je poruka koju će, kako neslužbeno doznajemo, u iduća dva tjedna do drugog kruga izbora ponavljati aktualni predsjednik. Za dva tjedna, kako su nam rekli u stožeru Ive Josipovića, igra nova utakmica. A za nju, zaključili su dan nakon izborne noći stratezi Josipovićeve kampanje, treba i drugačija retorika ako se želi pridobiti nove glasove.'' Početak nove strategije očitovalo se u izjavi Josipović: ''Previše je branitelja stradalo, da bih je predali onima koji je ne zaslužuju.'' Reče i osta živ!

Objavljeno je mnogo knjiga, eseja i osvrta o izdajniku Ivi Josipoviću, a najnovija knjiga dr. Zdravka Tomca: ''Crveni predsjednik'' i Vjekoslava Krsnika: ''Kronologija izdaje'' imaju dosta dokaza da bi se moglo Josipovića osuditi doživotno zbog izdaje hrvatskih nancionalnih i državnih interesa.

Kolinda treba - Scaninning Josipovićev (ne)karakter

Hrvatski narod u domovini i dijaspori očekuje od Kolinde da na suočavanju s Josipovićem iznese kronologiju njegove izdaje, da ukaže hrvatskom narodu na sva zlodjela koja su počinjena njegovom zaslugom. Josipović je već najavio kako će gledateljstvu postaviti alernativu: Karamarko ili Josipović. Lijepo. Neka se Josipović bavi s Karamarkom, jer uskoro će se Karamarko baviti o Josipovićevoj sudbinu, ali Kolinda ne smije upasti u tu zamku.

Ne treba obećavati kako će biti predsjednica svih ''građana'', nego treba hrvatskom narodu ukazati na Josipovićevo anthrvatstvo, na davanje tajni dokumenata srpskom veleposlaniku, o zauzimanju za opozivanje optužbe protiv Srbije za geniocid, o njegovim zaslugama za stradanje hrvatskih branitelja i nekoliko tisuća njihovih samoubojstava na čijim se kostima i krvi iživljavaju Jospovićevi savjetnicu na Pantovčaku: Lončar, Jović, Perković i drugi hrvtožderi. Činjenicema ne treba davati nikakva obrazloženja - točka.

Ipak, bez izlaznosti velikog broja birača teško će biti zaustaviti najezdu Josipovićeve horde, jer oni će izići na birališta - puhalo ili padalo.

Neka svaki Hrvat ozbiljno shvati, da njegov glas može biti odlučujući: glas za Josipovića - glas je za Jugoslaviju, odnosno četničko-srpski Zapadni Balkan; glas za Kolindinu - je za slobodnu, neovisnu, demokratsku, katoličku, obiteljsku - Republiku Hrvatsku. Emanuel!

  

Rudi Tomić / Toronto

Share
0