Dobro je. Prošao je još jedan „spektakularni“ doček Nove godine. Mediji, od televizije, radija do dnevnih novina izvještavaju kako je bilo „ludo“ u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Rijeci, pa i nešto malo u Osijeku... Također se navode i imena poznatih pjevača koji su za velike novce zabavljali okupljene (smrznute) posjetitelje, poglavito na trgovima.

Kao i svake godine, ništa novo.

Međutim, nas bi ipak zanimalo kako su Novu godinu na trgovima, ali i drugdje dočekali stanovnici nekad ratnom pogođenih područja: Vukovara, Škabrnje, Pakraca, Lipika, Dalja, Petrinje, Lovasa, Saborskog, Gospića, Voćina, Županje, Nove Gradiške, Knina, (spaljenih) sela Ćelije i Kijevo, Vinkovaca, Tovarnika i brojnih drugih gradova i mjesta, koji su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata platili najvišu cijenu za ovo što imamo danas – slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu?

A kako su i jesu li uopće Novu godinu (recimo na otvorenom) slavili u Herceg Bosni ili pak u Bosanskoj Posavini (BiH)?

O tome nigdje ni riječi.

Tamo očito nisu gostovali najbolje plaćeni glazbenici, pa je malo kome zanimljivo kako su se oni proveli.

U vrijeme Domovinskoga rata prve vijesti u nacionalnim medijima su bile koliko je granata palo na koji grad ili selo u vrijeme Božića i Nove godine.

Danas su druga vremena.

Nu, kako bilo da bilo, sramotno je što malo tko više i spominje recimo Vukovar tijekom Nove godine i Božića (da je bilo nekog ekscesa, odmah bi to bila prva vijest!).

O Vukovaru i Škabrnji ponovno ćemo čitati i slušati 18. studenoga, a o Kninu 5. kolovoza, što sve govori o odnosu ne samo medija prema onima koji su najviše dali, odnosno koji su bili – prvi kad je trebalo!

 

Mladen Pavković