Sve dok u hrvatskim školama i fakultetima suvremenu hrvatsku i svjetsku povijest budu predavali povjesničari ala Hrvoje Klasić neće i ne može biti dobro, tim prije što taj i takvi idu drumom, a ostali – šumom.

U razgovoru za neke male, žute novine, ovih je dana ponovno objašnjavao i pričao o (ne)zabrani nekih povijesnih simbola, kao mali Ivica u drugom razredu osnovne škole. Naime, po njemu crvenu zvijezdu petokraku ne bi trebalo zabraniti, kao ni bilo koje obilježje vezano za komunističko razdoblje, bez obzira, kaže on, što je u bivšoj Jugoslaviji bilo kršenja ljudskih prava, ubojstava, nedemokratskih postupaka…

Klasić to povezuje s činjenicom da je pod križem Isusa Krista također počinjen veliki broj zločina kroz inkviziciju i križarske ratove pa nitko nije dovodio u pitanje zabranu kršćanstva.

Dakle, već na početku miješa kruške i jabuke, jer u Hrvatskoj nitko nije tražio zabranu komunizma, ali osudu komunističkih zločinaca i crvene zvijezde s kojom je ponosno ratni zločinac Veselin Šljivančanin ušetao u vrijeme Domovinskoga rata u okupirani Vukovar- to jeste. Zatim ističe da je socijalistička Jugoslavija milijunima ljudi donijela bolji život, što ne znači, veli on, da nije bilo onih koji su patili.

Pa, ako smo u vrijeme Jugoslavije imali „bolji život“ zbog čega je toliko ljudi otišlo u obranu hrvatske Domovine i stvaranje nove, hrvatske države?

Pored toga, on kaže, da je u ljeto 1991. u Sisku i sam obukao uniformu hrvatskog vojnika?! Zašto, čemu, kad je u propaloj Jugoslaviji imao med i mlijeko? Kad je, veli, jednom prigodom u stan pored njegovog pala granata ona nije poslana iz neke druge države, nego iz njegove (vjerojatno misli na Hrvatsku).

Čudno da ovaj notorni povjesničar „ne zna“ da nije ni mogla biti poslana iz druge države, kad je druga država vodila agresorski i osvajački rat isključivo na teritoriju Republike Hrvatske.

A da je u Hrvatskoj bio građanski rat, Klasić objašnjava činjenicom daje oko deset tisuća Srba bilo uključeno u Hrvatsku vojsku i da su često ratovali protiv svojih često bliskih rođaka.

Da je tako relativno veliki broj Srba bio uključen u Hrvatsku vojsku o tome bi vjerojatno nešto znao i njegov kompanjon Milorad Pupovac, ali on nikada i nigdje nije spomenuo ni jednog Srbina niti mu zapalio svijeću, ako je umro ili poginuo, koji je puškom ratovao protiv „svojih“.

Srbi, koji su bili pripadnici Oružanih snaga RH isključivo su ratovali protiv agresora: Srba, Crnogoraca, JNA, teritorijalne obrane i domaćih izdajica.

Čudno da Klasić o tome „ništa“ne zna, a „figurira“ kao povjesničar.

U mnoštvu teza koje „ne drže vodu“ ova čudna profesorska figura za prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, kojeg naziva i „partizanom s dna kace“, kaže da je imao prigode da bi 1943. ili 1945.ustaše okončao po kratkom postupku, dok za Josipa Broza Tita (jednog od najvećih svjetskih zločinaca) ističe da nije bio diktator već autokratski vladar koji je imao moć koju je pak tako primjenjivao da nalikuje diktaturi.

U „slobodnom prijevodu“ to znači da je naredio ubojstva desetine, pa i stotine tisuća svojih protivnika, protivnika crvene zvijezde, ali iako su ta nedjela uspješno obavljena, to nije nalikovalo na ubojstva nevinih ljudi već je to samo nalikovalo – ubojstvima!

Inače, za ovog povijesnog malog tvora, u Bleiburgu, zamislite, ne postoje nevine žrtve, niti su tamo ubijani Hrvati, nego neprijatelji države!

Gdje je taj učio povijest?

Zamislite da taj i takav na sličan način predaje suvremenu izraelsku povijest u Jeruzalemu ili Tel Avivu! Vjerojatno bi ga istog dana prvom američkom raketom poslali na Mars ili na Mjesec!

Nu, kako bilo da bilo ovakvog povjesničara majka rađa jednom u stotinu godina, a djeca ga (da se malo našalimo) bez problema, u pet minuta, naprave od – pijeska!

 

Mladen Pavković,