Miomir Žužul: Washingtonski i Splitski sporazum preokrenuli tijek rata
“U nekoliko mojih prvih razgovora s Redmanom, u kojima mi se kasnije pridružio i tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić, Redman nam je ukazivao: ‘Ako ne nađete rješenje s Muslimanima, vi ste politički uništeni. I ne samo politički.’ Poslije mi je pričao kako je kroz te razgovore shvatio da mi uistinu želimo to rješenje. I tako je, kroz te razgovore, došlo do Washingtonskog sporazuma o muslimansko-hrvatskoj Federaciji BiH i do prekida muslimansko-hrvatskog rata. U tom trenutku sačuvati organizacijski format Herceg Bosne bila je nemoguća misija. To ne bi prihvatili Amerikanci, a onda ni itko drugi.”
Unatoč tomu što su engleski, francuski i njemački službeni jezici u svim izvršnim tijelima EU, i što bi trebali biti ravnopravni, kritičari ističu da je 88 posto sadržaja na europskim službenim portalima samo na engleskom. Godine 1986. 58 posto svih dokumenata izvorno su pisani na francuskom, a 2008. godine 72 posto dokumenata izvorno su pisani na engleskom, koji je de facto postao službeni jezik Europske unije.
Na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima - nacizma, fašizma i komunizma, a u spomen na žrtve komunističkog pokolja u Macelju, u nedjelju je u tamošnjoj Crkvi Muke Isusove služena sveta misa, nakon koje je održana komemoracija na grobnici uz crkvu.
Dan kad su komunistički SSSR i nacistička Njemačka (23 kolovoza 1939. godine) potpisali (javni) sporazum o nenapadanju i (tajni) o međusobnoj podjeli interesnih sfera u istočnoj Europi, u današnjem se demokratskom zapadnoeuropskom svijetu trajno obilježava kao Spomendan svim žrtvama totalitarističkih i diktatorskih sustava i režima.
Najsumornija vijest koja je pristigla iz Rijeke u posljednje vrijeme (u nizu loših ili bizarnih!) je da je zatvoren hotel Bonavia - jer nema nikakvog interesa turista!? Samo oni koji poznaju taj devastirani, opustošeni i upropašteni grad razumiju tragičnu dimenziju te kratke informacije.
Prije 29 godina, točnije 18. kolovoza 1991. godine u blizini Pakraca u selu Kukunjevac pobunjeni lokalni Srbi oteli su je dr. Ivana Šretera, jednog od vođa hrvatskog naroda u zapadnoj Slavoniji i dosljednog humanitarca. Odveden je u četnički logor Bučje i otada mu se gubi svaki trag. Dr. Šreter bio je poznat po zalaganju za nenasilje, pozivajući pobunjene Srbe na mir i protiv terora koji su počeli provoditi nad Hrvatima. Posljednji put viđen je 29. kolovoza 1991. godine.
U Ministarstvu obrane odbrojavaju dane do 5. rujna, do kada će još zaprimati ponude stranih ponuditelja i proizvođača za borbenu eskadrilu.
Kad se već raspisalo o tome gdje tko od najvažnijih ljudi u državi provodi godišnji odmor i ljetne političke praznike, „čuveno“ hrvatsko istraživačko novinarstvo još je jednom zakazalo i pokazalo visok stupanj diletantizma, ali i način da prikrije istinu.
Ovogodišnja obljetnica VRO Oluja posebna je iz više razloga. Jedan je ciljana medijska kampanja pojmovima “normalizacija odnosa”, “iskorak” i “okretanje budućnosti”. Nitko relevantan u Hrvatskoj se ne protivi tim pojmovima u kontekstu hrvatsko-srpskih odnosa, ali u toj kakofoniji nismo mogli čuti da hrvatski narod i vlasti pružaju ruku srpskoj nacionalnoj manjini već trideset godina.
Pričekali smo nekoliko dana s osvrtom na proslavu 25. obljetnice VRO Oluje, misleći da će razum nadvladati emocije i mržnju, što se nažalost nije dogodilo, nego je urnebes uzelo maha. Unatoč svemu hrvatski je narod s ponosom proslavio jubilarnu obljetnicu Oluje, koja je ostvarila veliki povijesni ratni uspjeh, s minimalnim brojem ljudskih žrtava, što je Hrvatskim braniteljima donijelo visoko međunarodno priznanje.