Već sam ranije pisao da se Domovinski pokret ne može održati na političkoj sceni jer se pojedinci nastoje pod svaku cijenu dočepati Sabora iz različitih razloga. Nije se radilo o stranki sa različitim frakcijama nego se radilo o oportunim pojedincima koji se već danas međusobno svađaju, što znači da ovaj pokret ne može postati stranka jer oportuni i sebični pojedinci se svađaju samo zato što nisu ušli u Sabor. Da se radi o poštenim i razumnim političarima, danas bi razmišljali o osnivanju stranke koja bi imala više različitih frakcija.

To nam jasno pokazuje da demokracija nije sazrela u Hrvatskoj jer strankama trebaju različite frakcije – konzervativne, liberalne i kršćanske – a najmanje striktno i radikalno desne, lijeve ili domoljubne stranke. Domoljublje bi morala biti odlika svakog hrvatskog političara. Jedino takva stranka može imati odjeka među hrvatskom biračima koji još ne razumiju državnu i domoljubnu politiku, što potvrđuju njihove izborne odluke. Nije mi jasno na temelju kojeg političkog programa su ranije ušle u Sabor stranke poput Mosta i Živog zida niti mi je jasno što su one promijenile u politici, osim što su od Sabora stvorile kokošinjac i cirkus.

Meni ni danas nije jasno zbog kojih programa su na ovim izborima birači izabrali po jednog kandidata iz HNS-a i Reformista, kao i druge koalicije. Svjestan sam da se radi o biračima koji u novim strankama ili koalicijama traže spasitelje. No, birači uopće ne poznaju ljude u tim koalicijama i na temelju kojih programa i argumenta su za njih glasali. Predizborne koalicije treba zakonom zabraniti jer u Sabor ulaze oportuni šarlatani.

Naime, izborni prag bi trebalo podignuti na 10 posto jer onda oportuni pojedinci sa obiteljima i šačicom prijatelja ne bi osnivali stranke ili koalicijske izborne liste. Ni jedna stranka se ne bi smjela registrirati ako nema 10 tisuća članova. Stvaranje stranke je dug i naporan postupak i izgleda da je najlakše pred izbore osnivati koalicijsku listu sa ljudima koji nisu političari niti razumiju svrhu politike.

Ne može jedan političar promijeniti odnose u državi jer svaka strančica ima jednog političara. Oni su samo dobro plaćeni cirkusanti, koji ne brinu ni za državu ni za narod, spremni za trgovinu u svakom trenu. Najbolji primjeri takvih sabornika su Pernar i Sinčić. Kad su se približavali parlamentarni izbori i nakon izbora za EU parlament, posvađali su se između sebe zbog funkcija i više nikada neće postati parlamentarna stranka jer njihov glavni cilj su bile velike plaće, a najmanje hrvatski narod i hrvatska država. Zar naivne birače na sličan način nije prevario i Kolakušić?

Što tek reći o Bandićevim žetončićima? Za žetončiće je kriv Ustavni sud jer je donio nerazumnu odluku po kojoj u kolonijalnoj demokraciji mandat pripada pojedincu, a ne stranki koja ga je stavila na listu. Birači su izabrali listu, a ne pojedinca, pa je logično da mandat pripada stranci. Ustavni sud je tom odlukom omogućio trgovinu mandatima.

To me ne muči toliko jer birači će jednog dana razumjeti demokraciju i smisao politike, ali za to je potrebna lustracija u školstvu i kulturi. Oni će jednoga dana razumjeti da Hrvatska nije ni konfederacija ni federacija nego država hrvatskog naroda u kojoj je svaki državljanin republike Hrvatske politički Hrvat, dakle, po nacionalnosti Hrvat. Očito, u republici Hrvatskoj ne može postojati srbska ili talijanska nacionalna stranka nego samo hrvatska nacionalna stranka.

Čemu služi prikazivanje filma ''Dnevnik Dijane Budisavljić'' u hrvatskim školama ako se radi o očitoj i dokazanoj laži isto kao u Jadovnom ili Jasenovcu. Autore tog filma ne zanima Jazovka, Macelj, Huda jama, Tezno, Kočevski Rog i tolike stratišta diljem Slovenije i Hrvatske koji su materijalno dokazivi. Njih zanima laž umjesto istine i tu laž žele nametnuti hrvatskoj djeci u školama uz blagoslov premijera Plenkovića. Pitam se čiji premijer je Plenković ako to dozvoljava?  

Međutim, muče me percepcije o Plenkoviću kojega neki vide kao pametnog ljepotana jer govori više jezika. Isto su govorili o pametnom Sanaderu koji je bio zgodan, koji je govorio više jezika i koji je prevarom postao predsjednik HDZ-a. Korištenje više jezika nam ne otkriva um i intuiciju nego dobar sluh i memoriju. Tuđman nije bio ljepotan i nije govorio više jezika, ali je uskrsnuo i stvorio hrvatsku državu. Um i intuicija definiraju mudrost, a to je bila odlika Tuđmana. Tu mudrost nije imao Sanader niti je ima Plenković.

Njihov cilj nije bio ispuniti volju naroda nego narod iskoristiti za svoju sebičnost. Eto, Sanader je osuđen, ali bez valjanog dokaza. Zašto je Agrokor otet vlasnicima? Koga je predstavljala grupa Borg i koliko je novca dobila od toga. Nisu li članovi Borga bili Plenkovićevi prijatelji? Ne vjerujem da on od toga nije imao koristi, ali ova otimačina i pljačka nikada nije zanimala hrvatske medije? Možemo li im vjerovati? Sve pokazuje da se radi o plaćenim medijima i novinarima koji su zbog toga odšutjeli ovu otimačinu i pljačku.

Ova dva pametna ljepotana, a prije njih i Račan, su rušili i ruše hrvatsku državu jer nemaju Tuđmanovu razboritost i intuiciju, a hrvatski birači toga nisu bili svjesni niti su svjesni danas. Račan je dao veća prava etničkim manjinama nego većinskom narodu jer kao komunist nije uopće znao da takva prava ne postoje u demokratskim državama. Nije čak ni znao da etničke ili narodne manjine ne označuju nacionalne manjine. U demokratskoj državi svi imaju ista prava i davati privilegije etničkim manjinama je rušenje hrvatske nacije ili države.

Račan i Mesić su u suradnji sa Sanaderom i Šeksom isporučili hrvatske generale u Haag jer nisu znali ni htjeli braniti hrvatsku vojnu pobjedu i hrvatske interese. Mate Granić je prevarom u Haag poslao pet Hrvata iz BiH. Nestankom Tuđmana je nestala i suverena Hrvatska. Zar Šeks nije postavio Plenkovića za predsjednika HDZ-a i zar on o svemu ne odlučuje u toj stranci te zajedno sa Plenkovićem ruši krvlju stečenu državu? Zar isto nije radio sa Sanaderom i Kosoricom?

Etničke manjine nisu uopće dio ljudskih prava niti su to jezik i pismo. Međutim, Račan kao neznalica i komunist je ta prava uveo u Ustav, uz pomoć ustavnog mađioničara Šeksa. Tako je započelo rastakanje hrvatske države pod budnim okom Račana, Sanadera i Plenkovića u kreaciji Šeksa. Tako su etničke manjine postale nacionalne manjine i Hrvatska je postala višenacionalna država ili federacija. Svi ovi lažni i kukavni liberali su mrzili predsjednika Tuđmana pa se pitam kako pravi domoljubi i branitelji mogu glasati za SDP ili Plenkovićev HDZ?.

Nacionalne manjine je izmislio Račan, u vladu ih je uveo Sanader, a Kosorica im je povećala broj od 3 na 8 mandat i to na račun iseljeništva i dijaspore. U iseljeništvu i dijaspori živi po nekim statistikama 283 tisuće Hrvata koji imaju hrvatsko državljanstvo i oni imaju tri zastupnika, a etničke manjine koje u Hrvatskoj broje manje od 220 tisuća državljana imaju 8 sabornika. Ovo nam pokazuje kakav je odnos hrvatskih političara prema hrvatskom iseljeništvu i dijaspori.

Zar republika Hrvatska očekuje da će se iseljenici i njihovi potomci, koji su također hrvatska dijaspora, vratiti u Hrvatsku nakon ovakvog odnosa prema njima? Ne zaboravimo da hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka diljem globusa ima više od 3 milijuna. Zašto ih Hrvatska ne ohrabruje da se vraćaju u Hrvatsku, posebice nakon ovakve demografske krize. No, Plenkovića to ne zanima i oduzima im ustavno pravo da sudjeluju na izborima u Hrvatskoj jer ne želi uvesti elektronsko ili dopisno glasovanje.

Na koncu svim Hrvatima postavljam pitanje: Zašto to čine hrvatski političari, posebice hrvatska vlada, čiji članovi se ponašaju kao Trumbić. Trumbić je Hrvate uveo u Srboslaviju, a Plenković će nas vratiti u Zapadni Balkan jer nema intuiciju da osjeti buduće događaje u Europi. Europa će se sigurno raspasti i nitko ne zna što će se nakon toga dogoditi sa Hrvatskom.

Srećko Radović