Njemački filozof Oswald Spengler napisao je knjigu ''Propast Zapada''. To je vjerojatno jedna od najzanimljivijih knjiga prošloga stoljeća uz knjigu Juliusa Evole – ''Pobuna protiv modernoga svijeta''. ?Čitajući te dvije knjige osoba se može pitati nakon mnogih desetljeća koju su prošla – da li su obojica autora i filozofa bili u pravu sa svojim predviđanjima, mislima i tvrdnjama ?

Uglavnom čitajući naslove novina ovih dana te prateći što se zbiva u Europi i SAD-u može nam biti jasno kakva je situacija. Riječ ''loše'' bih ovdje nadomjestio rječju ''užas''. Ekonomska situacija je sve lošija i lošija a i sve je više neobuzdanih ljudi koji se udružuju u rulje koje ostavljaju pustoš iza sebe. Italija polako ali sigurno tone u krizu, u SAD-u je ekonomska situacija sve lošija i lošija dok se na ulicama SAD-a sastaju tzv. ''flash-mobs'' (munjena rulja) koji se nalaze i kontaktiraju preko društvenih mreža da bi zajedno napadali ljude nasumice na ulici. Mnogi se pitaju zašto se sve ovo događa ? Neki puta nasilje je rasno motivirano jer su oni koji ga čine u pojedinim slučajevima osobe crne boje kože iz lošijih gradskih naselja i četvrti koji nemaju cilja u životu ili je to u nekim slučajevima zbog loše ekonomske situacije, zbog toga jer nemaju adekvatnih primjera u životu ili su im pak krive osobe drugih boja kože zbog njihovih osobnih nedaća i nemogućnosti da se pokrenu i izdignu iz ''mulja'' u kojemu žive. U drugim pak slučajevima žrtve su čak i majke s djecom, ili pak osobe crne boje kože , ljudi iz Azije ili jednostavno prolaznici koji su se našli nažalost na nekoj ulici ili mjestu u ''krivo vrijeme''.

Ovdje je i poveznica za webstranicu koja prati što se događa kronološki tako da možete sve vidjeti kao i pripadajuće članke uz svaki pojedini slučaj.

No to je SAD.

Zadnja tri dana gledam kako gori grad u kojemu sam se oženio i živio neko vrijeme sa svojom suprugom. London je sredinom devedesetih bio naprosto grad u kome je bilo zadovoljstvo živjeti. Više ga ne doživljavam takvim u sigurno posljednjih 10 godina. Kako to da su se ''dogodili'' neredi u Londonu koji evociraju tužne uspomene na divljanja rulje u Parizu u Francuskoj 2005 godine kao i nemire u Grčkoj. Dok za Grčku znamo što se događa ovo što se događa u Velikoj Britaniji i gradovima SAD-a je nešto posve drugo.

Zašto u Engleskoj ? Moguće je iz više razloga. Dogodilo se jer :

1. Društvo se generalno toliko liberaliziralo da danas imamo toliko grupa, grupacija, udruženja, sljedbi, sekti i udruga koje promiču raznorazne stvari, ideje i akcije. Čitam i vidim i da u Hrvatskoj postoje osobe koje slijede kolege iz Europe i SAD-a u takvim nastojanjima . Postoje pozitivni i društveno korisni razlozi za postanak i djelovanje određenih grupa , udruženja i udruga no postoji i određen broj udruga, udruženja i grupa koje nisu nužnost nego su čisto pomodarstvo i kopiranje modela sa ''Zapada'' koje su već i na tom ''Zapadu'' odbačeni ili totalno marginalni. Upravo zbog sličnih politički korektnih udruženja i zajednica rulja u Londonu može raditi što hoće ispred nosa policije jer oni imaju ''svoja ljudska prava''. Koja prava pitam vas ? Prava da ljudima pale njihove domove, kuće i automobile dok na ušima imaju ukraden najnoviji Ipod s kojega trešti ''gangsterski rap'' čiji stihovi u pjesmama veličaju nasilje nad ljudima, tretiraju žene kao smeće , govore o tome kako se obogatiti na ilegalan način i slave kriminalno ponašanje kao i same kriminalce kao heroje. Da ne pričamo o ''kulturi'' teških droga.

Da su ti mladi ljudi zaista ljuti na kapitalistički sistem i vladu oni ne bi napadali svoje općine i zajednice u kojima žive kao niti stanove i kuće žitelja tih općina i zajednica nego bi izašli na prosvjede ispred određenih ustanova. No toga nije bilo u Londonu. Tu dolazimo dakle do točke broj 2.

Te bande i lopovi kradu , pljačkaju i pale jer su zaraženi bolešću ''posjedovanja'' i iluzije ''statusnih simbola'' koje im stalno natrpavaju kako postmoderna idiotska pop ''kultura'' sa već znanim akterima i kvazi ''celebrity'' kulturom tako i konstantne reklame u kojima se pokazuju skoro svakih par mjeseci neki novi uređaji koje ''morate'' i ''trebate'' posjedovati. Onda ne može biti niti najmanje čudno da takva ''kultura'' upravo onda i velikim djelom ohrabruje i pospješuje sociopatsko djelovanje u vidu ''sigurnosti u brojevima'' * kada se radi o rulji koja zajedno krade, uništava i pljačka na takav način da im više nije niti stalo da pokriju svoja lica maramama i to usred bijela dana. Pohlepa i oportuno ponašanje su samo ''začin'' dodan svemu tome kao i ''osjećaj poput orgazma'' kada se ruši i uništava sve ispred sebe. To je nešto što se kosi sa svim civilizacijskim normama, tradicijom, kulturom i tekovinama te jednim nadreligioznim i univerzalnim moralom i osjećajem. U zadnja dva dana sve što je ta rulja najviše krala i pljačkala bili su mobiteli, laptop računala, stereo hi-fi uređaji, lcd televizijski prijemnici , tenisice velikih marki poput ''Nike'' i Adidas'', kamere, fotografski aparati i naravno uređaji poput Ipod –ova. Posjedovati Blackberry komunikacijski uređaj (preko kojega su se i većinom i organizirali) kao i Ipod, su statusni simboli za takve spodobe jer nemaju zanimacije za nikakve druge stvari u svome životu, niti ih zanima ništa inteligentno osim piti alkohol, uzimati i preprodavati droge i množiti se poput ameba uz destruktivnu i nasilnu -nazovimo je tako - glazbu. Za takvo ponašanje opravdanja nema . Nema čak niti opravdanja u tome da su neki od njih djeca imigranata ili pak djeca iz siromašnijih kvartova koji nemaju ništa, ama baš ništa izgubiti u svome životu tako da ni ne haju za bilo kakve posljedice. Ovoga puta ne može se više samo kriviti roditelje , koje nitko normalan ne može više ni kriviti, jer današnji roditelji toliko rade da neki od njih i zaboravljaju kako im se zovu djeca dok neki ne mogu niti započeti obitelji (u svojim 30-im godinama s diplomama s velikih europskih visokoškolskih ustanova) jer ne mogu naći adekvatan stalan posao s kojim bi eventualno mogli prehraniti obitelj i uz to platiti sve režije i zalog (hipoteku) na kuću ili stan. A što da pričamo o godišnjem odmoru ili nekim sitnicama sa strane ?

Osobno posjedujem mobitel Nokia 3410 . Oni od vas koji imaju mobitel znaju da je moj mobitel sada već arhivska građa spremna za muzej. Meni osobno mobitel predstavlja sredstvo komunikacije s obitelji a ne kao sredstvo za pisanje polupismenih poruka na ''polomljenom'' engleskom ili hrvatskom jeziku koje naliče na sporazumjevanje babuna u džungli kada se izgovaraju riječi ili pak kako ide - mobitele s takvim dodatcima da uskoro možemo očekivati i mobitel s mikrovalnom pećnicom – onako da nam se nađe za topli sendvič , dok jel' – čekamo tramvaj. Ma to su samo aplikacije.

Kao mladić sam bio neko kraće vrijeme bio squatter u 80-im godinama prošloga stoljeća te slušao crust punk bandove kao Amebix (još uvijek ih slušam), Concrete Sox, Discharge,Heresy, Deviated Instinct, Doom i mnoge druge. No tada je sve bilo puno, puno drukčije jer smo se tada nalazili svirati glazbu u nekom atomskom skloništu kao i pisali tekstove za pjesme koje će imati pozitivnu poruku za ostale ljude.

Koliko nam je svima još u svježem sjećanju nedavni tsunami u Japanu i nesreća koja je zadesila taj narod ? Da li ste čuli, čitali ili vidjeli o barem jednom jedinom slučaju da je neki japanac a kamoli grupa njih, pljačkala ili palila neku trgovinu, radno mjesto ili nečiji dom. Niste naravno, jer se kultura tih ljudi temelji na časti i dostojanstvu što mi se čini sve više i više izgubljenim u postmodernoj Europi čija se tradicija i naslijeđe, kao uostalom i u SAD-a , polako raspada po svim šavovima ustupajući mjesto nečemu što se više ne može nazvati niti civilizacijom a kamoli kulturom.

Čast i dostojanstvo nisu na prodaju kao ni vlastita Domovina a oni koji nemaju časti i dostojanstva nemaju ni Domovine pa makar klafrali (kako bi mi zagrebački nijemci rekli za riječ brbljati) ili se kleli u tu istu Domovinu bezbroj puta. Njihovo ''domoljublje'' se sastoji u koncepciji svijeta zasnovanoj na lažima, lopovluku, krađi, malverzacijama, prijevarama, makinacijama, mitu, korupciji, pohlepi koja umjesto krvi teče njihovim žilama, lažnim i umjetnim osmjehom za '' naivne narodne mase koje gledaju petparačke sapunice '', orgazmičkim uzdizanjem prošlih totalitarnih sistema i kupljenim diplomama.

Vrijeme je da se kako u Europi, SAD a tako i u Hrvatskoj, vodeće strukture počnu baviti prevencijom ovakvih sociopatskih ponašanja kojih bi se postidio i pećinski pračovjek, ali da bi se to postiglo na ljude, naciju i narod se ne može gledati s nadmorske visine te govoriti o njima kao statističkim brojevima ili ciframa.

Autor: Thor Einar Leichhardt

new-antaios.net

*Sigurnost u brojevima – ''safety in numbers'' izraz za osobu ili osobe koje traže svoj identitet ili spas u svojoj brojnosti da bi nešto napravili.

{linkr:related;keywords:leichhardt;exclude:7773,7774,7776,7775;limit:7;title:vezani+sadr%C3%85%C2%BEaj}