Kako se pozicija hrvatskog naroda vidi izvan BiH najbolje se možda može iščitati iz izjave banjolučkog biskupa msgr. Franje Komarice  koji je istaknuo da je „svojim zalaganjem na svim domaćim i stranim nadležnim adresama pitao što je s povratkom Hrvata, ali se susreo i s pitanjima "zar u BiH uopće ima predstavnika tog naroda?“

Ova žalosna konstatacija ili pitanje najbolje zrcali trenutno gdje smo i što smo, odnosno način na koji mi svi skupa ukazujemo vanjskim javnostima u kakvoj je realnoj poziciji hrvatski narod u BiH?

Svi dobronamjerni ljudi kojima su na srcu jednakost i pravda moraju ustrajati na rješavanju hrvatskog pitanja i konačnog cilja – istinske ustavne jednakopravnosti hrvatskog naroda s druga dva konstitutivna naroda u BiH.

Neće biti sretna ova država ako ne bude Hrvata, ako oni ne budu istinski jednakopravni i ako se oni ne budu osjećali ravnopravno sa druga dva naroda.

Dojma sam kako su se bh. Hrvati u cijelini umorili, razočarali i postali pretihi, postali „mlaki“. Ukidanjem Hrvatske Republike Herceg – Bosne i „utapanjem“ područja s hrvatskom većinom u Federaciju BiH krenuo je strmoglavi politički, gospodarski i demografski pad, a od tada do danas imali smo „bezbroj“ kriznih situacija i pogrešnih poteza u kojima krivci nisu samo bili vanjski čimbenici, nego je dosta toga bilo i produkt naše loše politike.

Predstojeće božićne blagdane prati osobito ozračje, nestabilnosti i nesigurnosti, brige za budućnost. Izostaje osjećaj zajedničke brige za najosjetljivije, najizloženije i najranjivije. Bojim se da nismo svjesni da socijalna osjetljivost osobito u ovom vremenu iskušenja mora biti osnovno obilježje našeg društva.

U međuvremenu, BiH je dobila novog glavnog tužitelja - Gorana Salihovića, koji je na tu poziciju došao s mjesta predsjednika Općinskog suda u Sarajevu. Unatoč tome što je predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso Bošnjakinja, a predsjednik Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća BiH Milorad Novaković Srbin, za glavnog tužitelja nije izabran Hrvat iako se ovdje jasno radi o nepoštivanju nacionalne ravnopravnosti.

O tome je više puta upozoreno na sjednici Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća koje je ipak na kraju izabralo Salihovića ignorirajući ove navode. Iako u dosadašnjoj skromnoj pravničkoj karijeri nikada nije napisao optužnice, Salihović je na jednu od najvažnijih pravosudnih funkcija izabran uz svesrdnu potporu predstavnika međunarodne zajednice (poglavito iz OHR-a), te jedinog stranog člana VSTV-a, norveškog odvjetnika Svena Mariusa Urkea, koji je već jedanaest godina na privremenom radu u BiH.

Da su drugima „samo puna usta potrebe za istinskom ustavnom jednakopravnosti Hrvata s druga dva naroda“ govori i činjenica kako su bošnjački i srpski članovi Ustavno-pravnog povjerenstva Parlamentarne skupštine  BiH, a dotična gospoda dolaze iz SDA, SDP-a BiH, SNSD-a i SDS-a, odbacili amandmane legitimnih hrvatskih političkih predstavnika koji bi vodili izjednačavanju pozicije Hrvata na državnoj razini. Ni kod srpskog ali niti bošnjačkog naroda nema političkog opredjeljenja da se izjednači pozicija Hrvata.

Kod Bošnjaka se prepoznaje pozicija građanske opcije, dok se srpski predstavnici jasno zalažu za očuvanje svoga entiteta i zanemarivanja države.

Nitko od njih ne želi učiniti bilo kakav ustupak u korist hrvatskog naroda. Ljudi, ovo su činjenice, sve drugo je „šuplja priča“, koje ionako ne manjka u ovoj državi danima, mjesecima, godinama! Prepoznat će se po djelima svojim!

Posebno je licemjerno kada se među  dijelom bošnjačke javnosti zahtjev za jednakopravnosti Hrvata tumači kao put u stvaranje trećeg entiteta.

Bilo kakvo izjednačavanje položaja Hrvata se vezuje uz treći entitet. Istodobno, sama SDA traži de facto entitet od Stoca do Mostara. Za nas je sinonim ravnopravnost i mi želimo izražavati demokratsku volju svoga naroda jednako kako to imaju Srbi i Bošnjaci.

Da bi se hrvatsko pitanje riješilo Bošnjaci se moraju odreći dominacije, a u RS-u treba reći da nema razlike između Vlajkija i Komšića te da tamo nema Hrvata. Po crkvenim podacima u RS-u živi oko desetak tisuća Hrvata. Surova istina je da demografska snaga Hrvata postoji samo u Federaciji BiH u kojoj su Hrvati dotučeni groznim Petritschevim ustavnim promjenama.

Kada smo već kod Vlajkija, ovaj dopredsjednik RS-a iz reda hrvatskog naroda koji je na tu poziciju izabran srpskim glasovima optužio je ovih dana američkog veleposlanika u BiH da želi „destabilizirati i srušiti postojeću vlast u RS-u“.

Vlajki je istaknuo kako je: „američki veleposlanik u BiH otvoreno pozvao narod da izađe na ulicu i ruši postojeću vlast. Očito je, da se dijelu međunarodne zajednice ne sviđa uravnotežena politika RS u odnosu na Zapad i Rusiju. Sve u svemu, krajnje je vrijeme, ukoliko ne dođe do povijesnog kompromisa triju kostitutivnih naroda u BiH, a bez stranih tutora, da se RS mora jednostavno proglasiti samostalnom državom koja je svojevoljno u konfederacijskom odnosu unutar Bosne i Hercegovine“.

Kako bi bili upućeniji, ističemo kako je ovo Vlajkijeva reakcija na komentar veleposlanika SAD-a u BiH koji je na svom blogu objavio komentar o borbi protiv korupcije u BiH.

Veleposlanik Moon u njemu, pored ostalog, ističe: „...Što je dosta, dosta je: Vrijeme je za borbu protiv korupcije u BiH.  Svake sekunde u kojoj se korupcija tolerira u ovoj zemlji, 47 KM biva ukradeno od gospodarstva. Korupcija je složen problem i moramo se protiv nje zajedno boriti, napasti je sa svih strana. A neprihvatljivo je i da međunarodna zajednica šuti o korupciji. E, više neće....., navodi američki veleposlanik na svom blogu.

Nakon Vlajkija, reagirao je i predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik koji je istaknuo kako je neprimjereno za jednog veleposlanika da se miješa u unutarnje stvari zemlje u kojoj se nalazi.

Dodik je rekao da će zatražiti objašnjenje za takvu izjavu, te je još dodao, citiramo,  “zatražit ću da objasni na koji je način došao do takve izjave. Ako je to dio scenarija vezan za ”arapsko proljeće” ili nešto drugo što želi uraditi, onda je na krivom putu. Ta vrsta arogancije u smislu miješanja u unutarnje stvari u BiH preobimna je bez obzira što dolazi od veleposlanika SAD“.

Pojedini poznavatelji političkih prilika u RS-u obznanili su ovih dana kako je, navodno, američka administracija donijela odluku da se njeni predstavnici do daljnjeg neće sastajati sa Dodikom. Isti izvori navode da je ovakva odluka donesena pošto je Dodik nekoliko puta navodno obmanuo sugovornike iz Wasingtona.

Eh, sada pošto je američki veleposlanik u BiH u svom komentaru o borbi protiv korupcije rekao da je „dosta!“, dobronamjerno ćemo ga uputiti u najnoviji slučaj „Lijanovići“! Specijalni tim Tužiteljstva BiH u suradnji s inspektorima Uprave za neizravno oporezivanje (UIO) BiH duže od godinu dana prikuplja podatke o milijunskim utajama poreza koje su počinile tvrtke MI-MO iz Mostara i "Farmer" iz Širokog Brijega te još nekoliko uvezanih kompanija koje su u izravnom ili neizravnom vlasništvu obitelji Lijanović.

Evo veleposlaniče, krenite od njih – nedodirljive obitelji koja je još, pored ovoga, mešetarila sa poticajima, javno kupovala glasove i čiji su visokopozicionirani stranački dužnosnici političkoj konkurenciji podmetali bombe pod vozila.

Mišo Relota