Na 61. obljetnicu smrti blaženog kardinala Alojzija Stepinca, u srijedu 10. veljače, u Župi Presvetoga Trojstva u Krašiću središnje svečano misno slavlje predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua.

Na početku homilije apostolski nuncij u RH mons. Giorgio Lingua ukazao je na Isusovu potresenost koju je osjećao na, kako kaže – vrhuncu svoje popularnosti. „Isusa na putu slijedi veliko mnoštvo. Vidjeli su njegova čuda i slušali mudrost njegova nauka.“

„Čak i Grci, stranci koji su za blagdan Pashe došli u Jeruzalem, žele ga vidjeti pa prilaze Filipu da ga upitaju tko je i gdje je Isus. Filip o tome prvo razgovara sa svojim bratom Andrijom te zajedno odlaze reći to Isusu. Isus im odgovara evanđeoskim odlomkom kojeg smo upravo čuli. Priznaje im da je potresen i govori im o svojoj smrti koju naziva svojim časom.“

„Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji“, nastavio je mons. Lingua, „u kojem će svi vidjeti njegovu slavu i prepoznati ga onakvim kakav on uistinu jest već blizu: to je čas njegove muke. Zbog toga govori: Duša mi je sada potresena. I što može učiniti? Može li uroniti u molitvu tražeći Oca da ga poštedi takvog svršetka? Što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? Bila bi to njegova spontana želja, no On je svjestan da to ne smije učiniti, stoga dodaje: No, zato dođoh u ovaj čas!“

Više se puta u Evanđelju po Ivanu ističe da „još nije došao čas“. Zbog toga, istaknuo je nuncij, „na svadbi u Kani, kada ga je Marija zamolila da nešto učini jer je ponestalo vina, Isus kaže svojoj majci: Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas! (Iv 2,4). Ili, kada su ga pokušavali uhvatiti evanđelist piše: I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas (Iv 7,30 i Iv 8,20). Sada Isus zna da se njegovo poslanje dovršava, da se počelo ostvarivati ono zbog čega je došao: trenutak da, kao čovjek, svoj život prikaže Onome koji mu ga je darovao, svome Ocu.“

Zatim je istaknuo „trenutak u kojem će biti moguće razumjeti smisao njegovog poslanja i tako ga istinski upoznati. To će biti trenutak kada će zrno pšenice, koje je palo na zemlju, donijeti roda jer: kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.“

„Ali kada je Sin bio proslavljen?“, upitao je nuncij te nastavio: „Sveti Irenej Lionski je rekao: Slava je Božja živi čovjek. Sin je bio proslavljen u stvaranju, posebno u stvaranju čovjeka, slike Boga-Sina, remek-djelu stvaranja. Kada je stvarao čovjeka, Bog je gledao Sina i proslavio ga: Sve je po njemu i za njega stvoreno (Kol 1,16). Međutim, čovjek, stvoren slobodan, baš kao i Sin, sagriješio je zasjenjujući u sebi Božju sliku i samim time slava se Sina nije više vidjela u njemu jer više nije bio ogledalo u kojem se mogao vidjeti Sinovljev sjaj. Njegovom smrću na križu, u poslušnosti Ocu, čovjek Isus pomiruje čovječanstvo s Bogom. Adamov neposluh zamjenjuje posluhom Ocu te se ponovno rađa novi Adam: čovjek poslušan Očevu glasu. Proslavio sam ga, u stvaranju, i opet ću ga proslaviti, u otkupljenju, to jest na križu jer će se tamo vidjeti tko je čovjek i ponovno će zasjati slika Boga-Sina u otkupljenom čovjeku. Reći tako nešto čini se pomalo okrutno, čini se neljudskim: kako Bog može biti proslavljen smrću nevine osobe? Smrt Sina samo je prijelaz. Sve mora umrijeti da bi uskrsnulo. To je zakon prirode: Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. To je zakon ljubavi: trebam umrijeti sebi da bi ti živio. Ti trebaš umrijeti samome sebi da bih ja živio. To je zakon Trojstva u kojem svaka osoba traži slavu drugoga, a ne svoju. I mi smo pozvani živjeti poput Trojstva, dajući život jedni za druge, jer nema veće ljubavi od ove (usp. Iv 15,13).“

U nastavku homilije mons. Lingua istaknuo je načine na koje je Evanđelje živio bl. Alojzije.

„Činio je to na različite načine. Dovoljno je prisjetiti se kako je živio siromaštvo, opraštanje, ljubav prema bližnjem, strpljenje, molitvu … i u zatvoru, prvo u Lepoglavi, a zatim ovdje, u svojoj dragoj rodnoj župi, u Krašiću. Pročitat ću vam ulomak iz pastirskog pisma zagrebačkog nadbiskupa kardinala Bozanića, napisan dan uoči njegovog proglašenja blaženim: ‚Od početka svog zatočenja u Lepoglavi do kraja života, Stepinac je svoju biskupsku službu i dalje obavljao s molitvom i trpljenjem, prema riječima svetog Pavla: Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu (Kol 1,24).‘ I nastavlja kardinal: ‚Tako se izrazio i tih prvih dana provedenih u Krašiću kad ga je jedan stariji novinar upitao: Kako se osjećate? Odgovorio je: Ovdje, kao i u Lepoglavi … vršim svoju dužnost. I na pitanje: A koja bi bila vaša dužnost? odgovorio je: Trpjeti i raditi za Crkvu.‘“

„Njegov je život, posebno njegova polagana žrtva, bio svjedočanstvo Evanđelja. Tko zna koliko se puta nadahnjivao onim odlomkom iz Evanđelja koji kaže: Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: ‚Nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su mene progonili, i vas će progoniti‘ (Iv 15,18-20).“

Nuncij Lingua posvjedočio je o svojem iskustvu diplomatskog djelovanja u službi Svete Stolice i rekao da je „rijetko naišao na narod koji toliko voli i koji je toliko privržen nekom svecu kao što je hrvatski narod privržen kardinalu Stepincu“.

„Ne usuđujem se uspoređivati privrženost hrvatskog naroda prema njemu s onom koju meksički narod ima prema Gospi Guadalupskoj, ali da, možemo je usporediti s ljubavlju koju salezijanci imaju prema svom ljubljenom don Boscu, franjevci prema svetom Franji, isusovci prema svetom Ignaciju ili dominikanci prema svetom Dominiku. Mnogo sam puta, putujući Hrvatskom, imao dojam da ovaj narod osjeća očinstvo blaženog Stepinca te da ga voli i štuje kao pravog Oca. Današnji spomendan na poseban način povezuje u molitvi i štovanju hrvatski vjernički narod, kako onaj u domovini tako i onaj u dijaspori.“

Istaknuo je zatim da „je možda i hrvatski narod u cjelini pozvan živjeti u tišini onaj redak duša mi je sada potresena…“ Rekao je da ne razumije zašto dragi Blaženik kojeg smatra „Ocem“ još nije proslavljen, kao što zaslužuje, „no možda svi zajedno možemo reći još nije došao čas i nadalje se nadati da taj čas nije daleko.“

Po završetku slavlja, predsjedniku udruge Hrvatska za život Anti Čaljkušiću dodijeljena je nagrada za prolife djelovanje. Nakon popričesne molitve Udruga Stepinac, koja je izradila aplikaciju Lojzek, predala mu je reljef Josipa s Marijom i Isusom na putu u Egipat, rad kiparice Linde Kršnjavi.

S nadbiskupom Linguom misu su suslavili umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić, izaslanik kardinala Josipa Bozanića preč. Marko Kovač, postulator kauze za proglašenje svetim Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja, upravitelj Župe Presvetog Trojstva u Krašiću Ivan Vučak i još tridesetak svećenika.

M.M.