Županijski sud je objavio obrazloženje presude od srijede kojom se odobrava izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj.

U danas objavljenom obrazloženju stoji kako bi odbijanjem predaje Perkovića bio povrijeđen sustav vrijednosti zaštite temeljnih ljudskih prava i suzbijanja i sprječavanja teškog kriminaliteta, jer se radi o teškom kaznenom djelu za koje je u državi izdavanja naloga zapriječena kazna doživotnog zatvora i čijim se sankcioniranjem štiti najviša vrednota društva – život čovjeka.

Sud je odbacio i navode Perkovićeve obrane da u Njemačkoj neće imati pošteno suđenje. Anto Nobilo je naime kazao kako je optužnica temeljena na lažnom iskazu Krunoslava Pratesa, a sud smatra kako kazneni postupak protiv Pratesa, koji je osuđen na doživotni zatvor, nije od važnosti za procjenu poštenog suđenja.

>>Branko Hrvatin: Izjave da sudovi ne žele provoditi hrvatske zakone su nedopustiv pokušaj nepoštivanja i omalovažavanja

Sud je odbacio i navode o zastari, navodeći kako čak i u slučaju zastare slučaja ne znači da se tražena osoba ne mora izručiti.

Zastara nije  nastupila

Tako nagađanja javnosti o zastari, pa i navodi Perkovićevog odvjetnika Ante Nobila padaju u vodu. Vijeće odbacuje i Nobilovo tumačenje da je činjenica da je državno odvjetništvo već bilo odbacilo kaznenu prijavu protiv Perkovića razlog za odbijanje izručenja. Premda priznaju da to može biti fakultativni razlog za odbijanje, Vijeće zauzima stav da ''po svojem značaju i kvaliteti'' taj podatak nije zapreka za predaju tražene osobe Saveznoj Republici Njemačkoj - gdje je protiv Perkovića već u tijeku kazneni postupak zbog istog kaznenog djela.

>>Županijski sud odlučio – Josip Perković će biti izručen Njemačkoj

Suci ističu da duh EUN-a pretpostavlja visoku razinu povjerenja između država članica EU-a, što u sebi sadržava "pravnu obvezu i moralnu odgovornost" nacionalnih sudova država izvršenja naloga da odobre predaju tražene osobe, osim u slučaju postojanja malobrojnih i striktno propisanih razloga za odbijanje predaje. Tako odbijaju i samu pretpostavku da Perković pred njemačkim pravosuđem neće imati pošteno suđenje, navodeći argumente da se radi o zemlji koja je po djelotvornosti pravnog okvirabu samom vrhu svjetske ljestvice zemalja, točnije, na 4. mjestu, dok se RH nalazi tek na 88. mjestu. Tu je i praksa Europskog suda za ljudska prava kojom je zauzeto pravno stajalište da traženoj osobi u zemlji izdavanja naloga mora prijetiti ''flagrantna uskrata pravičnog suđenja'', kako bi to moglo biti uzeto u obzir kao razlog odbijanja predaje.

Drugim riječima, suci su zapravo rekli da Perković može pravičnije suđenje očekivati u Njemačkoj nego u domovini!

Kad dolazi do zastare

Iako su jasno poručili da zastara ovdje nije bila dio pravnog merituma, suci su opširno pojasnili kakvo bi stanje stvari bilo da se odlučivalo je li došlo do zastare. Po svemu sudeći, nikakve razlike ne bi bilo, jer suci smatraju da zastara još nije nastupila.

"Ispitujući bitna obilježja kaznenog djela, kao prvi korak dvostruke kažnjivosti, predmetno kazneno djelo iz članka 211. Kaznenog zakonika SR Njemačke, bi po stavu ovog vijeća bilo podvedeno pod kazneno djelo kvalificiranog ubojstva iz članka 35. stavak 2. alineja 1. Krivičnog zakona Socijalističke Republike Hrvatske („Narodne novine“ 25/77, 50/78, dalje KZSRH) tempore criminis, a ono ima pravni kontinuitet i u važećem Kaznenom zakonu.

Apsolutna zastara kaznenog progona tempore criminis bila je 50 godina, propisana člankom 95. KZSFRJ, dok naknadne izmjene kaznenog zakonodavstva nisu dovele do promjena u apsolutnoj zastari za predmetno kazneno djelo, sve do Kaznenog zakona koji je stupio na snagu 01.01.2013., koji je zastaru kaznenog progona za predmetno kazneno djelo propisao u visini 40 godina, te bi ona prema KZ/11 nastupila 2023."

>>Županijski sud u Velikoj Gorici zbog zastare odbilo zahtjev za izručenjem Zdravka Mustača

Kazneno djelo ubojstva iz članka 35. KZSRH zvano je kapitalnim kaznenim djelom, na što je ukazivala činjenica da je za kvalificirani oblik ubojstva iz stavka 2. istog članka bila propisana smrtna kazna i mogućnost izricanja kazne zatvora od 20 godina unatoč zakonskom maksimumu od 15 godina, te time spada u najteže oblike kaznenih djela čije je zaštitno dobro ljudski život, koji je nasilno oduzet na okrutan i podmukao način, pa je stoga za to kazneno djelo kroz pravnu tradiciju i povijest hrvatskog kaznenog prava bila zapriječena najstroža kazna zatvora i time je imalo najdulje zastarne rokove.

I nakon ukidanja smrtne kazne za to djelo se mogla izreći kazna od 20 godina zatvora, koja se izriče za najteže oblike kaznenih djela počinjenih s umišljajem. Zastara, smatraju suci, nije nastupila uzimajući u obzir i zemlju izdavanja naloga, obzirom da su na snazi ostali bilateralni sporazumi SFRJ i SR Njemačke još iz 1970. koji predviđaju da se kod nastupa zastare uzima u obzir i zemlja izdavanja uhidbenog naloga.

Ne slažu se niti s procjenom ŽDORH-a da je relativna zastara nastupila 1998., jer je za djelo za koje je zapriječena kazna najmanje 10 godina, a uz mogućnost kazne zatvora od 20 godina relativna zastara nastupila tek istekom 25 godina, dakle, 2008.“, kaže se u obrazloženju.

Cijelo obrazloženje možete pročitati ovdje.

R.H.