Mislili smo da su Francuzi tako drugačiji, a otkrivamo da smo tako slični…

Evo što je F-X Bellamy, diplomirani filozof, tridesetogodišnjak, dogradonačelnik Versaillesa, homoseksualac, izjavio poslije velebne manifestacije protiv homo-braka na ulicama Pariza.

Manifestirao sam zajedno s više od milijun Francuza, među kojima su bile stotine izabranih lokalnih čelnika. Razlika između stvarnosti ove manifestacije i reakcija većinskih političkih dužnosnika je tako velika, da se čovjek pita ima li još imalo časti, intelektualnog poštenja ili obične dobre volje kod onih, koji kod nas vladaju.

Htjeli smo reći da nam se čini da dijete ima pravo rasti s tatom i mamom, a Denis Baupin, potpredsjednik Narodne skupštine, nazvao nas je „kišom homofobnih izmeta“.

Htjeli smo izraziti svoju želju za otvaranjem istinske temeljite rasprave, a zastupnik Yann Galut ponavlja da „treba preći na druge teme“.

Htjeli smo otvoriti dijalog, a senator Jean-Pierre Michel tvrdi da smo “izgubili bitku”.

Sastali smo se, pa onda razišli – cijelo to mnoštvo! – jako mirno; nekoliko obitelji koje su počinile krimen da su se našle naprijed i da ih je mnoštvo poguralo, odbijene su udarcima pendreka… Ali Manuel Valls, ministar unutarnjih poslova, smatra da je „manifestacija izmakla kontroli organizatora“.

Bili nas je najmanje nekoliko stotina tisuća, a Arnaud Montebourg, član vlade, vidio je samo „šačicu pojedinaca“.

Došli smo iz svih krajeva Francuske, bili smo svi različiti; ali senator Michel nam se svejedno narugao: „Nekoliko rajfna za kosu i plisiranih suknji iskreno misli da ćemo odustati od braka za sve!“ Gospodine Michel, kratkovidnost se može liječiti; što se zlonamjernosti tiče, to je već nešto teže. Da bi se nju izliječilo, idite i pogledajte fotografije s manifestacije…

Došli smo iz cijele Francuske. Mnogi od nas proveli su dan i noć u vlaku, autobusu ili autu, da bi prenijeli poruku do koje im je stalo. Stotine tisuća ljudi dalo je svoje vrijeme i svoj novac da ne bi propustilo ovaj sastanak. Susreo sam studente koji su na godinu dana u inozemstvu, koji su štedjeli da bi si mogli platiti putnu kartu, jer su toliko željeli da ih njihova zemlja čuje… a jedini odgovor koji nam je dao zastupnik Erwann Binet bilo je pitanje „odakle im sredstva za financiranje tih putovanja“. Njihova velikodušnost – evo odakle dolaze sredstava, gospodine Binet!

To je nešto što vi ne razumijete ili se pravite da ne razumijete. Velikodušnost nije u jednakosti koju vi tako slatkorječivo obećavate, u licemjerju rasprave do koje u Francuskoj nije ni došlo zato što se vi bojite. Tu ste raspravu raskomadali, ugušili, spriječili i od samog ste početka nabijali osjećaj krivnje ljudima koji ne misle kao vi. Ne, istinska velikodušnost ne boji se dijaloga, ona se ne svodi na vrijeđanje, laži i prijezir.

Istinska velikodušnost katkada je u iskrenosti jednog hrabrog NE. Ta velikodušnost bila je danas u Parizu. Posvuda sam je susretao, daleko od medijske buke i suzavca; u osmjehu mladih, starih, roditelja, adolescenata koji su zajedno došli reći NE, NE, odlučno NE. Oni ne mogu dopustiti da njihova zemlja krene putem nepravde. NE, zakon ove Republike djetetu ne može uskratiti oca i majku. NE, istinska jednakost ne gradi se na lažnoj uniformnosti. NE, zastupnici koji su prije deset godina mislili isto što i mi ne mogu nas danas vrijeđati zato što smo mi dosljedni, a oni nisu. NE, nema ni mržnje ni homofobije u našoj želji da zakon bude u službi najmanjih, a ne u službi želja odraslih, ma kako hvalevrijedne one bile.

Tko je odgovoran za napetost koja nastaje? Tko je kriv za uvrede, tko ruši demokraciju? Tko izaziva nasilje zbog kojega danas toliki trpe – počevši od tolikih homoseksualaca kojima je jako teško gledati da legitimno pravo na priznavanje različitosti zapada u totalnu konfuziju zato što o ovom pitanju nema istinskog dijaloga?

Svi mi znamo da u našem životu i u našim međuljudskim odnosima postoji NE koji spašava i DA koji ubija. Postoji konstruktivno protivljenje i ubitačna šutnja. Postoje nužni sukobi i štetni pristanci. Danas je trebalo hrabrosti da bi se došlo i reklo NE, taj jednostavni NE neodgovornim obećanjima, ideološkim pozama, zatrovanim darovima koje jedna manjina želi pružiti homoseksualcima. Taj NE koji se pokušava ugušiti s toliko mržnje i karikiranja. Da, trebalo je hrabrosti; samo hrabra velikodušnost danas je natjerala više od milijun Francuza da dođu reći taj jednostavni i iskreni NE.

Ne htjeti ih čuti – to bi danas predstavljalo moralnu pogrešku.

P.S. Možda bi se ovaj tekst moglo pročitati još jednom i umjesto Pariz staviti Zagreb, Trg bana Jelačića, dvije nedjelje kasnije… Umjesto „stotine tisuća“ staviti „desetke tisuća“ (to je otprilike i razlika u omjeru broja stanovnika u našim dvjema zemljama). Umjesto „homo-brak“ staviti „ćirilica u Vukovaru“… ??? !!!

Lidija Paris