Šibenik je 21. rujna 1991. bio pod opsadom agresorske JNA i srpskih pobunjenika. Slabo naoružani hrvatski branitelji  kraj Rogoznice uspjeli su tom prigodom oboriti  čak dva zrakoplova JNA, a glas Filipa Gaćine postao je zaštitni znak otpora srpskoj agresiji: - Obadva, obadva, oba su pala - vikao je tada Gaćina. Spomenuti događaj i snimka napravljena tom prigodom postala je svojevrsnom prekretnicom i zaštitnim znakom domovinskog rata. U tim teškim trenucima ova je snimka uspjela  podići moral slabo opremljenim hrvatskim vojnicima na bojišnicama od Dubrovnika do Vukovara.

Analizirajući sadržaj iznimno dobro napisanog i činjenicama potkovanog osvrta Nakon Tuđmana hrvatskom su politikom upravljale inozemne obavještajne službe, koji je portal HRsvijet objavio prije nekoliko dana, uhvatih samog sebe kako, zapravo, pokušavam analizirati međusobnu oprečnost između nekadašnjeg Tuđmanovog suverenizma i današnje politike podaništva, koja je zahvatila sve pore hrvatskog društva.

Hrvatska politička zbilja i čitav niz dnevnopolitičkih događaja, ciljano plasiranih u javnost, svakodnevna su tema različitih razgovora i rasprava. Kao što je, svojedobno, većina Hrvata bila uvjerena da najbolje poznaje nogomet, te da bi upravo pod njihovim vodstvom državna reprezentacija, ili njihov omiljeni klub, dosegnuli zvjezdane visine, tako je danas dobar dio njih uvjeren kako do u tančine poznaje političke procese koji se oko nas događaju.

U susjednoj BiH, gdje naši sunarodnjaci svakim danom sve više klize prema nestanku, predizborno je razdoblje. Tamošnje političke stranke se na različite  načine pokušavaju dodvoriti biračima. Promatrajući predizborne procese ponovo se potvrđuje činjenica  kako u Bosni i Hercegovini, jedno pored drugog, žive tri zasebna društva.

Hrvatska obala Jadrana jedna je od najljepših u ovom djelu svijeta. O njenoj ljepoti opjevanoj u mnogim pjesmama ne treba trošiti riječi. Niti mi je to cilj.

Većina afera koje u posljednjih nekoliko godina „potresaju“ hrvatski narod i njegovu nacionalnu državu međusobno je povezana, mada se to na prvi pogled uopće ne čini takvim. Tako slučajevi Nevenke Jurak, Damira Polančeca ili Branimira Glavaša na prvi pogled nemaju nikakvih dodirnih točaka sa nedavnim srpskim „mitingovanjem“ u Srbu, visinom današnjeg hrvatskog vanjskog duga, Hypo bankom,  skorašnjom presudom generalu Anti Gotovini ili teškim položajem hrvatskog naroda u BiH.

Obilježavanje petnaeste obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja već je iza nas. Većina  istaknutijih  hrvatskih političara ovom je događaju pristupila s dužnim poštovanjem. U svakom javno izrečenom govoru dala se zamijetiti nota potpuno ispravnog odnosa aktualnih hrvatskih čelnika prema Domovinskom ratu, kao i prema obnovitelju moderne hrvatske državnosti dr. Franji Tuđmanu.

Predsjednik Hrvatskog Sabora Luka Bebić prihvatio je pokroviteljstvo nad ovotjednim obilježavanjem četničke pobune u Srbu, ali je istodobno odbio biti nazočan  toj  paradi revitalizacije četništva u modernoj hrvatskoj Državi. Samo dan nakon ovog najnovijeg srpskog „mitingovanja“, oglasio se i Bebićev  stranački kolega Andrija Hebrang, odaslavši pri tom  poruku da se „u Srbu  27. srpnja 1941. nije dogodio nikakav ustanak nego je to bio  početak četničkog orgijanja u drugom svjetskom ratu na prostoru Hrvatske“.

Predizborna kampanja u BiH se lagano zahuktava. I unatoč ljetu i sezoni godišnjih odmora  politički lideri i njihovi stranački stožeri svakodnevno nas obasipaju raznoraznim  porukama, pokušavajući na različite načine pozornost skrenuti na sebe i političku opciju kojoj pripadaju.

Pripremajući drugi dio kolumne o antihrvatskom djelovanju jedne manje skupine bosanskih franjevaca odlučio sam pregledati dosadašnje komentare na ovu temu. Pregledavajući  natpise čitatelja po različitim portalima, koji su ovu kolumnu prenijeli, odmah zamijetih kako je kolumna izazvala dvije vrste reakcija.  S jedne strane javljaju se čitatelji koji ovaj problem razumiju i konstruktivno se odnose prema njemu, kao i prema samoj kolumni.