U zadnjih godinu dana bilo je mnogo govora o opasnosti od Europe u dvije brzine, u kojoj 17 država članica eurozone napreduje brže od ostalih, što bi, vjeruje se, mogao biti početak kraja gotovo 60 godina europskog ujedinjavanja, piše ovaj tjedan Reuters.

No umjesto da se kreće u jednoj ili dvije brzine Europska unija samo što nije krenula unatrag, točnije bi bilo reći da Europska unija nalikuje na autocestu s tri prometne trake. A o putu kojim bi trebalo krenuti razgovorat će europski čelnici na skupu u Bruxellesu 13. i 14. prosinca.

U sporoj traci, najbližoj izlazu, nalazi se Velika Britanija, najsuzdržanija europska članica zadnjih 40 godina. Kao što je londonski gradonačelnik Boris Johnson, mogući budući premijer i bivši novinar iz Bruxellesa, rekao ovaj tjedan, Velika Britanija u postupku je preoblikovanja svojih veza s Europom, a cilj je manje a ne više.

Mnogi Britanci nisu zadovoljni miješanjem Europske unije u pitanja koja se kreću od položaja Londona kao svjetskog financijskog središta do glasačkih prava britanskih zatvorenika. Zasad, Britanija ide u istom smjeru kao i ostali, no u mjesecima ili godinama koje dolaze mogla bi zaključiti da će joj bolje biti izvan Unije.

Najbliže britanskim stajalištima, po ocjenama europskih diplomata,  su Češka i Švedska. Obje, premda mnogo suzdržanije, iskazuju sve veće nezadovoljstvo smjerom u kojem EU ide tj. sve jačim ujedinjavanjem.

Potkraj 2011., Češka je zajedno s Velikom Britanijom odbila potpisati "proračunski ugovor", sporazum o strožoj financijskoj stegi, koji su ratificirale sve ostale države članice. Švedska im se umalo pridružila, a i sada je na njihovoj strani u jednako osjetljivom i važnom pitanju - bankovnoj uniji.

Zemlje koje nisu članice eurozone strahuju da bi mogle izgubiti suverenost nad svojim bankama ako Europska središnja banka (ECB) postane jedino nadzorno tijelo.

Premda iz različitih razloga, Veliku Britaniju, Švedsku, Češku i još nekoliko drugih država, uključujući Mađarsku i Poljsku, zabrinjavaju planovi za uspostavu bankovne unije i ne slažu se s tom eurocentričnom zamisli. Razlike su vidljive i u drugim pitanjima.

Idući tjedan, Europskoj će uniji u Oslu biti uručena Nobelova nagrada za mir. Očekuje se nazočnost najmanje 20 europskih šefova država ili vlada, ali među njima ne će biti britanskih, švedskih i čeških čelnika.

"Nema sumnje da je Velika Britanija u sporoj traci i da razmišlja o izlasku", rekao je ministar za Europu jedne države članice. "Tamo bih stavio i Švedsku i Češku. Možda ne namjeravaju skrenuti, ali se sigurno kreću sporo."

Brza traka trebala bi, u teoriji, biti namijenjena za 17 država članica eurozone koje putuju jednakom brzinom kao da su na njemačkoj autocesti. No slika nije tako jednostavna. Šačica ih možda može pratiti korak, no drugima to nije lako. Ne samo da koče promet, nego bi mogle uzrokovati i nesreću.

Nakon tri godine dužničke krize, nije teško pogoditi o kome je riječ: Grčkoj i Portugalu, naravno, i u određenoj mjeri Irskoj, premda je ona nešto ubrzala. Iza njih je nekoliko drugih kojima će uskoro biti odobrena pomoć, koje su je već zatražile ili će to morati učiniti u mjesecima koji dolaze, što se odnosi na Cipar, Španjolsku i Italiju.

Preostale zemlje uključuju Njemačku, Finsku, Nizozemsku i Austriju s jedne strane i Estoniju, Slovačku, Maltu i Sloveniju s druge, dok su Francuska i Belgija negdje u sredini.

Možda najizazovnije mjesto nalazi se u srednjoj traci. Teško je procijeniti koja bi od otprilike sedam zemalja mogla prijeći u brzu traku, koje naginju sporoj, a koje ostaju u sredini.

"Srednja traka je teška jer neke zemlje daju znakove za lijevo, a kreću se udesno", rekao je jedan visoki europski dužnosnik uključen u rješavanje dužničke krize. To posebice vrijedi za Mađarsku. Želi uvesti euro u doglednoj budućnosti, no opetovano iskazuje nezadovoljstvo u britanskom stilu zbog smjera kojim se EU kreće, osobito kada je riječ o bankovnoj uniji i pravosudnim pitanjima.

Poljska je nešto jasnija, no i ona je neodlučna kada je riječ o euru i datumu njegova uvođenja. Litva želi uvesti euro što je moguće prije, no pitanje je hoće li za to biti spremna tako brzo kako želi. Danska pak izbjegava euro i druge važne europske politike, no i dalje je predana europskoj zamisli, stoji u Reutersovoj analizi koju prenosi Hina.

R.H.