Papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji u srijedu 27. lipnja nastavio je niz kateheza posvećenih Božjih zapovijedima. Rastemo i izgrađujemo se kao kršćani ne snagom svoje volje, već prihvaćanjem spasenja, tako da pustimo da budemo ljubljeni, istaknuo je Papa.

Na početku kateheze Papa je podsjetio kako su te zapovijedi Božje riječi njegovu narodu da hodi pravim putem, putem dobra, a biblijski tekst uvoda u deset zapovijedi podsjećaj je na Božje oslobođenje Izraelskog naroda. Taj bi se početak mogao činiti nepovezanim s pravim i istinskim zakonima koji slijede u nastavku, primijetio je Papa te objasnio kako se na goru Sinaj dolazi nakon što se prešlo Crveno more: Bog najprije spašava Izraela, a zatim traži povjerenje. To jest, Dekalog započinje Božjom velikodušnošću. Bog nikada ne traži ako prije ne daje. Najprije spašava, najprije daje, a zatim traži. Takav je naš Otac, on je dobri Bog, istaknuo je Papa u katehezi na temu „Božja ljubav prethodi zakonu i daje mu smisao".

Između Boga i čovjeka, nastavio je Papa, postoji neki odnos, uzajamna pripadnost. Bog nije stranac: on je tvoj Bog. Često su naša djela bezuspješna jer polazimo od sebe samih a ne od zahvalnosti. Kršćanski je život prije svega besplatni odgovor velikodušnom Ocu. Kršćani koji slijede samo „dužnosti" pokazuju da nisu imali osobno iskustvo onog Boga koji je „naš" Bog. Kako neki mladi čovjek može željeti biti kršćanin, ako polazi od obaveza, poslova, ustaljenosti a ne od oslobođenja? Biti kršćanin je put oslobođenja! Zapovijedi te oslobađaju od tvoje sebičnosti a oslobađaju te zato što postoji Božja ljubav koja te nosi naprijed kroz život. Rastemo i izgrađujemo se kao kršćani ne snagom svoje volje, već prihvaćanjem spasenja, tako da pustimo da budemo ljubljeni, istaknuo je Papa.

Zahvalnost je karakteristična crta srca koje pohodi Duh Sveti; da bismo slušali Boga treba se prije svega spominjati njegovih dobročinstava, rekao je Papa citirajući svetog Bazilija koji kaže: „Onaj tko ne dopusti da ta dobročinstva padnu u zaborav, usmjerava svoj korak prema kreposti i prema svakom djelu pravde". Kolike je samo lijepe stvari Bog učinio za svakog od nas! Kako je samo velikodušan naš nebeski Otac!, rekao je Papa te pozvao okupljene da se preispitaju u vlastitom srcu kolike je lijepe stvari Bog učinio u njihovu životu. I to je Božje oslobođenje. Bog čini tolike lijepe stvari i oslobađa nas, dodao je Papa.

Mi ne spašavamo sami sebe, već se iz naših grudi izdiže vapaj u pomoć: „Gospodine, spasi me, Gospodine nauči me putu, Gospodine pomiluj me malo, Gospodine daj mi malo radosti". To je vapaj koji traži pomoć. To nam je zadaća: moliti da budemo oslobođeni od egoizma, od grijeha, od okova ropstva. Taj vapaj je važan, to je molitva, to je svijest da u nama ima još uvijek nešto što stenje pod teškim jarmom ropstva koji nas pritišće. Bog očekuje taj vapaj, jer može i želi raskinuti te okove; Bog nas nije pozvao na život da budemo potlačeni, već zato da budemo oslobođeni i živimo u zahvalnosti, slušajući s radošću Onoga koji nam je dao toliko toga, neizmjerno više od onoga što ćemo mi ikada moći dati Njemu, rekao je na kraju kateheze Papa.

 

M.M.