Zbog čega se Ured predsjednika Ive Josipovića, uključujući i njegove savjetnike, aktivnije ne pozabavi pitanjem 945  nestalih osoba iz Domovinskog rata pitanje je na koje nitko u Republici Hrvatskoj ne pokušava pronaći kvalitetan odgovor. Umjesto toga, javnosti se plasiraju spinovi o tome je li kirurška intervencija na oku predsjednika Republike izvedena po zakonu i uhodanoj praksi ili nije.

U ovom trenutku traga se naime za 945 osoba, nestalih uglavnom 1991. i 1992. sa u to vrijeme privremeno okupiranih područja Republike Hrvatske

Prema riječima Ivana Grujića, pomoćnika ministra branitelja, Ured predsjednika Republike i Vlada upoznati su s činjenicom da je na djelu hrvatskog teritorija koji je do Oluje i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja bio pod okupacijom, nalazio jedan broj grobnica koje su tijekom 1995. pripadnici Vojske Jugoslavije ekshumirali i prebacili na neko drugo mjesto.

U nedavno objavljenom intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji Grujić je naime iznio saznanja o uključenosti Banjalučkog korpusa u zločine počinjene na prostoru Republike Hrvatske tijekom 1991., ali i o prikrivanju dokaza od strane VJ, odnosno od strane njezine Uprave za bezbjednost tijekom 1995.

-Imamo saznanja i o sudjelovanju jedinica Banjalučkog korpusa bivše JNA u odvođenju zarobljenika, ranjenih i civila iz Zapadne Slavonije u BiH tijekom 1991. i to je bilo u nadležnosti Vojske o čijim zapovijedima i akcijama ima podatke Republika Srbija i za taj dio traži se njezina suradnja – kazao je tom prigodom Grujić.

Istovremeno dok traje potraga za nestalim osobama nekolicina predsjednikovih savjetnika ne može skriti kako ima iznimno dobre odnose s Banja Lukom i Beogradom. Uz poslovično dobro informiranog predsjednikova savjetnika za špijunska pitanja Sašu Perkovića, koji je od oca Jože naslijedio veze i poznanstva i kome je to opis poslova, to je u prvom redu dvoje bivših novinara - predsjednikov savjetnik i osobni analitičar Dejan Jović ali i savjetnica za pitanja „regiona“ Romana Vlahutin.

Jugoslaven kreator predsjednikovih stavova

Dejan Jović je osoba s londonskom adresom koja za Josipovića priprema brifinge na temelju analize medija i pomaže u profiliranju njegovih političkih odluka. Stoga, nema nikakve dvojbe da je upravo Jović kreator Josipovićevih aktivnosti vezanih za „region“.

Dejan Jović ponosni je vlasnik četiri akademska zvanja s četiri različita sveučilišta (diplomirao u Zagrebu, magistrirao u Ljubljani i u Manchesteru, doktorirao na School of Economics u Londonu), a po političkom uvjerenju je Jugoslaven, koji je u nedavnom izboru jednih beogradskih novina proglašen desetim najmoćnijim Srbinom na svijetu.

Jović je, što bi se u žargonu kazalo „britanski čovjek“ koji radi kao sveučilišni profesor i konzultant britanske Ekonomsko-obavještajne agencije bliske grupaciji oko Georga Sorosa.

Uglavnom, jednog od ključnih kreatora Josipovićeve politike u javnosti je postao poznat još osamdesetih godina kada je obnašao dužnost glavnog i odgovornog urednika časopisa „Polet“, glasila Saveza socijalističke omladine, poznatog po svojim rigidnim jugoslavenskim stavovima.

Nakon sloma Jugoslavije, Jović se priključio ekipi kontroverznog Ferala, od kud kreće i njegov uzlet na britansku znanstvenu i špijunsku scenu, na čemu je svojedobno osobno zahvalio Georgu Sorosu.

U hrvatskoj javnosti je ostao zapamćen i po intervjuu koji je 2009. godine dao Pavićevoj Slobodnoj Dalmaciji, u kojemu se neskriveno i žestoko založio da „Hrvatska s ulaskom u Europsku uniju pričeka na Srbiju i ostatak regiona“.

Javnost u Srbiji Josipovićeva pak savjetnika pamti po tvrdnjama  da su u „Jugoslaviji postojala dva antifašistička i projugoslavenska pokreta, partizanski i četnički“, što umnogome daje odgovor i za određene postupke i istupe aktualnog predsjednika.

>>Dejan Jović zahvalio Sorosu: 'Prilika je da mu se osobno zahvalim na potpori u 1990-im'

Posljednjih dana, kreator Josipovićeve političke doktrine našao se na udaru djela bošnjačkih udruga, koje su ga optužile da s pozicije savjetnika predsjednika Republike Hrvatske negira genocid nad Bošnjacima i relativizira krivnju velikosrpske politike za rat u bivšoj Jugoslaviji.

>>Savjetnik predsjednika Josipovića namjerno umanjuje odgovornost Srbije za agresiju na susjedne države

Povod za takvu tvrdnju je nekoliko mjeseci stara Jovićeva recenzija knjige profesora Davida Gibbsa, prema kojoj Srbi nisu agresori nego su „žrtve zapadnih sila“. Cijela Jovićeva „znanstvena“ recenzija temelji se na tezama o globalnim razračunavanjima Amerike i Njemačke, odnosno Europe, preko „nejakih balkanskih leđa i desetaka tisuća leševa“, u kojoj Josipovićev savjetnik čvrsto zagovara britansko-srpska gledišta na jugoslavensko pitanje.

>>Dejan Jović: Prava meta napada bošnjačkih udruga je politika Republike Hrvatske

Međutim, u trenutku kad su bošnjačke udruge reagirale na ovakav  istup Josipovićevog savjetnika, on je uzvratio da je „prava meta napada je politika Republike Hrvatske kojom se podržava jedinstvena i multietnička Bosna i Hercegovina“. Prebacujući tezu s optužbi za djelovanje u službi srbijanske politike, Jović je cijelu situaciju skrenuo na adresu dr. Franje Tuđmana, naglasivši kako se njemu ne može predbaciti da je dio „politike retuđmanizacije“.

Nečuvena izjava, kao i činjenica da u Republici Hrvatskoj nitko na nju nije reagirao!

Najmoćnija žena na Pantovčaku

Bolje upućeniji istodobno ukazuju da, uz Dejana Jovića,  značajnu ulogu po pitanju traženja nestalih osoba može odigrati i Romana Vlahutin, predsjednikova savjetnica za jugoistočnu Europu, odnosno za Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Republiku Kosovo i Republiku Srbiju, koju bolje upućeni ocjenjuju najmoćnijom ženom na Pantovčaku i svojevrsnim Josipovićevim „diplomatskim mostom“ prema Banja Luci i Beogradu.

Tijekom profesionalne karijere surađivala je  s međunarodnim medijima (BBC, CNN, WTN), radeći  u uredu za strane novinare Ministarstva informiranja Republike Hrvatske. Nakon toga, sudjelovala je u radu Bassiounijeve komisije UN-a, a od 1994. do 1997. radila je kao analitičar u Timu za strategiju Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, gdje je i upoznala i aktualnog predsjednika.

Vlahutin  je jedno vrijeme radila i kao novinarka i urednica na Radiju 101, koja je od 1999. godine, dakle u eri Mate Granića i Ive Sanadera,  zaposlena je u Ministarstvu vanjskih poslova, kao diplomat u političkom odjelu Veleposlanstva RH u Washingtonu.

Dolaskom na vlast Račanove koalicije, Vlahutin postaje načelnica Analitike i političkog planiranja u MVP-u, a od 2004. godine biva imenovana  ministrom savjetnikom  i voditeljicom političkog odjela Veleposlanstva RH u Beogradu, gdje upoznaje mnoge osobe iz srbijanskog javnog i političkog života koje bi joj mogle pomoći u rasvjetljavanju sudbine nestalih osoba.

>>Ivo Josipović i srbijanski princ Karađorđević na "koncertu pomirbe"

Priče o posebnoj političkoj moći aktualne savjetnice na Pantovčaku  krenule su prije nekoliko godina. Povod takvim zaključcima bila je proslava pedeset i drugog rođendana Ive Josipovića,  na kome su sudjelovali čak i predstavnici srbijanske dinastije Karađorđević.

Prema pisanju medija, Vlahutin je tom prigodom imala i osobit značajnu ulogu u organiziranju koncerta Beogradske fiharmonije, priređenom u čast predsjednikovog rođendana.

>> Filharmonija u službi korupcije - dubrovački sramotni eksperiment

Na temelju ovdje iznesenih i javno dostupnih detalja iz životopisa dvoje predsjednikovih savjetnika, čini se da oni imaju sasvim dovoljno potencijala za razrješenje problema nestalih osoba. Kad se tome doda ime Saše Perkovića, koji je nedvojbeno od oca naslijedio većinu kontakata i poznanstava, kako u Republici Hrvatskoj – tako i u Srbiji i BiH, onda je nedvojbeno kako je riječ isključivo o pitanju političke volje.

Prioritete dakle predlažu savjetnici ali određuje predsjednik Josipović. Aktualni predsjednik bi trebao odlučiti gdje su prioritet hrvatske Države– u traženju nestalih osoba ili u besplatnoj medijskoj reklami dr. Ninkoviću, uglednom njemačkoj kirurgu porijeklom iz okolice Trebinja.

J. Zdunić