Ako apstrahiramo one koji sanjaju balkansku federaciju, pa one za koje Hrvatska ne počiva na Domovinskom ratu, jer je on za njih“ mit“ ( točno tako stoji u programskim tezama stranke Nova ljevica koju vodi Ivana Kekin,),u riječ sve one koji Hrvatsku doživljavaju u rasteru od „ne volim, do- prezirem“, svi drugi će s puno razumijevanja pa i zahvalnosti pozdraviti nabavu oružja koju je Hrvatska ovaj tjedan dogovorila u Parizu i Berlinu.

Oružjem se zvecka na sve strane, gotovo 20 godina nitko nije ništa napravio za razvoj hrvatskih oružanih snaga i sada napokon imamo vlast koja obnavlja od zrakoplovstva preko opreme za kopnenu vojsku, do najave da nabavljamo i dvije korvete za Jadran. Napokon, napokon, napokon! Ovo je druga, povijesna nabava vrhunskog oružja za hrvatsku vojsku koju ostvaruje Plenkovićeva Vlada i to je sjajna vijest.

U osnovi, sve je to ispravljanje fatalnih grješaka svih Plenkovićevih prethodnika koji su dopustili propadanje slavne vojske do razine da je na dnevni red došao i dnevni obrok! Čak je i hrana za hrvatsku vojsku došla u pitanje i to baš u vrijeme kad je premijer bio Milanović. Koliko moraš biti nezainteresiran za nacionalne temelje da vojsku jedne države svedeš na tu razinu? Mesić je u ovom poslu obavio lavovski posao, kadrovska čišćenja u prvom redu, ali ni Sanader, a iznad svega Milanović, ništa nisu napravili da podignu na noge slavnu hrvatsku vojsku. Do prije šest godina o nabavi oružja gotovo da je bilo zabranjeno razgovarati i u tom smislu će politika ove Vlade biti zlatnim slovima ispisana u povijesti.

No, misterij kod obje nabave jest ignoriranje Amerike. Jer, mi smo odbili ponude najveće svjetske vojne sile i kupili francuske vojne zrakoplove. I tu negdje počinje zaplet o kojem svi šute, ali koji je nemoguće ignorirati. Po izjavama brojnih vojnih stručnjaka kupili smo sjajne zrakoplove, izvrsne haubice i ponajbolje tenkove na svijetu, ali okrenuli smo ponovo leđa najvećoj svjetskoj sili koju danas vodi jedan menager koji sasvim sigurno „knjiži“ ovu „košaricu“ koju mu je službeno Zagreb već drugi put dao. Žurim reći da smo od Amerikanaca nešto dobili, nešto kupili i tenkova i helikoptera i još neke vojne opreme, ali to je simbolično u odnosu na naše potrebe i njihove mogućnosti. Osim toga mi nismo samo odbili Ameriku u kupovini oružja, mi smo još kod prodaje zrakoplova deklarirali i potpisali strateški savez sa Francuskom! Nije prošlo dugo, Francuska je Srbiji prodala iste zrakoplove! To se zove partnerstvo? I to strateško?

Da nećemo kupiti američke zrakoplove iznenadilo je i same Amerikance tim prije što su ranije Bugarska, Poljska, Slovačka i Češka kupile američke zrakoplove i to izravnim pogodbama. Nisu čak ni raspisivali natječaje. Zato jer razumiju što strateški znači kupiti američke zrakoplove. I znaju što politički znači odbiti SAD. Plenković je kupovinu zrakoplova započeo 2017, da bi nakon dugog manevra krajem 2021 kupio francuske zrakoplove. U tom razdoblju Amerika je u Zagreb na pregovore poslala najjače moguće ljude: pomoćnika američkog ministra obrane, načelnika glavnog stožera američke vojske, na kraju čak i državnog tajnika Pompea i Plenković je sve što su oni nudili odbio. Ta njegova fiksacija, ne na Njemačku čije strateško partnerstvo s nama je bilo kristalno jasno kod stvaranja države, a i nadalje, ne ni na Britaniju kojim fatalnim, gotovo perverznim putem je krenuo svojedobno Račan, nego na Francusku s kojom smo povijesno uglavnom bili na različitim stranama, naciji nikad nije objašnjen.

Plenković od prvog dana pokazuje animozitet prema Americi, odbijao je godinama Trumpove zahtjeve da izgradi LNG na Krku jer je Merkel bila protiv toga, nikada nije dao podršku Kolindi glede našeg povezivanja sa Jadran-Baltik asocijacijom i čvrsto je stajao uz politiku Angele Merkel. Na početku je izgledalo kao da mi hoćemo kupiti američke rabljene Baracke koji su bili u vlasništvu Izraela, ali Amerikanci su odmah upozorili Vladu da neće dopustiti prodaju zrakoplova koji traže prekrajanje američkih motora. To pak da je Amerika dala do znanja da neće dopustiti prodaju Baracka nije u početku znao niti ministar Krstičević koji je uporno pregovarao, sve dok mu američki veleposlanik Kohorst nije začuđeno rekao da Amerika duže vremena upozorava Zagreb da je ta kupovina nemoguća. Da se nekako zaštiti od te informacije koja je postala javna, Krstičević je na upit medija zašto pregovara oko zrakoplova koje Amerika ne dopušta prodavati, javno izjavio :“Ja to nisam znao, veleposlanik Kohorst to nije rekao meni“.

Hrvatska ni službeno nije tražila najbolju ponudu, već je sama Vlada odabrala da hoće kupiti izraelske Baracke i unatoč svim mogućim upozorenjima s američke strane krenula je u pregovore. Na samom početku su te 2017 godine predstavnici Locheed Martina, firme koja proizvodi F 16, bili u Zagrebu i jasno su hrvatsku Vladu izvijestili da SAD do sada nikad nikome nije dao dozvolu za „transfer tehnologije u neku zapadnu zemlju“. Oni su nam tada ponudili rabljene F 16 koji su bili u Grčkoj i koji su se mogli odmah uzeti. Odbili smo. Vidjevši da je Zagreb nominalno zainteresiran za američke letjelice, Washington je ponudio Hrvatskoj da strateški odabere F16 kao svoj borbeni zrakoplov, a da naknadno odabere zemlju partnera za tu kupnju, SAD ili neku drugu zemlju koja prodaje te zrakoplove.

Poruka je bila jasna: razumijemo da nemate novaca za nove letjelice, kupite rabljene, budimo strateški partneri! Druga opcija je bila američka nadogradnja izraelskih F16, ali je to tek bilo preskupo, pa smo to odbili i krenuli smo u pregovore za Baracke znajući da ih nećemo kupiti. To je bila operacija s trikom: nešto poput bitke na Neretvi! Naime, jedva tri mjeseca nakon što smo počeli pregovarati oko Baracka, Amerika, kako je i najavila, odbija izraelsku zahtjev da se na tim zrakoplovima poveća broj sati naleta. Par mjeseci kasnije pomoćnik ministra obrane iz Pentagona šalje mail hrvatskoj Vlada da neka provjeri je li Izrael dobio dozvolu za tehničke preinake, jer da je moguće da takva dozvola nikad ne bude izdana. Sve je ovo procurilo u medije i afera se počela kotrljati.

Nakon što je službeni Zagreb najprije rekao da nije dobio nikakav mail, pa se onda uvijeno priznalo da su upozoreni, Amerika još uvijek vjerujući da imaju posla sa zahvalnim sugovornikom šalju u Zagreb na pregovore ni manje ni više nego: načelnika Glavnog stožera američke vojske! I opet ništa. Ne samo to, nego, nakon svih tih razgovora, upozorenja, mailova, hrvatska Vlada unatoč svemu krajem 2018 izvještava da je odlučila kupiti izraelske Baracke! Koja upornost i koji prkos! Kad je ta odluka javno priopćena, ovdje su stigli izraelski predstavnici i javno rekli na glas, da ne mogu isporučiti zrakoplove o kojima se dvije godine pregovaralo! Nakon toga se godinu dana ništa na tu temu nije događalo. Time je samo curilo vrijeme kad ćemo morati prizemljiti MIG-ove i ulazili smo smišljeno u cajtnot. I onda je odjednom sazvana sjednica nadležnih tijela i rečeno je da se vraćaju na taj posao. Krstičević je bez okolišanja tada izjavio: “Ako mene pitate koji model ,to je platforma F16“. Isti dan je ministar Bačić ničim izazvan rekao da „ministar može predlagati ali da odluku donosi Vlada“, a Plenković je bio do te mjere iritiran Krstičevićevom izjavom da je rekao :“Nema još nikakve odluke, jedino je meritorno i važno ono što ja govorim“.

Tada stiže državni tajnik Pompeo u Zagreb, Amerika nudi nekoliko opcija, a uz nju Locheed Martin nudi: kod Zadru gradnju regionalnog centra za obuku i održavanje hrvatskih, slovačkih i bugarskih F 16 zrakoplova i to u suradnji sa šest hrvatskih tvrtki! Amerika tada nudi: šest novih F16 za 700 milijuna dolara, 12 rabljenih F 16 za milijardu i četiri stotine milijuna dolara ili 8 rabljenih za 930 milijuna dolara. Plenković sve odbija i kupuje 12 rabljenih francuskih zrakoplova za milijardu i 180 milijuna eura! Ministar Banožić je odbio i saborskom Odboru za medije i predsjedniku države Milanoviću pokazati ugovore o toj kupnji rekavši da „bez pismenog odobrenja francuskog Ministarstva obrane i s njim povezanim tvrtkama nije moguće otkrivanje podataka trećoj strani“. Sabor je tu dakle imao tretman „treće strane“? Možete zamisliti da francusko ministarstvo obrane potpiše ugovor kojeg ne smije vidjeti njihov predsjednik ni ključni parlamentarni odbor?

Nakon toga smo uspostavili prilične odnose sa SAD-om, stigli su helikopteri i tenkovi, nešto nam je bilo čak i poklonjeno i sve je djelovalo kao uvertira u drugo poluvrijeme koje je po logici stvari trebalo pripasti - Americi. Ne! Ne, ni sada! Opet smo kupili oružje od Francuske, ovaj puta i tenkove od Njemačke.

Ponavljam, svaki domoljub je sretan i ponosan da se slavna hrvatska vojska naoružava najboljim oružjem kojeg svijet danas ima, ali naciji nije jasno zašto smo tako ustrajno ignorirali Ameriku i koliko će to politički koštati Hrvatsku.

Tihomir Dujmović / Facebook

Share
0