Posljednjega dana trodnevnice uoči obilježavanja četvrte obljetnice beatifikacije bl. Miroslava Bulešića, u srijedu 27. rujna, koje se ove godine na poseban način slavi u pulskoj župi sv. Ivana Krstitelja, misno slavlje predvodio je vicepostulator kauze za kanonizaciju bl. Bulešića vlč. mr. Ilija Jakovljević, te je nakon mise predstavio nedavno objavljen blaženikov Duhovni dnevnik. Koncelebrirali su domaći župnik i gvardijan o. Đuro Hontić i župni vikar o. Jere Vujić. 

Ova duhovna priprava ima za cilj približiti nas Bogu, a život bl. Miroslava Bulešića može nam poslužiti kao način za to, rekao je vlč. Jakovljević na početku homilije. U nastavku je naglasio Bulešićevu duboku, intimnu povezanost s euharistijom i Majkom Božjom. Bl. Miroslav na oproštaju iz župe Kanfanar poručio je svojim vjernicima da će uvijek biti povezani preko euharistije i Marije. Euharistija je za svece bila jedini izvor snage na putu nasljedovanja Krista. Biti čovjek euharistije znači ovdje na zemlji živjeti Isusov život. Čovjek koji se svakodnevno hrani Bogom živim mora biti spreman na krajnje poniženje. Tu Isusovu pedagogiju najbolje su razumjeli i živjeli mučenici. Do kraju su se dali za Božju stvar, te su morali poput gorušičina zrna umrijeti da bi donijeli dostojan plod. Bl. Miroslav u svom Duhovnom dnevniku progovara o stanju svoje duše, te povjerava Bogu svoj život iz dana u dan. Nije imao straha zapisati kako nije savršen, kako ga određene stvari muče, ali nikad nije gubio nadu. Duboko je vjerovao da Božja mora biti zadnja. Bog na ruševinama našega grijeha podiže u sakramentu ispovijedi prekrasni Božji hram, koji se ispunja slavom Božjom kroz slavlje euharistije. Bog nam i danas šalje svoje glasnike, a jedan od njih je bl. Miroslav Bulešić. 

Kad je došao na župu bl. Miroslav najprije je išao od kuće do kuće upoznati ljude, podsjetio je vlč. Jakovljević. On je prvi pristupio ljudima. Nije to bilo lako i jednostavno jer su komunističke vlasti nastojale na svaki način onemogućiti njegov pastoralni rad. Išli su tako daleko da su mu prijetili smrću. I danas, nakon 70 godina od mučeničke smrti bl. Miroslava, postoje oni kojima istina smeta; postoji oni kojima Crkva smeta, zbog njihove nečiste savjesti i prljavih ruku, istaknuo je vlč. Jakovljević, misleći pritom i na aktualne nemile događaje omalovažavanja lika i djela mons. Bože Milanovića na obilježavanju Dana Istarske županije 25. rujna u Pazinu. Molimo za današnje progonitelje Crkve, molimo za sve one koji hode nečiste savjest i nemojmo nikad biti njihovi suci, jer samo je jedan pravedan Sudac – Bog. Mi budimo ljudi oprosta, ljudi nade, ljudi koje nikakva ljudska sila ili ideologija neće odvojiti od Boga, pozvao je propovjednik.

Nakon misnog slavlja vicepostulator je predstavio Duhovni dnevnik Blaženika. Istaknuo je kako je bl. Miroslav u župama gdje je djelovao bio je pastir utjehe, nade te glasnik pomirbe. Nije bilo lako biti svećenik u Istri od 1943. do 1947. On je kao katolički svećenik smetao na isti način fašistima, nacistima i komunistima. Smetao je kao svećenik. On je zajedno s Božom Milanovićem jedan od stupova istarskog antifašizma. Međutim, istarski antifašizam nije preživio komunističku ideologiju i bio je uništen. Crkva koja je na ovim prostorima prisutna 1700 godina nikad nije veći progon doživjela kao u vremenu od 1943. do 1990. Zanimljivo je, pogledati medijske natpise, Zbornike radova, npr. Pazinski memorijal, nigdje se gotovo ne govori o antifašizmu, već isključivo o komunizmu, partizanima, NOB-u i sličnim temama. S osudom komunističkog sustava i njegovih zločina, ti isti koji su godinama zaobilazili riječ antifašizam, a time i antifašističke vrednote, sad su odjednom sebe proglasili antifašistima i izjednačili antifašizam i komunizam. Bl. Miroslav Bulešić, mons. Božo Milanović, mons. Josip Pavlišić, i mnogi laici bili su nositelji antifašizma u Istri. Antifašizam, narodnjaštvo, u sebi je duboko klerikalno, nacionalno. Bl. Alojzije Stepinac podržao je istarske svećenike u nastojanju da se Istra pripoji matici Hrvatskoj, te je poslao veliku pomoć za otvaranje sjemeništa u Pazinu. Međutim, određene struje zaobilaze istinu i izvrću činjenice kako bi pokušali opravdati komunistička zlodjela, ubojstva, progone te oduzimanje svih društvenih i građanskih prava crkvenim osobama i političkim neistomišljenicima, istaknuo je Jakovljević. 

Kad budete čitali Kroniku župe Baderna, pri kraju ove knjige, vidjet ćete kako su postupale komunističke vlasti za vrijeme rata u Istri, rekao je vicepostulator. O progonima svećenika u Istri tijekom komunističke vladavine možete naći u knjizi od mons. Ivana Graha „Udarit ću pastira". Bl. Miroslav u svom Duhovnom dnevniku ne progovara toliko o trenutačnoj društvenoj situaciji u Istri, više u Kronici župe Baderna i Napovijedima župe Kanfanar. Duhovni dnevnik ispovijest je jedne mladenačke duše. Knjiga se sastoji od uvodnih misli i kratkog presjeka života bl. Miroslava Bulešića od početka intelektualne i duhovne formacije u Rimu, priprave na svete redove, župničke službe u Baderni i Kanfanaru, službe podravnatelja u pazinskom Sjemeništu, tajnika Zbora svećenika sv. Pavla za Istru, komunističkih progona te svjedočanstava i zapisa o Blaženikovu životu odmah nakon mučeništva u Lanišću. 

Potom je pobliže iznio sadržaj svakoga pojedinog poglavlja, njih 5, koja čitatelja vode kroz posljednje godine prerano prekinutog života Blaženika, uz napomenu da treba razlikovati zapise iz Duhovnog dnevnika i one u posljednjim poglavljima, koji su preuzeti iz kronika župa gdje je Blaženik djelovao. Prvo poglavlje sadrži zapise duhovne priprave na svete redove; s četiri naslova: duhovne vježbe za subđakonat, đakonat, akademska godina 1942.-43., te duhovne vježbe za prezbiterat. Drugo poglavlje „Župa Baderna – pastoralni izazovi mladog svećenika" sastoji se od dvaju Blaženikovih različitih zapisa: iz Duhovnog dnevnika te Dnevnika župe Baderna. Treće poglavlje, „Duhovni preporod župe Kanfanar" donosi zapise o njegovim izvanrednim pastoralnim uspjesima u Kanfanaru - došavši na mjesto župnika kojeg je njemačka vojska objesila, Bulešić je uspio doslovno preporoditi duhovni život župe. Četvrto poglavlje „Podravnatelj pazinskog sjemeništa" donosi Blaženikove zapise iz vremena kada je obnašao tu dužnost, gdje je ustrajao na ne samo intelektualnoj već nadasve duhovnoj formaciji sjemeništaraca. Peto poglavlje donosi kroniku župe Baderna, teško stanje na koje je naišao došavši u župu, poteškoće na koje je nailazio zbog stava komunističkih vlasti prema svećenicima, upravo je ondje zapisao svoju najpoznatiju rečenicu: „Moja osveta je oprost." To je poruka Crkve svima onima koji su desetljećima u Istri progonili vjernike, svećenike i Crkvu. Mi Vam praštamo, jer naša snaga je Euharistija i Gospa, kako kaže bl. Miroslav, zaključio je vlč. Jakovljević.

 

M.M.