Bosna i Hercegovina sluzbeno je ušla u  razdoblje jednomjesečne predizborne kampanje, iako je svima jasno da borba za glasove birača na predstojećim lokalnim izborima traje već mjesecima. Od svih sudionika u izbornom procesu očekuje se fer i korektna kampanja, svi su naravno obećali kako neće „blatiti“ konkurenciju, kako će pričati o svim onim stvarima koji muče običnog čovjeka, kako će „pokrenuti stvari s mrtve točke“, kako će „poteći med i mlijeko“.....Ma da, mozeš misliti!!! Cilj opravdava sredstvo, puno će se pričati i obećavati, no jedina zvijezda voditelja bit će da što više ljudi izađe na izbore, da se ostvari najbolji izborni rezultat, a onda?

Ne dogodi li se nešto epohalno, ako međunarodni gubernatori ne promjene strategiju, ponovno nam slijede jalove, isprazne priče bez ikakvog učinkovitog rezultata. Koje crne euroatlantske integracije ove zemlje! Preostat će nam opet borba za golo prezivljavanje velikog broja pučanstva ove, kako stvari sada stoje, besperspektivne zemlje. Onaj mali broj „dobrostojećih“ ionako ne spominjem! Njima je ova zemlja, pa i besperspektivna kakva sada jeste, po mjeri. Ne drzava za malog čovjeka, nego drzava za malu skupnu ljudi. I dalje će vrijediti mjerilo: Što si podobniji to su ti veće šanse. Ako si nekompetentan, pa pomalo i priglup – nema veze! Tko te pita, bitno je da si „podobniji“.

Ekonomski prognostičari najavljuju "socijalne buntove i vruću jesen". "Plaće i mirovine ne rastu, a povećavaju se cijene komunalija, energije i hrane. Što drugo onda mozete očekivati?", kazu oni i prokleto su u pravu. Uz zadrzavanje rekordno visoke stope nezaposlenosti i u sljedećoj godini, najporazniji podatak za BiH je da će, u najboljem slučaju, tijekom ove i iduće godine, privući stranih investicija ukupne vrijednosti od oko 250 milijuna eura. Istodobno, i u Srbiju i Hrvatsku, strani investitori će uloziti po 2,5 milijarde eura, odnosno 10 puta više nego u BiH. Sasvim je izvjesno kako će u sljedećem razdoblju  drastično poskupjeti ulje i brašno, a potom kruh, tjestenina kao i većina mliječnih proizvoda, od kojih su pojedini već dostigli astronomske cijene poput maslaca.

Lako bi se prosječan građanin izborio s poskupljenjima luksuzne robe, jer bez nje se moze. Ali, ključni je problem kako prezivjeti poskupljenje kruha ili, na primjer, tjestenine kad su u mnogim kućanstvima to osnovne zivotne namirnice. Tko moze u ovom trenutku pomisliti na meso ili povrće, kao zdravu prehranu, kad će se plaćati skupo. Naime, povrće je sprzila suša, u vrtovima ga nema ni za poštenu zimnicu. Čak i vječiti optimisti kojima je čaša uvijek napola puna nemaju zamjerke na konstataciju da nam se crna jesen piše.

Posljednjih dana u bh. javnosti je skoro neprimjećeno prošla vijest kako je Martin Skočibušić iz Bučića kod Novog Travnika kako bi “pobjegao” iz dubokog siromaštva, objavio oglas na internetskim portalima da prodaje bubreg za 40 tisuća eura. On sa svojom obitelji zivi u trošnoj kući. Nemaju nikakvih primanja niti zaposlenja, a ovogodišnja suša uništila im je sav poljoprivredni urod kojemu su se nadali. Martin zeli novcima od prodaje bubrega napraviti djeci novu kuću i osigurati, kako on kaze, zivot dostojan čovjeka.

Obećavale su Martinu humanitarne organizacije ovce i janjce, motokultivatore ali po onoj narodnoj  “obećanje ludom radovanje”. Martin u obiteljskoj kući nema ni kilogram brašna i veliko je pitanje što će njegova supruga njihovoj djeci spremiti za večeru..

Konkretne reakcije na ovu tuznu priču nema, a i medijima izgleda da nije zanimljiva. Vaznije je kada negi drugorazredni političari stizu u BiH i „pucaju šuplje priče“ od kojih nema nikakve koristi.

Zanimljive su tri riječi: poštenje, neporočnost i ljubav prema istini. Poštenje je sposobnost imanja transparentnog srca. Neporočnost je dosljednost od početka do kraja, od jutra do večeri, svakog dana u tjednu. Istina je vid vrjednote koja je nazočna i u neporočnosti i u poštenju, sposobnost da se leti visoko.

Stoga, u ovom prekrasnom izrazu „poštenje, neporočnost i istina“ one se međusobno nadopunjuju.” Govoreći o doprinosu koji kršćanin moze dati političkom i društvenom zivotu mons. Bregantini je rekao da je  to “vjerodostojnost zivota”. Tome se pridodaje “imati uvijek visoke ideale i osjećaj za zajedničko dobro. To trazi zrtvu, kvalitetu, poštenje, a nadasve trazi našu zauzetost da se uključimo stavljajući na raspolaganje naše zivotno iskustvo.

Kršćani se ne smiju bojati, bjezati u skloništa, zatvarati svoja srca, već moraju biti sposobni uključiti se u svakodnevni zivot, u povijest. Imamo veliku potrebu za tim.”

Mišo Relota